Montclair – Nova produkcija slavnoga profesora i poznate figure njujorške avangardne scene Richarda Schechnera izvedena u kazalištu Alexander Kasser na državnom sveučilištu Montclair započela je njegovim kratkim govorom u predvorju u kojem obećava da će uništiti svaki mobitel koji se oglasi za vrijeme predstave. No najava ne govori jedino o zabrani mobitela, nego na neki način uspostavlja odnose moći i dominacije, jer upravo se tim bavi produkcija koja kombinira Shakespeara i kultnu Priču o O. Pauline Réage, roman iz 1954. o dobrovoljnom seksualnom ropstvu. Imagining O, kako je Schechnerovoa predstava naslovljena, provokativna je i povremeno kakofonična produkciju kojoj je glavni Shakespeareov lik Ofelija suprotstavljena djevojci O. iz seksualno snažne priče Réageove. Na sceni se istražuju odnosi snaga, dominacija i moć, podjednako u seksualnom i kazališnom životu. Publika putuje prostorom svjedočeći, a često i sudjelujući u intimnim slikama iz života protagonistice. Mnogo razgolićenih (ženskih) tijela i samo jedan maskirani muškarac glumačka su podjela ove snažne i inteligentno promišljene produkcije koja je naelektrizirala Ameriku.

Madrid – Pau Miró (1974), mladi katalonski dramatičar, za svoje je Kartaše (Jugadores) praizvedene 2012. dobio niz priznanja. Drama je igrana i u Italiji zasluživši najugledniju talijansku nagradu za strani tekst, Premio Ubu. Praizvedena na katalonskom, drama je nakon talijanske doživjela i španjolsku premijeru u madridskom kazalištu Teatros del Canal, u režiji autora. Crna komedija koja djeluje kao suludi žanrovski križanac Pintera i Kaurismakija govori o četvorici muškaraca koji u izoliranom podrumu igraju partiju karata. Grobar, brijač, glumac i profesor matematike nemaju imena, oni čine neobičan društveni presjek, a zvjezdana glumačka podjela (Jesús Castejón, Luis Bermejo, Ginés García Millán i Miguel Rellán) podiže produkciju u vrh španjolskoga suvremenog kazališta. Ipak, ono što kritika posebno ističe tekst je mladoga dramatičara.

Moskva – Nova kazališna sezona u ruskoj prijestolnici počinje serijom klasika u modernim interpretacijama. Ostrovski, najvažniji predstavnik ruskoga realizma 19. stoljeća na sceni, ove će sezone puniti moskovske scene. Dmitrij Krimov, redatelj koji polako stječe i europsku slavu predstavit će se svojim viđenjem komada naslovljenog O-h. Pozna ljubav, dok će Grigorij Ditjatkovski, sanktpeterburški redatelj, suvremene slojeve u Ostrovskom otkrivati u komediji Srce nije kamen. Neće nedostajati ni Puškina, priprema se Boris Godunov u režiji Konstantina Bogomolova, umjetnika kojega smatraju politički najangažiranijim ruskim redateljem, a Vladimir Mirzojev politikom će se baviti u Beaumarchaisovoj Figarovoj ženidbi. Kad već prvom polovinom sezone dominiraju klasici, naravno da neće nedostajati ni Shakespearea, u čak tri produkcije: Kroćenje goropadi, Kralj Lear i kao dramsko iznenađenje – Shakespeareovi soneti. Američki klasici zastupljeni su Williamsovim Tramvajem zvanim žudnja i Albeejevim Tko se boji Virginie Woolf, a u cijeloj lepezi vječnih komada, začudo, nedostaje samo autor obično najzastupljeniji na ruskim scenama – Čehov.

Tokio – Originalni japanski kazališni projekt svojom je posljednjom premijerom ušao u dvadesetu godinu trajanja. Shakespeare za djecu, kad je 1995. nastao, nije se činio kao nešto što će potrajati desetljećima. Ipak, kombinacija najvećega dramatičara i dječje publike pokazala se dobitnom i Hamlet, kao osamnaesta premijera ciklusa, pokazao se punim pogotkom. Seisuke Jamasaki, redatelj i glumac, režirao je sve produkcije, a u radu s dječjom publikom naučio je prije svega ne podcjenjivati njihovu mogućnost razumijevanja složenih drama koje je Shakespeare napisao. Jamasaki se u produkcijama često koristi lutkom Shakespearea, ali ne kao pripovjedača, nego uvijek u nekoj od uloga, konkretno u Hamletu ona je alter ego danskoga princa. Iako prilagođava komade dječjem uzrastu, Jamasaki ih ne simplificira, o čemu svjedoči brojna odrasla publika, ali i najvrednije nacionalne kazališne nagrade. Da Shakespeare nije jedini klasik i ozbiljan dramski autor privlačan djeci, potvrdio je drugi uspješan Jamasakijev projekt, Čehov za djecu.