Predstava koja oduševljava

Nakon više desetljeća drugi omiljeni operetni hit Ive Tijardovića, njegov spomenik rodnom gradu, Spli’ski akvarel, ponovno se može pogledati u Zagrebu. Vodstvo za to specijalizirana Gradskoga kazališta Komedija u novoj je produkciji angažiralo legendarnoga prenositelja duge tradicije ležernijega glazbenog kazališta u našoj zemlji, redatelja Richarda Simonellija koji je kao rođeni Splićanin davne 1975. to djelo prvi put režirao u matičnom zagrebačkom kazalištu. Kako možemo pročitati u njegovu popratnom komentaru u knjižici predstave, bio je to diplomski rad pokojnoga maestra Vjekoslava Šuteja koji je glavnu ulogu Tončija povjerio tadašnjem mlađem kolegi, studentu dirigiranja Veseljku Barešiću.

Prizor iz predstave / snimila Ines Novković

Kada je Šutej otišao na odsluženje vojnoga roka, za pultom ga je u budućim izvedbama zamijenio Barešić, koji je ostao vezan za Komediju sve do danas. No kombinacija sa starijim redateljskim kadrom ovaj je put bio najmlađi naraštaj Komedijinih dirigenata, Osječanin Krešimir Batinić, koji kao da je za sobom povukao dodatni dio tima rođena u slavonskoj ravnici: koreografa Dejana Jakovljevića i kostimografa Nevena Mihića. „Šjor Ivine note i dosjetke“ posvećene, prema riječima samoga libretista i skladatelja „splitskom malenem puku, pravom autoru ovog djela“ dobile su novo scensko ruho i nove tumače za koje više nije važno odakle dolaze. Iako potječe iz srca lokalnoga ozračja i mentaliteta, duh Spli’skog akvarela baštini i odraze zapadnjačkih varijetea i holivudskoga pjevačko-plesnog žanra zastupljena na filmskim platnima između dva rata te tako odiše vrhunskom univerzalnom zabavom u sve popularnijem starinskom stilu. Zato je privlačno i novim naraštajima interpreta najrazličitijih kazališnih vrsta koji s lakoćom poniru u bit i čar dosjetki te inventivnih songova i plesova. Time zrači i nova predstava, koja oduševljava već samim prvim prizorom u ujednačenim plavim tonovima scene i kostima. Jednako su tu zaslužna scenografska rješenja Komedijina upravitelja tehničke službe Tomislava Ruszkowskog kao i skladni, maštoviti i praktični kostimi dizajnera Nevena Mihića, sve zajedno utopljeno u efektnu rasvjetu majstora Anđelka Kosa.

Dobra podloga za dugo i redovito izvođenje produkcije višestruke su podjele u pjevački zahtjevnijim ulogama u kojima su angažirani redom mlađi pjevači. Iako je možda odveć mlad za lik Barba Tome, Ervin Baučić u ulozi starca dao je maksimum svojega pjevačkog i glumačkog angažmana, pokazavši da kao Omišanin iz prve ruke jako dobro poznaje mentalitet vremešnoga malomišćanskog čovjeka. Na drugoj premijeri priređenoj u nedjelju, 28. rujna, u ulozi Marice prvi put je nastupila sopranistica Ana Zebić, koja je zasjala kao vrsna subretna interpretkinja operetnih likova, jednako se spretno snalazeći u pjevačkim i scenskim zahtjevima kreacije. Zaslužuje stoga ovdje redak više: njezin kristalan glas gipko je prolazio kroz sve rastere i slogove partiture, a njezina ugodna pojava plijenila je vedrinom, okretnošću i šarmom. Njezin je partner u ulozi Tončija te večeri bio tenor Nikša Radovanović, koji se istaknuo lijepim muzikalnim zapjevom i pokazao da je nakon dugoga kriznog razdoblja ponovno u dobroj formi. Bit će zanimljivo u alternacijama čuti dvojicu njegovih mlađih kolega, obojicu splitskih opernih tenora, Vladimira Garića i Bože Jurića Pešića, koji su dodatna snaga cijeloga projekta.

Od pjevački istaknutijih likova vrijedi istaknuti lijep glas glumice Nine Kaić Madić, koja je u liku Perine iskazala i spretnost u plesnim koracima te legendu Komedijinih predstava, Adalberta Turnera Jucija, koji je stasom i zvonkim basom izvrsno dočarao Gazda Peru. Dinamičnosti predstave riječju i izrazom osobito su pridonijeli pravi glumački virtuozi, Goran Malus i Dražen Bratulić, kao nenadmašni sveprisutni velovaroški stanari Zenzo i Mikula. Šarolikim i živopisnim likovima pridružili su se i američki mornari Johnny i Willy koje tumače Boris Barberić i Božo Peričić, dok su svi zajedno uz zbor i plesni ansambl kazališta pod vodstvom koreografa Dejana Jakovljevića činili sjajno uigrano izvođačko tijelo koje zavređuje veću pozornost javnosti.