KAZALIŠNI GLOBUS

Beograd – BITEF, 48. po redu, završava ovaj tjedan u Beogradu. Otvoren je produkcijom zagrebačkog Montažstroja A gdje je revolucija, stoko i posvećen je stogodišnjici početka Prvoga svjetskog rata. S temom Prošlost je sadašnjost na ovogodišnjem BITEF-u Veliki rat nije tretiran komemorativno, produkcije koje su na festivalu sudjelovale problematizirale su „politike pamćenja u kontekstu kreiranja nacionalnih i drugih identiteta”. Trinaest produkcija u službenoj konkurenciji tematizirale su politiku, rat, genocid i zločin na različite načine.

Litavsko nacionalno dramsko kazalište predstavilo je nagrađivani Naš razred Tadeusza Słobodzianeka u režiji Yane Ross koji govori o pokolju poljskih Židova 1941, dok je Krzysztof Warlikowski, proslavljeni poljski redatelj, zastupljen (A)pollonijom u produkciji varšavskoga Novog kazališta, panoramskim istraživanjem krivice od grčkih mitova do danas. U kontekstu stogodišnjice Prvoga svjetskog rata nije se mogao izbjeći ni njegov povod, sarajevski atentat, o kojem govori drama Biljane Srbljanović Mali mi je ovaj grob u režiji Dina Mustafića, a u selekciji su bile i predstave Grobnica za Borisa Davidoviča u režiji Ivice Buljana te Aleksandra Zec Olivera Frljića koprodukciji HKD teatra i Međunarodnog festivala malih scena te Front Luka Percevala i hamburškog kazališta Talia.

Manchester – Novi umjetnički ravnatelji često požele započeti mandat nečim dojmljivim pa ne čudi da je to pokušao i Walter Meierjohann, novi vođa kazališta Home u Manchesteru. On je Romea i Juliju postavio u više od sto godina star spomenik, viktorijansku javnu kupelj, a cijela se priča, logično, odvija u bazenu. Capuletti i Montecchi posvađane su obitelji negdje ne nedefiniranom istoku Europe, a dojam da se radi upravo o Balkanu stvara glazba makedonskog skladatelja Nikole Kodjabashija. Žanrovski, spominje se „lagana opera” s pop-glazbom i ljubavnicima na trapezu, Julijin grob je, očekivano, u vodi, a prskanja i prolijevanja ne nedostaje. Publika i kritika razišle su se u ocjeni, dok su prvi oduševljenje iskazali činjenicom da su sve karte rasprodane (zatvorene su, zbog prevelike gužve, čak i liste čekanja) kritičari su produkciju ocijenili kao „jadna tri sata” u kojima se malošto razumije.

New York – Iako sigurno ne pripada među velike manifestacije, festival Crossing the Line mnogi drže jednim od najzanimljivijih njujorških događanja. U organizaciji Francuskog kulturnog instituta već osmu godinu festival predstavlja interdisciplinarne radove i izvedbe koje istražuju odnos publike i umjetnika te umjetničku reinterpretaciju svijeta. Produkcija/instalacija argentinskog umjetnika Fernanda Rubija Sve pored moje strane svidjela se ljubiteljima kazališta iako pripada u neobičan žanr šaputanje na jastuku. U svakoj petnaestominutnoj izvedbi jedan gledatelj liježe u krevet smješten na obali rijeke Hudson pored glumice s kojom razgovara (ili šuti) o temi o kojoj ona govori. U buci i gužvi Manhattana argentinski je umjetnik stvorio otok intimnosti i vrlo zanimljivu produkciju.

Moskva – S nestrpljenjem i velikim zanimanjem očekivalo se kako će Shakespeareovi soneti zaživjeti na ruskoj sceni i hoće li Timofej Kuljabin od vrhunske ljubavne poezije moći napraviti zanimljivu predstavu. Nakon premijere u Teatru nacija produkcija #Shakespeareovisoneti pokazala se kao pun uspjeh, „prekrasna izvedba u erotskom duhu“. Trinaest soneta koji su ušli u ovu izvedbu bave se temama ljubavi, žudnje, života, ali i gubitka svega toga. Tiha, suptilna i zamišljena produkcija o tome što privlači ljudska tijela, ali i ometa njihovo zadržavanje zajedno, djeluje kao čudesan scenski san.