Quo vadis, Izetbegoviću?

Pred početak izborne kampanje za opće izbore u Bosni i Hercegovini, a u tijeku izbornoga skupa Recepa Tayyipa Erdoğana kao kandidata za predsjednika Turske, Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, na predstavljanju knjige Recep Tayyip Erdoğan – rađanje lidera u Visokom, prije mjesec dana, videovezom obraća se okupljenima na predizbornom skupu u Turskoj i samu Erdoğanu riječima: „Ovdje u Visokom svi stojimo pred tobom iz poštovanja prema prvorazrednom muslimanskom lideru… On nosi našu zastavu, naš ponos, naš emanet, on nosi zastavu koju je nosio rahmetli Alija Izetbegović u krvavom bosanskom ratu. Tayyipe, ponosni smo na tebe i svaka tvoja pobjeda je i naša pobjeda. Svaka tvoja pobjeda je pobjeda ljudi u Gazi, u Kairu, u BiH, diljem islamskog ummeta (svijeta, op.a.). Milijardu ljudi se moli za tvoje zdravlje i tvoj uspjeh. Svi smo uz tebe.“ Na ovaj način Izetbegović možda i daje potporu današnjem turskom predsjedniku, ali njegov je glavni cilj pokazati da baš on – Izetbegović – ima potporu Turske u svojoj ponovnoj kandidaturi za člana predsjedništva BiH i da njegova stranka SDA može osigurati veze s islamskim svijetom, kao i sigurnost Bošnjaka u BiH koju je Erdoğan, ničim izazvan, ponudio početkom srpnja. Naime, na jednom je ranijem skupu Erdoğan, kako prenose neke tiskovine, obećao zaštitu Bošnjacima u BiH ovim riječima: „Turska ili Osmansko carstvo su svoju braću Bošnjake u davnoj prošlosti predali neprijatelju bez ikakve zaštite, Austrougarskoj! To sebi nikad nismo i nećemo moć halalit (oprostiti, op. a.), ali onda je ponovo zlo došlo po Bošnjake i opet smo na tom ispitu pali, nismo uspjeli da ih zaštitimo! Sad se kunem velikim Allahom da kad bi itko na bilo kakav način dirnuo Bošnjake imao bi protiv sebe sto milijuna Turaka!!! Zato se nemojte čudit kad turski ratni brod uplovi u Neum jer to je naš znak i podrška suverenitetu BiH!“

Dodikovo upozorenje

Danas kad Bošnjaci u BiH zasigurno nisu ugroženi, kada žele unitarizirati BiH po svojoj mjeri, a osobito kad u FBiH otvoreno majoriziraju Hrvate, ovakve riječi izazivaju strah. Jedini odlučan prosvjed na Erdoğanovu najavu zaštite Bošnjaka u BiH izrazio je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. On je kazao: „Mi ne možemo da prihvatimo vrijednosti koje zastupa Erdoğan i da vjerujemo u njegovu objektivnost kada on naivno, a očigledno zbog šire adrese, pokušava da sugeriše muslimanima u BiH da žive sa Srbima i Hrvatima, kojih se sjetio usput, a primarno želi jaku i dominantnu poziciju muslimana ovdje i želi BiH samo za njih.“ Uputio je i pismo premijeru Srbije s uvjerenjem da je Vučić već upoznat s „najnovijim, neskrivenim i brutalnim napadima najviših dužnosnika Turske na mir i stabilnost BiH, u kojoj je RS jedan od dva državotvorna entiteta, a srpski narod jedan od tri konstititutivna naroda. Posljednje prijetnje koje je iz Turske uputio premijer Erdoğan svima u BiH koji nisu Bošnjaci samo su jedan u nizu incidenata koje Turska godinama proizvodi u BiH“. Dodik u pismu ističe i to kako je „posljednji incident posebno opasan i zabrinjavajući, jer je ovog puta turski premijer sa sanjarenja o obnovi Osmanlijske imperije prešao na otvorene prijetnje vojnom intervencijom u teritorijalnim vodama BiH, mimo suglasnosti zajedničkih institucija u kojima glas ima i Republika Srpska“. Na taj način Dodik traži angažman Srbije kao jamca sigurnosti mira u Bosni i Hercegovini, što ona i jest prema Daytonskom sporazumu.

Hrvatska šutnja
i bošnjačka dominacija

S obzirom da Hrvati u vlasti na razini FBiH nemaju legitimne predstavnike, ne čudi izostanak bilo kakve reakcije na ove izjave na toj razini. Tek na državnom Vijeću ministara hrvatski ministri reagiraju tako što odbijaju dati suglasnost za vojnu vježbu turskog broda u moru ispred Neuma, što je, uz izočnost srpskih ministara na ovoj sjednici, onemogućilo održavanje tih vojnih vježbi kojima bi Bošnjaci još jedanput pokazali da imaju potporu Turske u nastojanjima da BiH ili barem Federacija BiH postane bošnjačka država u središtu Europe.

A od kad su to Bošnjaci ugroženi u BiH?! Prisjetimo se samo mirovnih konferencija za vrijeme rata u BiH, pokušaja uspostave mira koji je uspio tek Daytonskim sporazumom, istina okončavajući rat i razaranje, ali uspostavljajući nepravedan mir, što će biti razlogom dalje pomutnje pa i kaosa u BiH. Prema ovom sporazumu nastala su dva entiteta pa se postavlja pitanje je li pravedno politički, logički i ustavnopravno da država koju čine tri konstitutivna naroda biva podijeljena na dva entiteta, s tim da u Federaciji BiH i brojčano i upravnopravno i prostorno dominiraju Bošnjaci, kad su Hrvati, istaknimo i to, ostali bez ijednoga važnijeg urbanog središta, ako znamo pritom da Mostaru biva nametnut statut koji, unatoč pravnoj nevaljanosti što ju je utvrdio Ustavni sud, već više od dvije godine nije izmijenjen. Dodajmo i to kako je prostor koji su nadzirali Srbi obuhvaćao prije Daytonskog sporazuma oko 46 posto BiH, da bi se ovim sporazumom povećao na 49 posto države, čime su Srbi nagrađeni za sve što su činili u vrijeme rata. Hrvati su do potpisivanja sporazuma kontrolirali 25 posto područja BiH, a potpisivanjem sporazuma gube dijelove općina Mrkonjić Grad, Šipovo, Ribnik, Petrovac, Istočni Drvar, Jezero, kao i neka druga područja, a dobivaju tek dijelove općina Odžak i Domaljevac i na taj se način prostor na kojem obitavaju Hrvati smanjuje na 21 posto teritorija BiH. Bošnjaci do potpisivanja Daytonskoga mirovnog sporazuma kontroliraju 28 posto prostora države, nakon sporazuma do 30 posto, što uključuje dijelove Sarajeva koje su dotad kontrolirali Srbi i neka područja koja su kontrolirali Hrvati. Iako orginalni Daytonski sporazum predviđa paritet Hrvata i Muslimana u vlasti FBiH i osigurava načela zaštite vitalnih nacionalnih interesa, u praksi, od 2000. bilo kakav sustav zaštite nacionalnih interesa Hrvata u BiH prestaje postojati. Naime, samo mjesec dana prije izbora 2000. OESS mijenja izborna pravila i propise tako što omogućuje da pripadnici jednog naroda biraju predstavnike drugom narodu. Kao odgovor na ovakav postupak OESS-a predstavnici hrvatskoga naroda organiziraju Hrvatski narodni sabor kao međužupanijsko i međuopćinsko tijelo s područja na kojima Hrvati čine većinu, kako bi se osigurala opstojnost hrvatskoga naroda u BiH. Na tu odluku OESS-a predstavnici Hrvatskoga narodnog sabora podnose i žalbu Ustavnom sudu BiH, koji se proglašava nenadležnim u ovom slučaju jer Pravila i Propisi „budući da su sastavljeni sukladno međunarodnom mandatu OESS-a, nisu predmet o kojem može odlučivati sud“. Koliko je, dakle, Ustavni sud samostalan, pravedan i koliko izražava interese konstitutivnih naroda i građana u BiH?

Takva izborna pravila omogućila su uspostavu vlasti Alijanse za promjene, koja je u zastupničkom domu imala dva predstavnika Hrvata, a ukupno je bilo više od 27 predstavnika Hrvata u Zastupničkom domu FBiH. Ti izabrani predstavnici Hrvata primorani su organizirati Hrvatsku samoupravu koja je nastala na temelju referenduma, održana 11. studenog 2000, o Hrvatskom narodnom saboru kao tijelu koje će štititi hrvatske nacionalne interese, a kojemu je više od 90 posto hrvatskih glasača iz BiH dalo potporu.

Što je bilo s Hrvatskom samoupravom, dobro se sjećamo. Nije trajala ni godinu dana. Proglašena je državnim udarom, zbog čega je velik dio tadanjih hrvatskih dužnosnika od OHR-a dobio zabranu obavljanja političkih dužnosti, a evo gotovo četrnaest godina nitko zbog njezine uspostave nije osuđen. S obzirom na sve to valjda je normalno zapitati se je li Hrvatska samouprava bila državni udar ili tek pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja u tako pravno i politički strukturiranoj BiH.

Hrvatski predstavnici izabrani bošnjačkim glasovima

Nakon vlasti Alijanse sljedeći korak u brisanju volje Hrvata u BiH dvostruki je izbor Željka Komšića na mjesto člana predsjedništva BiH iz reda hrvatskoga naroda, osiguran bošnjačkim glasovima. Posljednji izbor Federalne vlasti donosi najveći paradoks. Visoki predstavnik suspendira do daljnjeg odluku Središnjeg izbornog povjerenstva kojom je izbor Federalne vlasti proglašen nelegalnim. Naime, za izbor Vlade potrebna je najmanje trećina zastupničkih glasova svakog od konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH, ali od ukupno 17 hrvatskih zastupnika za izbor Vlade glasalo ih je tek pet, što do ovog slučaja, a valjda i nikada poslije, neće činiti trećinu. Tako je ta i takva privremena odluka Visokog predstavnika na snazi cijeli mandat, a evo novi su izbori za mjesec dana.

S obzirom na one Hrvate koji su trenutno u vlasti Federacije BiH, teško je bilo očekivati bilo kakav pokušaj rješavanja hrvatskog pitanja u BiH. Ali eto, u takvim okolnostima, kako shvatiti prijedloge predsjednika RS-a koji nudi rješenje hrvatskog pitanja u uspostavi trećeg entiteta?! On je nudio uspostavu trećeg entiteta sve dok prije mjesec dana u državnom parlamentu nije istaknuto da formiranje trećeg entiteta iziskuje i teritorijalnu korekciju RS-a. Nakon toga je Dodik, izbjegavajući odgovor na pitanja o entitetima, rekao da pitanje trećeg entiteta nije na dnevnom redu. Jasno je da bi većina hrvatskoga stanovništva rado prihvatila rješenje koje su dobili Srbi uspostavom svog entiteta, a koje Bošnjaci postižu mehanizmima majorizacije i unitarizacije Federacije BiH. S obzirom na iskustva s Hrvatskom samoupravom, nije sigurno kako bi prošao takav pokušaj, a koliko su iskreni i Dodikovi prijedlozi, ne treba provjeravati.

Imajući u vidu Izetbegovićeve riječi, koje zasigurno čovjeka ispunjuju zebnjom, za kojeg je Erdoğanova pobjeda i bošnjačka pobjeda, znajući za postupke i rješenja srpskih političara u BiH u osiguranju srpskog entiteta, Hrvati se trebaju lišiti opsjena te politički odgovorno, razumno i odlučno zapitati: Postoji li rješenje hrvatskoga pitanja u BiH?