Stvaralac novih vrijednosti iz tradicije

Igor Zidić neosporno je jedan od protagonista hrvatske kulture posljednjih pola stoljeća. Još od davnih gimnazijskih splitskih dana isticao se pjesničkim i kritičkim rukopisom te iznimnom agilnošću na nekoliko područja. Kao student afirmirao se najprije na književnom polju i ubrzo postao urednikom u časopisu Razlog, koji je bio glasilo novoga literarnog naraštaja i ujedno prostor otvaranja prema suvremenim i produbljenim iskustvima europske osjetljivosti i duhovitosti. Nakon diplomiranja razvio je nesvakidašnju široku i stručno utemeljenu aktivnost na povijesnoumjetničkom području, započevši kao istančani i istaknuti likovni kritičar, zatim kao nadahnuti priređivač problemskih, panoramskih i monografskih izložaba modernoga hrvatskog slikarstva i kiparstva, da bi tu djelatnost zaokružio kontinuiranim i kompetentnim vođenjem nacionalne Moderne galerije, kojoj je dao pečat prodora na važne inozemne adrese, a pritom ispunio obvezu sređivanja fundusa i primjerene prezentacije antologijskog izbora. Nesmanjenu spisateljsku vokaciju okrunio je nizovima interpretativnih studija i čitavom bibliotekom zaokruženih predstavljanja najvažnijih domaćih umjetnika, od Bukovca i Vidovića, preko Kraljevića i Račića, Knifera i Vanište, pa sve do Kuliša i Novaka.

Igor Zidić na čelu Matice bio je tri mandata, a u Matici je ukupno proveo čak 48 godina / Snimio Mirko Cvjetko

Kao izraziti europski intelektualac, jake teorijske i filozofske orijentacije, Igor Zidić nipošto nije zapustio obvezu praćenja relevantnih društveno-političkih zbivanja u nacionalnom prostoru te zagovaranja primjerenih pozitivnih rješenja. Svoj je program djelovanja odavno povezao sa sudbinom Matice hrvatske, gdje je već šezdesetih godina prošloga stoljeća bio urednikom časopisa Kolo i višestruko važne biblioteke istoga časopisa.

U proljeće 1971. Matica hrvatska pokrenula je Hrvatski tjednik. Zidić mu je bio glavni urednik (prvih desetak brojeva). Časopis Kolo otvorio je društvenim i gospodarskim temama i branio pravo na osobnu i na nacionalnu slobodu (Slučaj Alilović). Svojom ustrajnošću uspio je objaviti čak i jedan broj Kola 1972. Pretrpio je potom snažnu policijsku represiju što je uslijedila nakon gušenja Hrvatskog proljeća s dugotrajnim gubitkom zaposlenja, da bi – nakon stanovitog vremena, a višedesetljetnog sprečavanja javnog djelovanja – nastavio raditi kao urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, gdje je ostao praktički do nastupa demokratskih promjena. U Nakladnom zavodu Matice hrvatske vrlo je temeljito, na suvremen način, priređivao djela hrvatskih i svjetskih autora, i klasika i mladih pisaca. U obnovljenoj Matici hrvatskoj 1991. obnovio je časopis Kolo. Akumuliranu energiju u uvjetima novonastale države zdušno je uložio u afirmaciju hrvatske umjetnosti u svijetu, a početkom novoga milenija došao je na čelo Matice hrvatske, ustanove s kojom nikada nije prekidao afektivne i radne odnose.

Izbor Igora Zidića za predsjednika Matice hrvatske označio je čitavo poglavlje i obilježava nemalu povijesnu dionicu djelovanja najstarije i identitetno ključne organizacije hrvatskog naroda. Biran čak u tri navrata, morao se posebno zalagati da uvjeri javnost u nužnost opstanka te institucije i po stečenoj državnosti (kao intelektualnog korektiva i stručno-znanstvenog autoriteta, izvan i mimo partijskih, strančarskih, partikularnih interesa). Nelak mu je zadatak bio i uspostavljanje ravnoteže između regionalističkih i centralističkih tendencija u samoj ustanovi. Brinuo se posebno za slobodu mišljenja, raznolikost stavova i bogatstvo izražajnih oblika, nastojeći da sve stvaralačke discipline, mediji i umjetnička područja dođu do glasa i prepoznatljivosti u Matičinu okružju. Pritom je sam primjerom pokazao neposustalu kreativnost i visoke domete književnog izraza i kritičke refleksije. Vodeći Maticu hrvatsku stvarao je djela kako bi povezao hrvatske gradove i krajeve i odgovorio na bitna pitanja njegovanja kulturne baštine i razvijanja hrvatskoga kulturnog identiteta. Branio je temeljne hrvatske kulturne vrijednosti od nasrtljivosti raznih umišljenih kritičara i tobožnjih analitičara, od onih koji nepoznavanje vlastite domovine i naše kulturne baštine nadomještaju prezirom prema vlastitom narodu i prema njegovim ustanovama. Odgovarajući na potrebe i suvremena pitanja utvrđivao je Središnjicu brižljivo nastojeći da temeljna djela koja objavljuje Matica hrvatska budu najbolje priređena, uređena, otisnuta i predstavljena. Matičinim nagradama dao je imena prvaka hrvatske književnosti i znanosti (August Šenoa, Oton Kučera). Pokrenuo je iznimno važne izdavačke projekte Povijest Hrvata, Enciklopedija Matice hrvatske i XX. stoljeće te smišljenim i energičnim potezima osnažio biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti; pomogao je da Vijenac postane središnje nacionalno glasilo za kulturne i društvene teme. Zalagao se za to da Matica hrvatska postane privlačna i mladima, prije svega time što će im pružiti mogućnost da iskažu svoju darovitost (najbolji je rezultat toga projekt Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj).

Osnivao i obnavljao ogranke Matice hrvatske (Vukovar, Split …). Pomno je odabirao ponajbolje u književnoj produkciji Središnjice i ogranaka, temeljito analizirao nove prinose i postavljao pitanja kako odgovoriti najboljim promišljenim riječima na najteža društvena i politička pitanja, na pitanja kulture i opstanka hrvatskoga naroda i njegovih kulturnih, prosvjetnih, znanstvenih i odgojnih ustanova i zavoda. Velikim Matičinim istraživačkim, izdavačkim projektima dao je osobit prinos pažljivo promišljajući i tražeći najbolja rješenja.

Njegovo stvaralačko djelo suvremeno je, novo, često neočekivano, a uvijek spojivo s najboljim u našoj tradiciji i temeljnim vrijednostima hrvatske baštine.

Pobrinuo se za moderan i nov znak Matice hrvatske što ga je Boris Ljubičić oblikovao, utemeljivši ga u staro Matičino znakovlje. Zidić je i sedamdesetih godina angažirao Šuteja za značku Matice hrvatske, a plakati i slogan za Hrvatski tjednik bili su izraz hrvatskoga likovnog moderniteta spojena s tradicijom hrvatskoga pravaškog i radićevskog novinarstva.

Tražio je i nalazio sjajne grafičke urednike za Matičine knjige i časopise, antologije i biblioteke. Osobito se brinuo za Matičine knjige i časopise, priređivao knjige za članstvo, strpljivo i dobrohotno ispravljao pogreške.

Vodeći Maticu hrvatsku govorio je promišljeno i odvažno ne bojeći se za budućnost i nadajući se da se može zanemareno otkriti, zapušteno obraditi, slabo ojačati. Promišljao je i nalazio puta i načina da se golema energija i stvaralaštvo Matičina članstva bolje organizira, poveže i usmjeri k najvažnijim pitanjima naše kulture, našega identiteta kako bismo se ne samo održali nego i bolje iskazali u našoj suvremenosti u Hrvatskoj i u svijetu.

Započeo je riječima koje će ostati zapamćene: Matica hrvatska iznimno poštuje roditelje, graditelje i branitelje.

Za goleme stečene zasluge Matica hrvatska izražava zahvalnost dosadašnjem predsjedniku Igoru Zidiću dodjelom nagrade Janko Drašković, kao najvišeg priznanja za doličnu društvenu djelatnost. Uvjereni smo da su svakom članu i prijatelju Matice hrvatske razlozi za dodjelu te nagrade jasni i prihvatljivi i da svi oni prema Igoru Zidiću osjećaju najdublje poštovanje.