Krme u naslovu nisu zabuna. Jer čim su homofoni, mora im i vrelo biti isto

Na što ste prvo pomislili kad ste pročitali riječ krma? Na stražnji dio broda ili na stočnu hranu? Premda ni brodogradnji ni stočarstvu u nas ne cvatu ruže, mislim da je krma ipak odzvonila uz brod. Naravno, nezaboravno ju je osnažio duhoviti Slamnig u svojoj još nezaboravnijoj Barbari: to je krma što sitno se drma. Prije skakanja u raščlambu, jedna napomena uz naslov. Poslužit ću se jednim vicom s bradom. Vlak stane, bunovni putnik pita koja je to stanica, a suputnik će: Baden Baden. Na to će prvi: „Ma dobro, nisam gluh, ne morate mi ponavljati.“ Tako ni moje krme u naslovu nisu zabuna. Drugo je pitanje kako te dvije krme povezati. Jer čim su homofoni (zvuče isto, znače različito), mora im i vrelo biti isto. I jest, koliko god se na prvi pogled činilo nespojivim.

Krma, stražnji dio plovila (od barčice do prekooceanskoga broda), brodski je termin poznat u sličnom obliku i u drugim slavenskim jezicima (ruski, poljski, češki, slovenski). Podrijetlo riječi izvodi se iz prasl. *krъma preko grč. kormós (panj, klada), a ovo iz ie. korijena *(s)qer, rezati, odjeljivati. Krma ima raznih. Ondje je smješteno kormilo, sprava kojom se upravlja plovilom, a koju znamo i u obliku krmilo; Petar Skok vidi u tome i utjecaj mađ. kormány (veslo, timun, korman), jer oblik krmilo veže više uz panonsko područje. U Stulićevu rječniku već je slogotvorno r˚  dalo or-, kormilo. No etimologija je i za kormilo i za krmilo ista kao i za krmu, s tim što su se u nekim jezicima u tu priču umiješala i vesla. Ništa neobično ako se zna da i veslač može veslom / veslima, osim otiskivati čun u daljinu, i dobro kormaniti, upravljati i vladati plovilom.

Ima još jedna zanimljivost, daleko od svake vode i plovila, a ipak je i ona iz istog izvora (upravljanja). To je krmčija (krmčaja, kormčaja), kako se u pravoslavlju zove zbornik crkvenih i svjetovnih propisa i pravila za crkvenu upravu i sudstvo (bračno, obiteljsko, nasljedno). Naziv je specifičan za pravoslavne crkve (rusku, srpsku, bugarsku, rumunjsku). Kormčaja ili kormčaja kniga javlja se u Rusiji za nomokanon (u doslovnom prijevodu zakonupravilo) u 13. stoljeću i znači kormilarska, upravljačka knjiga, dakle njome se, kao i zakonima i/ili kanonima, daju osnovne obvezujuće smjernice ne samo za pojedine crkvene aktivnosti nego i za život cijele zajednice koja se tih propisa pridržava ili mora pridržavati. Obično me ljudi pitaju gdje sam našla neki podatak koji im se čini neobičnim. Ovaj je iz Hrvatske enciklopedije.

Sada je na redu ona druga krma iz naslova, ona koja znači stočnu hranu, krmivo. Danas to označuje hranu za stoku, no prvotno je krma značila hranu općenito (tako u rus. kormá znači kaša). I u ruskoj dječjoj pjesmici o svraki pjeva se: kašu varila, djeti krmila, dakle hranila. Premda obje krme ishode iz istoga vrela, ie. korijena *(s)qer-, rezati, izvorno je krma u smislu hrane značila i odrezani dio hrane od veće cjeline, odijeljeni dio hrane od ostalih. A hrana za stoku odjeljivala se od hrane za čeljad. Čim smo stigli do hranjenja, vidjeli smo da glagol krmiti znači hraniti, a u većoj količini i napiti se (uz čest dodatak: kao svinja). A koje su to životinje ljudi hranili, tovili, više nego svinje, da im mast, meso i suhomesnati proizvodi traju cijele zime?! Na valov su spremno išle cijele obitelji: krmak, krmača, krmče, da postanu krmni (ugojeni, tovni) krmci, krmače, krmčad, da se dođe do krmetine (krmećega mesa), pa se ne boj zime! Imenom te (meni) simpatične životinje nepristojni ljudi „časte“ i neke žene, mahom debele i neuredne, govoreći im da su krmače. A znam i jedno opušteno mjesto koje je jedan moj znanac zvao krmačište. Bio je to njegov prostrani kauč na kojem je sjedio cijeli dan i nije mijenjao naviku ni kad bi mu tko došao u goste. U općoj opuštenosti, nerijetko bi i gosti polijegali na to krmačište s njim. Premda je bio veterinar kao i moj tata, nad njegovim krmačištem nikad nije lebdjela prestravljenost pogleda i nemoćnoga cičanja kad svinja postane svjesna što joj se sprema. Taj se užasnuti pogled sačuvao u frazeologiji: gledati kao krme sikiru.

Naravno, ima i drugih krmača, pa koliko god tko volio (preskupe) čvarke, kobasice, švargle i bijele krvavice, ovakvu debelu krmaču ne bi nitko poželio. Jer takve su krmače velike avionske bombe punjene sa 50 kg eksploziva, koje iza sebe ostavljaju ne samo sravnjenost svega sa zemljom nego i duboke kratere u zemlji.

Zvučno su slični krmenadli / karmenadli (što sa svinjetinom, dakako, ima veze), pa i karmine, koje sa svinjetinom mogu i ne moraju imati veze, a nemaju ni s lat. carmen, carminis = pjesma. To je pogrebna daća, pogrebac, na kojem se ne pjeva nego moli za pokojnikovu dušu i jede. E, sad, jede li se i krmetina, ne znam. Danas u dostavljenoj hrani, cateringu, mislim da u izboru jela nema pravila.

Svim mogućim slanim delicijama ispunjeni, najbolje se prepustiti mirnoj probavi kroz san. I evo nas kod treće riječi iz naslova, kod krmelja, česte pojave nakon sna. To su osušene očne sluznice što ih izaziva upala oka. Reklo bi se: riječ krmelj lako je razglobiti: -elj je nastavak (kao u pogibelj), a krm je valjda korijen kao i u prethodnim riječima. No nije. Cijeli napis potaknuli su baš krmelji, koji se nisu dali podvesti pod zajednički nazivnik s krmama, krmačama itd. Riječ je isplivala kad nas je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (kada nastupa potreba za fusnotom bez koje ljudi nemaju pojma tko je to?) sve postidio kao teške lijenčine, a sebe izdigao do nadčovjeka, riječima: „Dok vi još trljate krmelje, ja već odavno delam.“ Krmelj ili krmeželj (odatle krmeljiv i krmežljiv) u vezi je s ie. *qrem-, vlažan. U stsl. i rus. sa g mjesto sa k. I krmelji najprije „flisaju“ dok se ne osuše i ne stvrdnu. Prasl. *grьmĕda znači i slijepo oko na trsu (loza krmeči kad ostaje pri krmelju, slijepom oku na trsu).

Eto, ne pristajem na etiketu krmeljive lijenčine dok prvi gradski otac dela. Ja delam od jutra i s krmeljima na očima, ali sama. Bez ikakvih adlatusa