Prvak moderne hrvatske glume

Boris Buzančić, jedan od najboljih hrvatskih kazališnih, filmskih i televizijskih glumaca druge polovice 20. stoljeća, napustio nas je u Zagrebu 9. listopada. U sjećanju je šire hrvatske publike od televizijske serije Veliki i mali u kojoj je glumio sa sinom Ivanom. Uvijek je bio velik, a nikad nije glumio veličinu, povezavši glumu i život jednostavno i duboko. Boris Buzančić bio je iskren, duhovit, autoironičan, topao i skroman. Zadnju ulogu, Franca, ostvario je nedavno u Gavelli, u kojoj je i započeo, nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji 1954, zaokruživši tako svoj umjetnički put. Isti dan, sudbinski tužno, s ovoga je svijeta otišla i njegova kolegica Ana Karić, s kojom je u Ljubavnim pismima na Sceni Gorica ostvario čak 500 predstava.

Boris Buzančić, markantan, šarmantan, urbani glumac ugodna glasa sve je uloge ostvarivao iznutra i sve su bile maestralne. Već na drugoj godini Akademije proslavio se filmom Ciguli miguli  iz 1952. Isprva je bio član kazališta Gavella, a od 1966. bio je u angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, ostvarivši zapažene uloge i u Teatru &TD i u Teatru u gostima, na Ljetnim igrama… Glumio je u čak 78 filmova, u kultnima H-8, U gori raste zelen bor, Večernja zvona itd.

Rođen 13. ožujka 1929. u Bjelovaru. Izabran je 1990. za prvoga gradonačelnika Zagreba u samostalnoj Hrvatskoj, a zaslužan je za povratak Jelačićeva spomenika na Trg. Godine 1993. ušao je u Hrvatski sabor na dvije godine, dok se 1999. ponovno posvećuje glumi.

Pri dodjeli Nagrade hrvatskoga glumišta za životno djelo 2007. o Borisu Buzančiću zapisano je: „Pripada naraštaju koji je stvorio našu modernu glumu, a kazališna ga prosudba drži vrhunskim glumcem urbanoga izričaja.“