Christophe Chabouté nedvojbeno je izniman francuski autor stripova. Rođen 1967, prve je stripove objavio 1993, a od početnoga strip-albuma 1998. nanizao je dvadesetak kvalitetnih naslova, od kojih je dio dostupan i na hrvatskom tržištu u izdanjima nakladnika Fibre. Sam samcat (hrvatsko izdanje 2009), kao i Omnibus (hrvatsko izdanje 2012) sa sedam okupljenih Chaboutéovih stripova zorno su posvjedočili o raskoši stvaralačkoga pristupa toga autora devete umjetnosti, a nedavno objavljen album Ribari Nove zemlje (izvorno 2009) djelo je koje iznova otvara mogućnosti širega kontekstualnoga čitanja. Dapače, čitanja koje ne zastaje tek na raščlambi stripovskoga iskaza, već zadire i u književni ili pak slikovni kontekst.

Stranica iz stripa

Christophe Chabouté vrlo je samosvojan autor koji u djelima zagovara stripovski oblik tzv. one shot, odnosno svaki je takav uradak samostalno djelo i dokida uvriježenu serijalnost strip-oblika. Njegovim je djelima, dakle, primjerenija odrednica grafičke novele, odrednica kojom je dignitetu stripa pridodana nova dimenzija. Tematski je raspon Chaboutéova stvaralaštva povelik te uključuje naslove posve fikcijskoga predznaka, zatim adaptacije književnih djela i naposljetku djela oslonjena o povijesnu faktografiju. Upravo Ribari Nove zemlje kao da sažimaju navedene krajnosti tematskih sklopova Christophea Chaboutéa. Iako temeljno fikcijski, taj album odražava književne utjecaje, a kako je faktografski određen datacijama kapetanova dnevnika, jasno je i određenje temeljitoga povijesnog istraživanja.

Težak život mornara

Ribari Nove zemlje vremenski su određeni razdobljem od otprilike šest mjeseci godine 1913, prostorno morskim prostranstvima kojima plovi jedrenjak sa zadaćom lova na bakalare, a sadržajno tegobnim životom mornarske posade neprestance maltretirane kapetanovim postupcima i verbalnim napadima. U takvu mornarsku zajednicu pristižu dva nova člana, mali od palube i mladić s kopna koji postaje čestim predmetom poruge većine mornara. No rasap započinje kada zaredaju nerazjašnjena umorstva pojedinaca viših položaja, pa se žanrovske odrednice premještaju s restrukturiranja pustolovnoga prema egzistencijalnome trileru.

Neupitno je Chaboutéovo poznavanje jezika stripa. Već na prvih desetak stranica definira on često pogibeljan život mornara, odnosno odnos razbjesnjeloga mora i posade jedrenjaka. Uvjerljivost je njegova postupka podcrtana i činjenicom da u uvodu ne uočavamo dijaloške navode, kao ni u stripu uobičajene onomatopeje pa se čitatelj nužno postavlja zamalo u položaj sudionika, a ne treba zaboraviti ni vrlo promišljenu gradaciju planova koji teku naizgled naopako – od detalja u interijeru do eksterijernih polutotala. Sličan je narativni postupak i u albumu Sam samcat u čijoj je ekspoziciji čak tridesetak stranica isključive slikovnosti, ali je gradacija planova tradicionalnija. Ribari Nove zemlje su crno-bijeli strip, što je čest crtački izbor Christophea Chaboutéa. Ovom prigodom izniman odnos crno-bijelog podcrtava težak mornarski život, a tekstura je crteža iznimne grafičke težine.

Struktura
brodskog dnevnika

Kapetanov brodski dnevnik strukturalni je okvir središnjega dijela pripovijedanja, ali nesmiljeno objektivan, bez trunke emocionalnoga utjecaja, ni u jednome trenutku ne postaje zalihosnim, zacijelo i zbog brižljivo tempirane primjene, kao i zbog iznimne suprotnosti dinamičnim međuljudskim odnosima te sukoba s prirodnim čimbenikom, u rasponu od nesmiljenih oluja do mrtvih magli. Zanimljivo je da se pritom surovi mornari, kojima u djelovanju pokatkad nedostaje humanosti, neumitnosti prirodnoga elementa – čestoga uzroka nedostatka ulova – suprotstavljaju naizgled primitivnim manifestom vjere, uporabom kipića Majke Božje, ali im taj vjerski predznak ne pada na pamet kada zaredaju umorstva koja zbog straha razaraju ionako krhko uspostavljenu brodsku zajednicu.

A takva je brodska zajednica vođena kapetanom u kojem ne uočavamo ni natruha moralnih vrijednosti. Grub, bahat, sklon verbalnom i fizičkom nasilju, određen je i kroničnim alkoholizmom te zamalo makijavelističkim provođenjem zadanoga. Većina je mornara poput njegova odslika, dakako s nižom gradacijom okrutnih postupaka upravo zbog podređenoga položaja. Tako uočavamo tek nekoliko likova koje možemo označiti pozitivnima. Mlađahni mali od palube, pridošlica s kopna Jean te najstariji mornar Mathu. No ispostavlja se da je pridošlica Jean zapravo osvetnik zbog davnoga stradanja članova obitelji koje su prouzročili brodovlasnik, ubijeni pripadnici posade i kapetan. I naposljetku Mathu, čija se uloga moralne vertikale potvrđuje u čitavoj naraciji, preuzima položaj protagonista, odnosno barem djelomice potiče zaboravljene moralne vrijednosti mornara kao i njihovu svojevrsnu emancipaciju u odnosu na kapetana i brodovlasnika. Završno potonuće jedrenjaka te ispunjenje osvetničkoga djelovanja zbog davno počinjenih zločina ipak naposljetku ne može dosegnuti i razinu iskupljenja, zacijelo i zbog činjenice da će „brodovlasnik platiti da šutimo“. Dakle, nekažnjenim će ostati upravo pojedinac koji je početno prouzročio rasap obitelji te se pobrinuo za stradanje njezinih članova da bi majku zadržao za sebe. Gorak je to autorski komentar Christophea Chaboutéa, ali i povijesno svjedočanstvo o klasnim razlikama.

Izd. Fibra, Zagreb, 2014.

Čovjek i zajednica

U crtačkome smislu Ribari Nove zemlje izvanredno su ostvarenje, zamalo na razini remek-djela. Grafički izvrsni crteži čitatelju uvjerljivo predočavaju zbivanja i okolinu, kao i vremensko-prostorni kontekst. Oblikovanjem prizora, uporabom planova ili pak postavkama očišta Chabouté neopazice vodi čitateljevu percepciju. U tzv. layoutu autorski je stav nenametljivo utkan u strukturu prizora stranice, njihovim kompozicijskim odnosima. Strip je to koji se čita, osjeća i promišlja. Čitatelj se dakle postavlja zamalo u položaj sudionika te je lišen mogućnosti znatnije emocionalne uključenosti. No autor nenametljivo propituje i čitateljev moralni stav prema zbivanjima ocrtanim u snažnu suprotstavljanju crnoga i bijelog, snažnih poteza kistom koji se percipiraju u sukobu s izrazitim odnosima ploha. Gustoća crnih ploha primjerena je, dakako, noćnim ugođajima, ali postaje iskazom ne samo prirodne tmine nego i ljudske. Upravo zbog toga u bjelinama ne uočavamo nikakvo olakšanje ili pak prozračnost atmosferskih prilika, nego one sasvim suprotno postaju poput egzistencijalnoga žrvnja, odraz ništavila koje zakriva takav rudimentarni život. Zbog toga su završnih dvanaest stranica dojmljiv svršetak izvanrednoga stripa. Kada mali od palube opazi kopno i naznači da je blizu dom, a mornari predvođeni Mathuom razore zlokobni brod, upravo posljednje dvije stranice u ritmičnome nizanju prizora i usporenom tijeku vremena svjedoče da se njihova egzistencija usprkos aktivnome djelovanju neće odveć promijeniti.

Egzistencijalizam Ribara Nove zemlje ipak nije i defetistički, već odražava stoicizam prijelomnih likova, koji ne odustaju od vlastitoga habitusa u sukobu s okolinom ili prirodnim čimbenikom. Chaboutéov nas pristup zasigurno može podsjetiti na vrsna književna djela pisaca poput Jacka Londona ili pak Hermanna Melvillea, a donekle i Josepha Conrada. Odnos čovjeka i zajednice u opreci s prirodom i njezinim predstavnicima srž je mnogih djela navedenih književnih klasika, a nije im strana ni gorčina kojom se sagledavaju međuljudski odnosi ili pak društveno stanje koje je njihovo zaleđe. Upravo stoga ne čudi da je Christophe Chabouté u svome stvaralaštvu posegnuo za strip-adaptacijama književnih izvornika spomenutih pisaca, Londona 2007, a Melvillea ove, 2014. godine. Privlačan poznavateljima stripa te dragocjen za proučavanje poveznica stripa, književnosti, slikovnoga i povijesnoga, album Ribari Nove zemlje Christophea Chaboutéa sjajan je uvid ne samo u izvrsno djelo francuskoga autora nego i u mogućnosti često marginalizirane i otpisivane devete umjetnosti.