Priča o pobunjenoj ženi

Nakladnička kuća Fraktura tiskala je 2011. svestranoj hrvatsko-američkoj umjetnici Nedi Mirandi Blažević-Krietzman zbirku pjesama Vezuvska vrata, godinu potom knjigu novela Marilyn Monroe, moja majka, a ovog ljeta roman Potres. Za našu je književnost ovakva učestala suradnja domaćeg izdavača i umjetnice – koja već četvrt stoljeća živi i radi u SAD-u, posljednjih godina naizmjence u San Diegu u Kaliforniji i u Zagrebu – korisna jer je obogaćuje zanimljivim tekstovima unoseći u nju tematsku raznolikost i iskustva drukčijega svijeta. Istina, dodiri i prožimanja tih dvaju svjetova, hrvatskoga i američkoga, bili su naglašeniji u spomenutoj zbirci novela nego u Potresu. U romanu opisi tih dodira ne zadiru u njegovu bit, uglavnom su formalne naravi (tinejdžerica Daryl, jedan od važnijih likova, ima momka Hrvata koji je s roditeljima u vrijeme Domovinskog rata izbjegao u Ameriku).

Izd. Fraktura, Zaprešić, 2014.

Na samu početku romana pripovjedač navodi japansku poslovicu prema kojoj „velike nesreće nastaju iz malih uzroka“, i odmah najavljuje kako priča koju će ispripovijedati potvrđuje njezinu „beskompromisnu točnost“ i pokazuje „mušičavost sudbine“ koja ponekad istim činom na kraju popravlja štetu koju je prethodno nekom nanijela. Radnja romana Potres zbiva se u nekoliko dana kolovoza 2000. u mirnoj stambenoj četvrti kalifornijskoga grada San Diega. Dva dječaka, Tim Darlington i njegov prijatelj i prvi susjed Adam Podolsky, dobacivali su jedan drugom bejzbolsku lopticu na travnjaku ispred Timove kuće. Timova sestra Daryl upravo se vratila s posla i parkirala auto uz rub pločnika mahnuvši im. Njezin mlađi brat htio joj je odmahnuti pa mu je loptica ispala iz ruke i zaustavila se ispred auta. Adam je tada potrčao prema loptici, a u istom času osjetio se lagan potres; zbunjen, dječak se u doskoku nespretno spotaknuo o lopticu i u padu udario čelom o branik automobila. Adam je završio u bolnici, operiran je, potom podvrgnut induciranoj komi.

Kad se ovaj fabularni okvir donekle oljušti, pokazuje se zapravo da je Adamova nesreća samo okidač nekih drugih potresa i procesa koji upravljaju ljudskim sudbinama opisanim u ovom romanu. Pogrešno bi bilo zaključiti i da su u središtu pažnje odnosi obitelji Darlington i Podolsky, koje su na neki pomalo čudan način suprotstavljene jedna drugoj. O Podolskima čitatelj doznaje sve što treba – o fizičkom izgledu i karakternim osobinama brodskog mehaničara Jerryja i njegove žene Claire, bivše lokalne misice koja bi željela studirati modni dizajn, o njihovoj prošlosti i sadašnjem socijalnom statusu, o njihovoj djeci Adamu i Shanni – ali se jasno osjeća da oni nisu u prvom planu i pod punim reflektorima. Takvu pažnju pripovjedač poklanja Darlingtonima, „tipičnoj američkoj obitelji srednje klase“: Lori, srednjoškolskoj nastavnici engleskog jezika koja je zbog odgoja djece odustala od posla i koja je po svemu središnji lik ove dramatične priče; njezinu mužu Willu, geobiologu i oceanografu, kruto racionalnom čovjeku s nedostatkom emotivnosti; njihovoj sedamnaestogodišnjoj kćeri Daryl koja je prošla burno pubertetsko razdoblje te nešto manje sinovima Timu i sasvim malom Franku. Za njih pripovjedač kaže da su „djelovali kao sretna i razborita obitelj koju nisu ugrožavali ni fizički ni metaforički potresi sve do toga hirovitoga petka četvrtoga kolovoza 2000“.

„Hiroviti petak“ povukao je za sobom cijelu lavinu zbivanja i osjećaja u odnosima Lore i Willa, što je sliku sretne američke obitelji naoko naglo sasvim zatamnjelo. Evo kako pripovjedač opisuje Lorin doživljaj Willove izdaje bračne solidarnosti, poštovanja, dostojanstva, ljubavi: „Ali Willov neočekivani coup d’etat uzdrmao je i Loru i njezin brak poput jakog potresa. Pukotine su proparale zidove kuće, slike su pale sa zidova, ormari su se pomaknuli i prevrnuli, crepovi su skliznuli s krova, ona je prestrašeno istrčala iz kuće, ulica se pod njom ugibala kao da je napravljena od gume. Uporište zemlje palo je u duboku jamu.“ Ako kuća, kako veli Bachelard, znači unutrašnje biće, ako je ona ženski simbol utočišta, majke, zaštite, onda je rasap kuće/braka zbog potresa zapravo nestanak oslonca, smisla, svijeta u kojem bi se moglo živjeti. Stoga naslov romana treba shvatiti kao metaforu, a ne u njegovu doslovnom značenju vibracija tla uzrokovanih tektonskim poremećajima.

Eksplozija Lorine (individualne) pobune protiv arogantnog i egocentričnog muža svakako ne bi bila tako snažna da je krenula tek od Willova podcjenjivanja njezina roditeljskog integriteta u razgovoru s policajcima. U romanu se, retrospektivno, razvija niz situacija i motiva koji upućuju na to da su i prije nego su stupili u brak o mnogim važnim životnim pitanjima imali različita pa i oprečna mišljenja. No tada je to bilo poticajno, a sada je Lora, na pragu srednjih godina, te razlike sve teže podnosila i primala ih kao pritisak svakodnevice. Iz nje su odjednom provalile potisnute slike i osjećaji koje je godinama susprezala zbog svoje popustljivosti jer je smatrala da to pridonosi obiteljskom zajedništvu i sreći. Prisjetila se kako je još za studija htjela ostaviti Willa zbog njegova „uobraženog kritiziranja stvari o kojima nije imao pojma“, kako je morala napustiti svoj posao u školi jer je on premalo pomagao oko kućanskih poslova i odgoja djece, kako ju je uzrujavala njegova potreba da kontrolira sve što se zbivalo u njihovu domu, kako se stalno pravio pametnijim od svih u kući, a njih nastojao prikazati kao neznalice. Nakon svega, tko ne bi bio gnjevan i tko se ne bi pobunio. Sve su te frustracije sada stvorile kritičnu masu da mužu ultimativno predloži da ide na grupnu terapiju, premda se čini da ima i drugo rješenje, odlazak s davnim „ljubavnikom za jednu noć“. U tom pogledu sve je moguće i sve je otvoreno.

Osim vrlo uvjerljiva psihološkog portreta glavne junakinje, opisa načina na koji je dospjela u stupicu iz koje izlaz može biti samo bolan, ponekad i tragičan, autorica se pozabavila, na nešto skromnijem prostoru, i nekim drugim temama. Jedna je od njih odrastanje mladih (Daryl) između obitelji i utjecaja različitih pomodnih i popularnih grupacija i pojava. Na zanimljiv su način, uz primarni opis Adamove nesreće iz gledišta neutralnoga pripovjedača, u tekst romana inkorporirani njegovi varijeteti (Daryl, Claire, Jerry, Tim, Patsy, Lora). Čitatelju će sigurno biti intrigantan i svijet Lorinih knjiga na kojima se formirao njezin literarni ukus i – da završimo jednom lijepom, neistrošenom usporedbom – knjiga koje su njoj „bile ravne otkrićima moreplovaca u petnaestome i šesnaestome stoljeću“.