Poetično i poučno

Alfred Hitchcock, veliki filmski redatelj kojemu dramskost života sigurno nije bila nepoznanica, svojedobno je rekao kako je „drama život iz kojega su izostavljeni dosadni dijelovi“. I redatelj Rene Medvešek ne traži nešto dosadno u predstavama u kojima život likova i kada nije dramatičan sigurno nije dosadan. Pogotovo ako pojedincu priznamo pravo na razumijevanje vlastita života i uvažimo njegovu žudnju za ljubavlju. Pa bila ta ljubav prožeta zavođenjem koje vodi na krivi put.

Uspjela adaptacija usmene narodne priče

Upravo zavođenje tajanstvenoga mladića, dobro i zlo, iskušenja s kojima se ljubav susreće na putu do sreće propituje redatelj Medvešek u predstavi Nečisti i djevojka, koja je praizvedena 20. rujna u Kazalištu lutaka Zadar.

Riječ je o redateljevoj adaptaciji usmene hrvatske narodne priče iz zbirke narodnih priča, koje je svojedobno priredio Ivo Zalar, a koja do sada nije bila postavljena na scenu nekoga hrvatskoga kazališta. Nečisti i djevojka kratka je, jezgrovita i poučna bajka koja nudi svakom razumljivu poruku o dobru i zlu koje muči mladu djevojku, njezinu dušu ispunjenu žudnjom za ljubavlju, ali i sumnjama i strahovima da mladić možda nije onaj pravi. Imajući to na umu narodni pripovjedač i redatelj publiku u bajku uvode nježno gradirajući šokantne, horor-prizore. Tako saznajemo da su u nekom selu živjele tri lijepe djevojke, od kojih su dvije imale momke, a treća nije, pa je poželjela da joj Bog dade ako ne drukčijeg, onda „makar nečistog“!

Želja joj se ostvari. Navečer, na sijelu, pojavi se vrlo lijep momak i bi njezin. Dok ju je pratio kući i govorio o ljubavi, iz usta mu je vatra sijevala, a iz očiju iskre frcale. Iako je djevojka mislila da je u nju zaljubljen, ipak ju je bilo strah. Kako bi provjerila svoju sumnju, jednu mu večer za nogu priveže konac i krene za njim. On uđe u crkvu, otkopa grob i iz groba stane vaditi gosti i na kraju glođe lubanju. Ona se prestraši, dođe kući i ubrzo umre. Na njezinu humku izraste ružin pupoljak, koji bi se noću rascvjetao i iz njega bi izlazila djevojka koju je jednom zapazio princ, u nju se zaljubio i nije joj dao da se vrati u ružu. Oni se ožene i djevojka rodi dijete.

No jedne noći pojavi se momak koji je glodao lubanju i zatraži da mu kaže je li ga pratila i što je vidjela. Odbijala je reći dok joj nije zaprijetio da će stradati dijete. Čuvši to ona mu kaže što je vidjela, on padne u trans i iz njega iziđu demoni kojima je bio opsjednut. Tako spasi dijete i dušu tog momka.

Bajka Nečisti i djevojka pomalo podsjeća na priču Ljepotica i zvijer Charlesa Perraulta, također ima „terapeutsku funkciju“, razmrsuje zaplet i rješava problem te ima prizore strave i iznenađenja, kao svaka bajka. No Medvešek nije ustrajavao na šokantnosti nego na blagosti pa je dramski predložak predstave oslobodio šokantnih, „zastrašujućih“ prizora te u predstavi duboko uronio i rastvorio odnos prema mračnoj strani bajke – potencirao je sve što djevojka potiskuje, od čega bježi i što je na kraju oslobodi demonskoga.

Poput nježnoga kirurškog skalpela bajka u njegovoj interpretaciji zarezuje i rastvara tradicionalno što pomalo iščezava, kao što su prokletstvo i nečistoća, te suvremeno koje se sve više predaje i podaje privlačnosti i zavodljivosti demonskoga. To mu je i agon predstave. Kombinirajući pripovjedački, glumački i animacijski žanr, poetično, suptilno i sugestivno publici predočava zlo i govori da dobro bez obzira kroz kakve kušnje prošlo na kraju ipak pobjeđuje.

Medvešek predstavu nije ograničio ni uzrastom publike ni dociranjem, koje bi poruku učinilo agresivnom. Naprotiv. Sve je nježno i poetično; jednako plošne, dječje lutke i maske kao i scenski prostor (Robert Košta i redatelj) minimalistički zamišljene i scenski realizirane. U to se izvrsno uklopila glazba u izboru redatelja, likovnost Milene Mijatović Medvešek, a ponad svega glumci.

Šestero glumaca: Paola Slavica (Djevojka), Juraj Aras (Nečisti), zatim Gabrijela Meštrović-Maštruko, Vjera Vidov, Dragan Veselić i Josip Mihatov, slijedeći redateljevu ideju, dramski točno, glasovno nijansirano i animacijski precizno žive u prostoru igre, u pokretu predmeta, lutaka i maski. Predočili su sklad tijela, glazbe i duha.