U službi Domovine i s mišlju na nju

Poštovani gospodine predsjedniče Matice hrvatske,

spoštovani gospod predsednik Slovenske matice,

gospođe i gospodo zastupnici, poštovani svi nazočni!

Svjestan sam napora koje svi ulažete da bi ova naša Glavna skupština uspješno odradila zadatke koji su pred njom. Pomalo smo umorni, ali vjerujem da ste suglasni sa mnom da se kao kandidat za predsjednika Matice hrvatske, trebam, makar i kratko, obratiti  Skupštini i reći kako vidim Maticu u vremenu koje nam neposredno prethodi.  Pretpostavljam da su neki među vama vidjeli razgovor u Vijencu pa ću sada ukratko i o načelnim stavovima i o svakodnevnim poslovima. Pokušat ću biti posve jasan tako da vam što više pomognem u odluci hoćete li mi dati svoj glas. Odmah vas na početku molim da to učinite po svojoj savjesti ne samo kad je riječ o kandidatu za predsjednika nego i za sve ostale dužnosnike koje ćete danas birati.

Snimio Mirko Cvjetko

Matica hrvatska traje 172 godine u kojima je radila uvijek ono zbog čega je utemeljena – kulturnom djelatnošću izgrađivala je hrvatski identitet. Kao što sam višeput istaknuo, nju nisu vodili nikakvi fanatični sektaši koji bi  čovjekov život i život društvene zajednice svodili na nacionalno. No Matica je hrvatska utemeljena i postoji zato da bi svojim programima, da bi svojom djelatnošću  čuvala i jačala hrvatsku narodnu posebnost. Nećemo se umarati u polemikama s onima kojima je svako spominjanje nacionalnoga imena problematično jer hrvatsko ime i hrvatski identitet  naš su program i mi od toga ne možemo i nećemo odustati. Ozbiljni analitičari upozoravaju da borba za nacionalni interes nije po volji napose onima  koji imaju samo jedan cilj – širenje tržišta. Njihovim globalističkim ideologijama kadšto smetaju posebne tradicije, posebni jezici i specifični interesi malih naroda. I Kundera je govorio da male nacije znaju i osjećaju da samo njihovo postojanje može doći u pitanje. One koji su toga svjesni i šire istinu o tome često se naziva nacionalistima i nećemo se uzrujavati ako i  nas tako zovu jer mi smo sigurni u ispravnost svojega puta zato što  u našim planovima i u našem radu  nema nikakva mjesta za mržnju prema drugome i drukčijemu nego samo ljubavi i brige za svoje. Gorka iskustva koja smo doživjeli koliko jučer obvezuju nas da budemo oprezni i prema onima koji neprekidno stvaraju privid da se bore za nacionalne interese i koji  instrumentaliziraju nacionalne osjećaje čestitih ljudi koji poslije mogu samo konstatirati da su prevareni. To, kao što smo svi svjedoci, može ostaviti pustoš u duhovnom i materijalnom pogledu. Naš narod, onaj u Hrvatskoj i onaj u Bosni i Hercegovini, i u Vojvodini, pretrpio je silne gubitke u poginulima, ranjenima, prognanima, izbjeglima, stradao je i kulturno i duhovno, pa zato ni na koji način ne treba opravdavati one kojima je sve to bilo nevažno i koji su zbog svoje nezasitnosti bitno produbili teškoće, koji su pomogli da i danas deseci tisuća mladih Hrvata odlaze u svijet jer u svojoj Domovini ne mogu zadovoljiti  uobičajene i opravdane želje. Loš čovjek ne može biti dobar Hrvat i odbacimo sve inačice takve podvale. 

Siguran sam da u Matici hrvatskoj postoji visok stupanj suglasnosti o svemu tome. Ipak, kadšto se među nama pojave oni koji bi Matičinom vodstvu i nama svima htjeli ponuditi dodatne doze rodoljublja umotane u posve neprihvatljivo ekstremističko ruho. Jave se kadšto i oni koji bi nas htjeli poučiti o potrebi suradnje s drugima. Oni se kadšto distanciraju od vodstva u Zagrebu nastojeći se svidjeti određenim politikama i svjetonazorima kojima programska orijentacija Matice hrvatske nije po volji. Prvima želim reći da smo nacionalna a ne nacionalistička ustanova, drugima da smo za svaku suradnju u skladu s našim programom. Matica je više od svih izdala vrijednih prijevoda nastojeći svome čitateljstvu pokazati uzlete duha drugih sredina i naroda i tako pokazivala poštovanje prema njima. I danas to čini. Efemerni politikantski potezi nas ne trebaju privlačiti.

Od najstarijih vremena proroci i pravednici govorili su o našem svijetu kao o rasulu pravednosti, ali nisu dopuštali da pesimizam prevlada i borili su se  za svako moguće poboljšanje. I mi se trebamo boriti u okvirima svojih mogućnosti. Bit će vrlo važno da se još konkretnije povezujemo s drugim kulturnim, znanstvenim i stručnim ustanovama i udrugama, sa svima s kojima zajedno možemo učiniti  nešto dobro i nešto korisno.

Kriza  koju svi osjećamo jako otežava Matičino djelovanje jer je teško očekivati da će kupiti knjigu čovjek koji ne zna hoće li sutra imati za kruh, a kriza knjige povezana je i s krizom čitanja koje nije uzrokovano samo neimaštinom. 

Matičini članovi trebaju znati da svatko od njih može nešto učiniti i da to nije prigodničarska fraza nego realna mogućnost. Svatko može pomoći da urednije ispunjavamo svoje članske obveze. Kada bismo udvostručili broj onih koji uredno plaćaju neveliku članarinu, kada bi svaki član kupio jednu Matičinu knjigu godišnje, kada bismo u ograncima i odjelima živo raspravljali o tome kako da unaprijedimo svoj rad, kada bismo obrazložene  dobronamjerne svoje prijedloge i kritike slali Matičinim tijelima, naš bi uspjeh manje ovisio o naklonosti državnih i lokalnih  vlasti, štoviše slogom i uređenim djelovanjem prisili bismo ih da nas češće i ozbiljnije uzmu u obzir. Jer uredno ispunjavanje članskih  obveza nije samo pa ni u prvom redu materijalni dobitak, nego je najvažniji dobitak osjećaj da djeluješ u uređenoj ustanovi koja zna što hoće i koja zna kako to postići.

Svake godine u ograncima i Središnjici izađe sjajnih knjiga kojima se trebamo ponositi svi, koje trebamo čitati i preporučiti drugima, svake godine ogranci i odjeli organiziraju puno izvrsnih kulturnih i prosvjetnih događaja. Svega toga može biti kadšto više kadšto manje, ali  mora biti uvijek više svijesti o zajedništvu, radosti zbog uspjeha svakoga ogranka i odjela, spremnosti da si međusobno pomažemo i da se međusobno bogatimo. U vremenu u kojem čovjeka i prečesto doživljavamo kao mušteriju kojemu bismo htjeli nešto prodati mi matičari širimo  spoznaju o raznolikosti ljudskih darova, učinimo Matičine  dvorane mjestima, a Matičine događaje trenucima u kojima se međusobno darujemo. Budimo i kritični i samokritični, prvo u našim unutarmatičarskim odnosima, a zatim i u ukupnom svom društvenom djelovanju. Umjesto česte i prečeste rečenice: „Matica bi trebala uraditi to i to“, ponudimo kadšto rečenicu „ja mogu učiniti to i to“, „ja se nudim za obavljanje tih i tih poslova“. Kad predlažemo nešto, činimo to promišljeno, nemojmo graditi kule u zraku, nego u svaki prijedlog ugradimo elemente tko bi ga, u kojem vremenu, s kojim sredstvima trebao  ostvariti.

Jako se često u našoj javnosti govori o šutnji intelektualaca i šutnji ustanova. To sam već komentirao višeput, a sada kažem da Matica nije šutjela. Podsjećam da smo govorili o haškim presudama i kad su nas zgrozile i kad su nam donijele olakšanje, da smo kritički pisali i govorili o problemima znanstvene zajednice i kulturnih ustanova, da smo reagirali na pokušaje da se hrvatski jezik učini jezikom drugoga reda u vlastitoj zemlji, da se i ovih dana našom zaslugom na Hrvatskoj televiziji vrte filmovi kakve je naša javnost dugo čekala. Naš predsjednik Igor Zidić višeput je govorio o našoj demografskoj ugroženosti, o nestabilnoj demokraciji, o gospodarskoj nedjelotvornosti, o slaboj produktivnosti, o sudbenopravnoj nekonzistenciji, upozoravao  je one koji vode zemlju da se opredijele za kompetentno upravljanje, a ne za bezobzirno vladanje, o svemu tome pisao je na mnogo načina naš Vijenac i naši časopisi Hrvatska revija i Kolo te često pružali mogućnost intelektualcima različitih usmjerenja da kažu što misle, što su oni koristili svatko prema snazi svoje misli i prema svojoj pripravnosti da se izloži napadima onih koji drukčije misle.

Htio bih u ovom kontekstu podsjetiti na još jednu misao iz osječkoga govora predsjednika Zidića, a to je da mi matičari, a dakako i svi drugi, što češće stisnutu pesnicu zamijenimo pročitanom knjigom. Kulturni čin je naše glavno oružje. To znači da mi možemo najviše  pomoći tako da radimo što bolje svoj posao. No mi se nećemo odreći prava da reagiramo na političke događaje jer nam i Matičina povijest i očekivanja našega naroda daju pravo na to.

Neobično mi je stalo da pametnim sitnim potezima unaprijedimo odnos između Središnjice i ogranaka i ogranaka međusobno. Dugo sam u Matici hrvatskoj i uvijek sam bio dirnut srdačnošću  kojom su Matičine čelnike, predavače i umjetnike koje je Središnjica slala dočekivali matičari i drugi građani u svojim sredinama. Da bi takvi susreti bili djelotvorniji, ne trebaju nikakvi veliki zahvati, nego nešto više planiranja, pravodobnoga međusobnoga obavještavanja i potrebno je uzeti u obzir prilike u kojima djelujemo, prije svega skromna sredstva kojima raspolažemo. Središnjica treba koliko god  može pomagati da ogranci izvršavaju svoje planove, ali Središnjica neće stati ni iza čijih ishitrenih politikantskih poteza, niti može pokrivati ičije negospodarstveno poslovanje jer i sama s velikim teškoćama ispunjava programe koje mora ispunjavati. Svi se moramo jako truditi  za svaku kunu i moramo je vrlo pažljivo trošiti.

I naši odjeli u Središnjici rade s vrlo različitim uspjehom, što znači da su potrebni i razgovori i potezi koji će one koji slabije rade motivirati da se više zalažu i da njihovi napori budu djelotvorniji. Pravodobnim i konstruktivnim razgovorima voditelja odjela s Matičinim  vodstvom puno se može napraviti kao što se može pokvariti tako da se pošalje komadić papira na kojemu piše da se nešto za dva tjedna treba ostvariti i napišu stavke koje financijski nisu pokrivene. Držim također da se može poboljšati suradnja između ogranaka i odjela i da jedni drugima mogu nuditi svoje sadržaje i dogovarati suradnju koja može obogatiti našu kulturnu ponudu.

Nemam nikakvih revolucionarnih planova jer poštujem one koji su djelovali prije nas: naši veliki projekti (Stoljeća hrvatske književnosti, Povijest Hrvata, Enciklopedija Matice hrvatske) ići će dalje, naša redovna izdavačka djelatnost ići će dalje i razumije se da su dobrodošle sve novine koje bi te naše poslove učinile djelotvornijima. Svi naši poslovi, sve naše knjige, sve naše izložbe i sva predavanja, sve što činimo u Matici mora biti u službi Domovine i s mišlju na nju. Veliki naš Matoš, čiju smo obljetnicu proslavili otisnuvši u Stoljećima hrvatske književnosti četiri knjige njegovih izabranih radova, piše da je Domovina simbol naše duše, veza naša s Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakon.

Dragi prijatelji, stalno nas zapljuskuju loše vijesti, već godinama stižu odluke o restrikcijama,  a nikako da dođe i kakva drukčija koja bi nam rekla da dolaze bolja vremena. Ipak, kakvi bismo mi bili ljudi, kakvi bismo mi bili matičari kad ne bismo bili odlučni svoju Domovinu učiniti boljom?

Kada kažemo da Domovini treba služiti, to mnogima zvuči kao pobožna sentimentalna fraza, ali uvjeren sam da je služenje jedini put: samo njime možemo svojoj djeci osigurati prostor za dostojan život sutra. Radit ćemo, dogovarat ćemo se i rezultati neće izostati. Mi svi zajedno u ostvarivanju Matičina programa na korist svojega naroda. Hvala vam svima!