Prestižna etiketa Prestige

Gramofonske su ploče jazza još od 1918, kada je u Sjedinjenim Državama snimljena prva, bile, uz „žive“ radijske programe, najdragocjenije informacije za glazbenike i ljubitelja jazza. Bile su to tada lomljive i osjetljive ploče, od 78 okretaja, koje su rijetki sretni vlasnici ljubomorno čuvali. Jedan od neizostavnih dijelova tih izdanja bila je etiketa, znamen producentskih kuća koje su ih proizvele i izdale. Broj etiketa rastao je s popularnošću jazza, neke od njih bi brzo nestajale, neke bi se održale dulje, a neke danas slave impozantne rođendane.

Američka etiketa Prestige Records navršava 65 godina postojanja. Vrijednošću izdanja pridružila se dotad već afirmiranima, poput Parlaphona, Okeha i His Master’s Voicea, kasnije i glasovitim dugovječnim američkim jazz-produkcijama kao Blue Note, Atlantic, Capitol, Contemporary, Muse Records,Verve, Columbia i Impuls. U tako dugu razdoblju Prestige je jazz-glazbu zadužio brojnim kvalitetnim i relevantnim izdanjima. Bogat katalog sadrži mainstream jazz, be-bop, cool jazz i hard bop, a u počecima je davao šansu većini  mladih i još neafirmiranih džezista, među kojima su bili primjerice Billy Taylor, Gene Ammons, Sonny Stitt, Bud Powell, Wardell Gray, Sonny Rollins, Thelonious Monk, Mose Allison, Stan Getz, John Coltrane pa i Miles Davis sa svojih pet jamačno najboljih izdanja: Cookin’, Steamin’, Walkin’, Workin’ i Relaxin’ with Miles.

Relaxin’ with The Miles Davis Quintet, 1957.

 A sve je počelo 1949. u skromnoj prodavaonici ploča u blizini nekadašnjega njujorškog jazz-kluba Metropole, koju je otvorio i vodio tinejdžer Bob Weinstock koji je odlučio skromnim sredstvima osnovati tvrtku gramofonskih ploča jazza, u početku nazvanom New Jazz s kojom će ostvariti 120 LP-ploča, danas povijesno vrlo vrijedna jazza. Poslije će kompaniju preimenovati u Prestige Records. Tijekom pedesetih godina gotovo sve je tadašnje long-play-ploče snimao u Hackensacku u New Jerseyu, u studiju legendarnog snimatelja Rudyja van Geldera. Godine 1960. sad već etablirana kompanija programski, pa i stilski, dijeli se u tri subprodukcije: Swingville, Moodsville i Bluesville, iz naziva kojih se već može zaključivati kakve su jazz-programe snimale i nudile.

Glavni je supervizor izdanja godinama ostao Bob Weinstock, a stručni jazz-suradnici bili su Chris Albertson, Ozzie Cadena, Ira Gitler, Bob Porter i Don Schlitten. Tijekom pedesetih pa sve do sedamdesetih prošloga stoljeća Prestige promovira i takozvani soul jazz, temeljen na zvuku poznatih Hammond B-3 električnih orgulja, kombiniranih s tenor-saksofonom, i na taj način popularizira u jazzu poznat tenor & organ sound. Tako će u katalogu mjesto tada naći i provjereni jazz-orguljaši; Brother Jack McDuff, Richard Groove Holmes, Shirley Scott, Johnny Hammond Smith i drugi, zajedno s nekim do tada  manje poznatim tenor-saksofonistima klasičnog i melodioznoga jazz-izričaja. Godine 1967. kompanija seli u Bergenfield u New Jerseyu, a u svibnju 1971. tu afirmiranu etiketu kupila je produkcija Fantasy Records. Etiketa Fantasy će 2005. Prestige, kao i Verve, odnosno Pablo poznatog producenta Normana Granza i prijatelja glasovitog slikara Pabla Picasa, prodati  kompaniji Concord. Unatoč svim promjenama imena etiketi Prestige  posvećene su i dvije knjige M. Rupplija i A. Morgana.

Prestige se povodom jubileja odužuje objavljivanjem niza autentičnih izdanja nekih davnašnjih, povijesno najpoznatijih jazz-umjetnika, kao što su Eddie Lockjaw Davis, Mose Allison, Jackie Mclean, Sonny Rollins, Phineas Newburn, Roy Haynes, Oliver Nelson, Eric Dolphy. I to osuvremenjenim i skupim reizdanjima na vinilskim LP-pločama, zanimanje za kakve danas i u svijetu jazz-diskografije sve više raste, što se onda cjenovno odnosi i na nove verzije najmodernijih klasičnih gramofona, za kakve su mnogi mislili da mogu poslužiti još samo za reprodukciju onih starih longplejki.