Šminkeri civilnog društva

Obično se kaže da je za dobro upravljanje državom potrebna dobra vlast i kvalitetna oporba. Treba tomu dodati: i jednako tako vrsno civilno društvo. Čini ga skup institucija, udruga, organizacija, mreža i pojedinaca koji se dragovoljno udružuju i aktivno upleću u sve sfere društvenog života. U Hrvatskoj je registrirano oko 45.000 takvih udruga, u kojima je zaposleno oko 18.500 osoba. Izvori financiranja su im državni proračun, strane vlade, EU-fondovi te domaće i strane zaklade i donacije te rad na projektima.

Civilno društvo (ili treći sektor, kako se još naziva) civilizacijska je stečevina bez koje je nezamislivo funkcioniranje suvremenih društava. Kao kontrolor vlasti, ono je odigralo i važnu ulogu u demokratskoj tranziciji naše zemlje.

GONG promovira vlastite stavove na referendumima

U posljednje vrijeme udruge civilnog društva osobito se ističu uspješnim organiziranjem referenduma. Udruga U ime obitelji te braniteljske udruge uspješno su provele referendume „o braku“, odnosno „o ćirilici“, a u tijeku su pripreme za nove referendume.

Sve to kao i nastavci referendumskih događanja u Vladi, Saboru i Ustavnom sudu dobro su nam poznati. Stoga pozornost usmjeravam prema referendumskoj oporbi, i to onoj iz sama civilnog društva. Naime, u događanja oko referenduma bio je snažno uključen i stanovit broj afirmiranih nevladinih udruga, koje su snažno agitirale protiv tih inicijativa, a to se nastavlja i kad je riječ o referendumskim inicijativama koje su u tijeku. To je njihovo pravo, no je li prav i način na koji to rade?

Evo nekih primjera. Referendumska oporba iz civilnog društva (Gong, B.a.B.e, LGBT-udruge) pokušale su ozloglašivati nositelje referenduma pristupom ad hominem namjesto ad rem. Optuživali su neprincipijelno referendumiste da iza njih stoji neka strančica, dok je njima samima bezrezervnu aktivnu potporu pružala Vlada, stranke Vladine koalicije i sam predsjednik Republike. Pravili su pritisak na Ustavni sud, dovodili u pitanje ustavnost referendumskoga pitanja te zastrašivale javnost tvrdeći da je pozitivan ishod referenduma uvod u totalitarizam. Omalovažavali su referendumiste i optuživale ih za natražnjaštvo, primitivizam… Riječju, pokazivale su prezir prema malom čovjeku. Plašile su naciju negativnom percepcijom u inozemstvu, a u konkretizaciji zastrašivanja tvrdili su da će homoseksualci bojkotirati Hrvatsku kao turističko odredište i time „ugroziti sezonu“. 

Što reći o crnim predviđanjima s obzirom na ishode referenduma?

Je li Hrvatska loše prošla u svijetu? Možda, ali u kojem svijetu? Treba znati da pitanja postavljena na referendumima u najvećem dijelu svijeta još uopće nisu došla na raspravu. No svijet je za naš šminkerski odsječak civilnog društva samo onaj njegov dio koji prihvaća njihove ideologizirane vrijednosti. Isto kao što se civilnim društvom uopće mogu nazivati samo one nevladine udruge koje dijele njihove vrijednosti. Dakle, Hrvatska može loše proći jedino ondje gdje se ta pitanja postavljaju. I hoće. Ali i tu samo kod manjine koja se agresivno nameće većini. Stoga su ishodi referenduma za Hrvatsku prije prilika nego neprilika. Prilika da bude doživljena kao nacija koja ima svoju volju i koja ne podilazi nekim „privremenim uvjerenjima epohe“ (Joseph Ratzinger).

Tvrdnja pak da će naš turizam doživjeti propast (što se unatoč nepovoljnim okolnostima nije dogodilo) jer će ga bojkotirati homoseksualci ishitrena je, pa i opasna. Ona je ishitrena jer homoseksualce svodi na zatucanu kompaktnu skupinu, a također i opasna jer je u slučaju neuspješne sezone mogla kod nekih zatucanih ljudi utvrditi negativna raspoloženja prema osobama takve spolne orijentacije.

Hrvatska je nevelika i još nedostatno razvijena te zasad nema mogućnosti za velike istraživačke pothvate ni tehnološke inovacije. No područje gdje možemo biti ravnopravan dionik s „velikim svijetom“ jest ideacija. Konfekcijska retorika kojom komunicira šminkerski dio hrvatskoga civilnog društva, a koja je došla do izražaja i u ovom slučaju, nameće pitanje: kako to da naši gongovi nisu dosad najavili ni jedno ljudsko pravo treće generacije, ni jednu novu ideju uopće, štoviše, ni sintagmu, termin, nego epigonski ponavljaju dobro upakirane proizvode iz workshopova američkih sveučilišta.