Rijetko izvođen Haydn

Opatija, šarmantno lječilišno-turističko odredište Kvarnerskog zaljeva, nekoć je privlačilo visoko građanstvo i plemstvo Austro-Ugarske Monarhije. Tu su u potrazi za mirom, morskim zrakom i muzama boravili skladatelji Gustav Mahler i Leoš Janáček, Franz Lehár i Giacomo Puccini. No mnogi zaboravljaju da Opatija u svojem srcu čuva jednu od najljepših koncertnih lokacija u Europi: Kristalnu dvoranu Hotela Kvarner. Na to nas posljednjih pet godina podsjeća Festival Kvarner i uspješno otklanja prašinu s „ocvale dame“.

Prizor iz opere Orlando Paladino J. Haydna na sceni Kristalne dvorane hotela Kvarner / Snimio Marin Aničić

Ovogodišnji je program otvoren rijetko izvođenim operama Josepha Haydna: koncertnom izvedbom opere Armida na otvaranju 1. rujna i scenskim uprizorenjem opere Orlando Paladino (Vitez Orlando) večer poslije u tumačenju glazbenoga pomlatka međunarodnog sastava. Dio je to projekta Europske Unije pod naslovom Europski zvuk opere kojemu je cilj praktična i teorijska razmjena znanja različitih interpretacijskih tradicija raznih zemalja, konkretno na primjeru dviju Haydnovih kasnijih opera iz njegova razdoblja stvaralaštva na dvoru obitelji Esterházy. Pjevači su odabrani na nizu audicija organiziranih u Parizu, Londonu, Beču, Berlinu i Modeni, dok je orkestar organiziran u sklopu projekta PurPur s mladim instrumentalistima Europske Unije koje na radionici u austrijskome gradiću Ossiachu pripremaju članovi Bečke i Berlinske filharmonije.

Orkestru se za potrebe Haydnovih opera pridružio i grčki trio Latinitas Nostra u realizaciji bassa continua na povijesnim inačicama čembala, violončela i teorbe. Nije ni čudo da među pjevačima nije bilo hrvatskih pjevača, s obzirom na nedostatak ikakva iskustva u Haydnovim operama, dok se među instrumentaliste izvrsno uklopila mlada šibenska flautistica Ana Batinica. Objema je izvedbama ravnao intendant Festivala Kvarner, austrijski dirigent Michael Fendre, koji je pokazao dobro poznavanje stila i dramaturgije hajdnovske fraze, u kojoj se jednako odražavaju tradicionalni barokni okviri kao i onodobna trendovska klasicistička lepršavost. Dok se u tragičnoj Armidi prepoznaje čvrstoća Händelova opernog rukopisa (skladatelja koji je isti predložak obradio u operi pod imenom drugog protagonista priče, Rinalda), u junački-komičnom Vitezu Orlandu otkrivamo model budućih Mozartovih i Rossinijevih opernih uspješnica.

U Armidi je oduševio američki tenor Andrew Owens kao glavni lik Rinaldo, prekrasnim zapjevom i čvrstim svijetlim glasom potrebnim za klasičnu opernu odmjerenost. U slučaju Viteza Orlanda kvalitetom pjeva i scenske okretnosti istaknulo se više mladih interpreta, koji su spretno slijedili dinamično redateljsko rješenje Nizozemca Vincenta van den Elshouta unutar skromnih, ali maštovitih rekvizita, kulisa i kostima Belgijanke Emilie Lauwers (drveni sanduci kao scenografski elementi, baloni od sapunice kao „posebni dodaci“, reciklažne modne kreacije u stilu tehnike decoupage…). Hrvatskoj se publici u autoironijskom izdanju prvi put predstavio Orlando, pravim imenom Roland, inače povijesna osoba, nećak Kralja Velikog, koji je preminuo junačkom smrću. Legenda svjedoči o neustrašivom vitezu koji se dokazao u borbama protiv Saracena u Španjolskoj. Postao je simbolom borbe za slobodu pa su njegovi stupovi nicali po gradovima diljem Europe – jedan od najpoznatijih je Orlandov stup ispred Sv. Vlaha u Dubrovniku. Haydnov libretist, Nunziato Porta, nadovezao se na već utrtu tradiciju operne obrade renesansnog epa Bijesni Orlando talijanskoga pjesnika Ludovica Ariosta u kojem se u mješavini simpatije i ironije opisuju viteški podvizi i nesretna ljubav junačkoga viteza Orlanda (Rolanda) u ratovima protiv Saracena. Haydn je u ironiji otišao korak dalje te u imaginarnu opsadu Pariza smjestio junačko-komičnu operu bez junaka, bez ijednoga lika „bez greške i mane“, s mnogim izrugivanjima i podbadanjima društveno-umjetničkih kanona svojega doba.

Orlando je zasigurno najluđi operni lik glazbenoscenskog kazališta, možda čak i jedina sasvim sumanuta i bezrazumska muška operna uloga u povijesti žanra. Nezaboravan je bio portugalski tenor Alberto Sousa u ulozi Orlandova sluge Pasqualea kojim se Haydn povremeno izravno izruguje kastratima, kojih je u njegovo vrijeme u njegovoj okolici još bilo (ali ne u Parizu!). Festival Kvarner nastavio se 3. rujna koncertom klarinetista-solista Bečke i Berlinske filharmonije iz obitelji Ottensamer, uz orkestar PurPur, naslova Purpur meets Clarinotts. U četvrtak, 4. rujna, isti se ansambl mogao doživjeti u trapericama kako svira teme klezmera, tanga, popa i irskoga folklora pod vodstvom uličnoga glazbenika u svojim redovima. Završna je večer, 5. rujna, nastupom Ansambla Berlin s članovima Berlinske filharmonije, inaugurirala novi prostor festivala, dvoranu novootvorenog opatijskog Hotela Royal, na koju možemo računati u novim festivalskim izdanjima.