Mračna slika Amerike

Kad se napiše da je noarovska triler-drama Nestala, adaptacija i kod nas objavljena istoimenog bestseler-romana američke književnice Gillian Flynn, najuspjeliji film Davida Finchera još od na istinitim događajima temeljene triler-drame Zodijak, to ne znači da je riječ o remek-djelu usporedivim s njegovim najboljim i najcjenjenijim ostvarenjima Sedam i Klub boraca iz autorski najpotentnije faze tijekom druge polovice devedesetih. Film za koji je Gillian Flynn napisala i scenarij, u njemu prema vlastitim riječima ponešto izmijenivši završnicu zbog dodatne provokativnosti i težnje da iznenadi gledatelje koji su roman pročitali te očekuju poznati završetak, obiluje nedostacima koji bi se u rukama manje spretna filmaša pokazali kao ozbiljne te za žanrovsko sidrište, dramsku i dramaturšku kompaktnost kao i za idejnu i izvedbenu uvjerljivost možda i kobne slabosti.

Ben Affleck kao njujorški novinar

Već i samim navođenjem noira kao žanrovskoga predznaka gledateljima se može učiniti medvjeđa usluga, jer se može protumačiti kao otkrivanje možda i najbitnijeg detalja zapleta, preokreta poprilici smještena na sredini filma nakon kojeg priča drastično mijenja smjer te se na prvi pogled čini da se dramska i narativna struktura počinju raspadati. Unatoč tomu, te iako objašnjenje prethodno viđena koje slijedi pati od ozbiljnih nelogičnosti, nategnutosti i neuvjerljivosti, ono što Finchera i Gillian Flynn iskupljuje leži ne samo u vrlo sigurnoj, sugestivnoj i atmosferičnoj režiji podcrtanoj impresivnom fotografijom Jeffa Cronenwetha i dominantno pastelnim koloritom, nego ponajprije u subverzivnosti, provokativnosti, kritičnosti, više posrednoj no izravnoj ironiji, blagoj, no jasno naznačenoj satiričnosti te tamnim nijansama kojima oslikavaju suvremeno ne samo američko društvo u njegovim najvažnijim segmentima.

Provokativan prozni predložak

Još od na kultnom romanu Klub boraca Chucka Palahniuka temeljenu remek-djelu iz 1999, preko adaptacije faction-knjige Zodijak Roberta Graysmitha i novele Neobična priča o Benjaminu Buttonu Erica Rotha te biografske knjige Društvena mreža Bena Mezricha i donekle precijenjene ekranizacije glasovitoga romana Muškarci koji mrze žene Stiega Larssona (u niz valja ubrojiti i aktualnu političko-satiričnu TV-seriju Kuća od karata koja je prerada izvrsnih BBC-jevih serija Kuća od karata i Kraljeva igra iz prve polovice 90-ih), Fincher se afirmirao kao autor jasno prepoznatljiva i osebujna svjetonazora i senzibiliteta sklon obradama na različite načine manje ili više intrigantne i provokativne proze, fikcijske podjednako kao i faction i biografske. Ono što njega u svim navedenim naslovima ponajviše zanima jesu odnos stvarnosti i pričina, igre manipulacije i stjecanja društvene i političke moći, nerijetko mizoginijom, a rjeđe mizandrijom obilježene muško-ženske relacije, pitanja života, smrti i posredno ljubavi te tamnijim i tjeskobnijim tonovima obojene slike društva u pozadini kojeg su zločini i psihopatologija. Tragajući za intrigantnim književnim predlošcima Fincher je ovaj put posegnuo za romanom nekadašnje televizijske kritičarke Gillian Flynn, u njemu ispravno detektiravši vješto ukomponirane subverzivne te društveno i medijski kritičke sastavnice s apostrofiranjem braka kao doslovce paklene institucije na kojoj počiva obitelj kao gotovo mitska jezgra američkog društva. Priča filma kao i romana počinje u prvom tjednu kolovoza, u jutro dana u kojem bi nekadašnji njujorški novinar sa spisateljskim ambicijama Nick Dunne (solidan Ben Affleck kao glumački najslabija karika filma) trebao proslaviti petu godišnjicu braka sa suprugom Amy (odlična Rosamund Pike).

Nakon što i to jutro kao i često u posljednje vrijeme navrati u bar svoje sestre Margo (Carrie Coon), na njegove riječi da mu se baš i ne žuri natrag kući ona će zaključiti da nešto nije u redu. A kad se napokon ipak vrati doma, Nick će dnevni boravak zateći u neredu, Amy neće biti ni traga, a neki će detalji jasno sugerirati da se tu odigrao nasilan sukob u kojem je potekla i krv. Kad mu u kuću ubrzo stignu detektivka Boney i njezin pomoćnik, nametnut će im se zaključak da je Nick čvrsto povezan s nestankom supruge. Iako on tvrdi da nema pojma gdje je Amy i zašto je nestala, njegovo neprilično smješkanje pred kamerama odveć agresivnih medija i izostanak tuge na njegovu licu javnost će početi usmjeravati na zaključak da je on odgovoran za suprugin nestanak. Da nevolja bude veća, Amy je svojevrsna „ljubimica Amerike“, lijepa mlada žena iz dobrostojeće ugledne obitelji koju su roditelji još u dječjoj dobi u vrlo popularnim knjigama predstavili kao Veličanstvenu Amy, malu junakinju i kći kakvu se samo poželjeti može. I na toj će činjenici zajahati nasrtljiva i arogantna tračerska TV-novinarka, koja će uz suradnju budalaste Amyne prijateljice iz susjedstva, tipične predstavnice neobrazovane „tihe većine“ javnosti koja robuje predrasudama i zaključuje bez ikakva poznavanja činjenica, smjesta krenuti s konstruiranjem priče o Nicku kao nevjernu i nepouzdanu muškarcu.

Snažne noarovske žene

Iako će se on ubrzo i pokazati takvim, jer Amy vara s mladom studenticom, što je simptom dvogodišnjih ozbiljnih problema u braku, počet će se otkrivati i neugodniji detalji iz Amyne prošlosti obilježene dvjema vezama s čini se agresivnim i psihotičnim muškarcima, jednog od kojih se još ne može osloboditi. A kad detektivka u kući Nickova dementnog oca pronađe Amyn dnevnik s detaljnim opisom njihove veze i braka, počet će se odmatati klupko koje će Nicku zaprijetiti optužbom za ubojstvo i prisiliti ga na angažiranje odvjetnika i aktivniji pristup medijima.

Novom Fincherovu filmu štošta bi se moglo prigovoriti, od spomenutog naglog i ne baš uvjerljiva preokreta s mijenjanjem žanrovskog predznaka te mlakog Affleckova nastupa, preko potpunog zaboravljanja efektno uvedenih važnih sporednih likova Nickove ljubavnice i Amyna bivšeg dečka u drugom dijelu, do iznevjeravanja pravila novouvedena žanra noira u skladu s kojima bi se par lopova iz zabitog motela baš kao i zaboravljeni dečko u završnici morali pojaviti kao ucjenjivači i(li) svjedoci.

Problematični su i rasplet u kojem je navodno nemoguće pronaći dokaze za viđeno i ono što se zna, makar je jasno i razumljivo što Nicka navodi na završni izbor odnosno što taj izbor uvjetuje, kao i određena mizoginija ili pak iz druge perspektive mizandrija koje je lako detektirati. Naime, s iznimkom odvjetničke zvijezde koji je više dramska i društvena funkcija nego lik, u filmu je nemoguće pronaći makar jedan čak i sporedni čvrsti i postojani muški lik, onaj koji se neće dati manipulirati i koji neće iz razloga osobne i društvene udobnosti i prosperiteta pristati na laž i život u prividu. S druge strane, s iznimkom Nickove mlade ljubavnice koja biva zaboravljena i budalaste susjede koja ima strogo određenu dramsku funkciju, pet najvažnijih ženskih likova plus šesti djevojke iz lopovskog para su staloženi, čvrsti, racionalni i probitačni, poneki i beskrupulozan i obojan tamnim tonovima, od same Amy preko Nickove sestre Margo i detektivke Boney do trač-novinarke i njezine puno ozbiljnije i ambicioznije kolegice u interpretaciji Sele Ward.

Koristeći narativnu strategiju „nepouzdanog pripovjedača“, Gillian Flynn i Fincher Nestalu oblikuju kao razmjerno snažnu subverzivnu kritiku suvremenog američkog društva u njegovim ključnim segmentima: „malomišćanskog“ s mitskom idiličnom provincijom, u medijskom i dijelom pravosudnom, u segmentu zajednice kojom caruju i koju definiraju intimne, bračne, obiteljske i medijske laži, manipulacije i zavođenja. Noir je žanr kao stvoren za to, osobito ako je u fokusu razoran prikaz braka kao zajednice sazdane na lažnim i nepostojećim temeljima, zajednice u kojoj prema Flynn i Fincheru snažne žene određuju pravila i ritam igre na koju muškarci, redom manipulaciji podložni slabići, pristaju. Nick je gotovo amblematski simbol takva muškarca, onog koji je na kraju spreman i povjerovati u laž da je čak i ubojstvo počinjeno zbog njega, laž koje je svjestan, no na koju pristaje, iako se sugeriranjem i prikazom njegove dotad prikrivene sklonosti nasilnim reakcijama u završnici naznačuju i druge mogućnosti, one koje u imaginarnom nastavku Nestale navješćuju zanimljivu međuigru mačke i miša dvoje središnjih likova.