85 ljeta Sonnyja Rollinsa

Duga aktivnost velikana jazza ponekad doista imponira, pa čak i zapanjuje. Kad su u pitanju  puhači, njihova aktivnost u poznijim godinama, još je dojmljivija. A to se upravo odnosi na poznatog tenor-saksofonista i skladatelja Sonnyja Rollinsa, koji još aktivan upravo ovih dana proslavlja 85. rođendan. Vrijedi se tu prisjetiti i znanstvene studije koja se bavila smrtnošću jazz-glazbenika pokrenutu prije više godina s nekoliko suradnika od našeg istaknutog stručnjaka za ovisnosti dr.Darka Breitenfelda, u kojoj sam i sam sudjelovao. Sudbina te studije nije poznata, ali je i nedovršena dala niz zanimljivih medicinskih objašnjenja o smrtnosti većeg broja jazz-glazbenika, koja su se svodila ponajprije na njihov dosta neuredan način života s brojnim putovanjima, nerijetko i prometnim nesrećama i stalnim promjenama sredina.

Sonny Rollins

Sonny Rollins, pravim imenom Theodore Walter Rollins, rođen je u New Yorku u rujnu 1929. Karijeru je započeo sredinom prošlog stoljeća, zasviravši 1948. najprije s tada već ponešto afirmiranijim korifejima novog i revolucionarnog stila u jazzu be-bopa, pijanistom Budom Powellom, trubačem Fatsom Navarrom i trombonistom J.J.Johnsonom. Rodni će New York ubrzo zamijeniti Chicagom, u kojem početkom pedesetih nastupa s Taddom Dameronom, Milesom Davisom te u kvintetu znamenitog bubnjara Maxa Roacha, da bi se potom posve osamostalio i osnovao vlastiti, i to trio bez glasovira, što je dotad bio gotovo nepoznat tip malog sastava. S njim snima tada gotovo revolucionaran LP nazvan Sonny Rollins In ¾ Time s nizom originalnih skladbi napisanih u tročetvrtinskoj mjeri. S vremenom Rollins postaje jedan od najistaknutijih i najoriginalnijih tenor-saksofonista jazza. No uskoro se pojavljuje još jedno veliko, drukčije i modernije ime tenor-saksofonista – John Coltrane. Stilski moderniji i skladateljski, odnosno interpretativno postupno znatno drukčiji, Coltrane postaje u Sjedinjenim Državama nekom vrsti konkurencije Sonnyju Rollinsu, koji se zbog toga čak na neko vrijeme povukao i sklonio u karipski St.Thomas.

Vrativši se u NewYork, Rollins je pun energije i novih ideja. Premda pod snažnim utjecajem legendarnoga Colemana Hawkinsa, on tradiciju uspješno spaja s izvanrednim tehničkim postignućima instrumenta i zapanjujuće velikom energijom koja krasi njegove interpretacije, temeljene gotovo potpuno na vlastitim originalnim skladbama. Nema među modernim tenor-saksofonistima glazbenika koji je kadar, pa i u kasnim godinama, svirati izvedbe dulje od pola sata, s desetinama korusa bez ponavljanja, u logičnim zadanim harmonijskim progresijama. Pokazao je to i tijekom vehementnoga zagrebačkog nastupa u dvorani Studenskog centra prije nekoliko godina.

Sonny Rollins sjedinjuje sve kvalitete postignuća Colemana Hawkinsa, virtuozitet Charlieja Parkera i modernizam Theloniousa Monka, i u tome mu u jazzu nema premca.Tom majstoru tenor-saksofona, koji je obilježio cijelu epohu jazza, treba u povodu 85. rođendana poželjeti još mnogo sreće.