Predsjednici Matice hrvatske od osnutka do danas

Janko Drašković 1842–1850.

Prvak narodnoga preporoda i jedan od najobrazovanijih ljudi svojega doba u Hrvatskoj. Posebice zaslužan za širenje preporodnih ideja među plemstvom i za osnivanje Čitaonice ilirske. 

Ambroz Vranyczany 1851–1858.

Poduzetnik i političar. Uživao velik ugled među ilircima. S biskupom Strossmayerom zauzimao se za autonomiju Hrvatske i ujedinjenje s Dalmacijom.

Ivan Mažuranić 1858–1872.

Pjesnik i političar. Prvi hrvatski kancelar i prvi ban pučanin. Podupire preporodne ideje. U tijeku njegova banovanja reformirano školstvo, uprava i pravosuđe te otvoreno Sveučilište u Zagrebu. 

Matija Mesić 1872–1874.

Povjesničar. Prvi rektor Sveučilišta, držao katedru za hrvatsku povijest. Zastupnik u Saboru.

Ivan Kukuljević Sakcinski 1874–1889.

Povjesničar, književnik i političar. Oduševljeni ilirac. U Hrvatskom saboru održao prvi govor na hrvatskom jeziku. Uspio u nastojanju da Sabor ozakoni hrvatski kao „diplomatički“ jezik.

Tadija Smičiklas 1889–1901.

Povjesničar. Objavio prvu cjelovitu sintezu povijesti hrvatskog naroda sa svrhom jačanja nacionalne svijesti za vrijeme mađarske hegemonije. 

Ivan Trnski 1901.

Književnik. U ilirizmu slavljen kao najveći lirski pjesnik. Jedan od prvih književnika koji su se bavili jezikom i metrikom. 

Gjuro Arnold 1902–1908.

Filozof, pedagog i pjesnik. Rektor Zagrebačkoga sveučilišta. 

Oton Kučera 1909–1916.

Znanstvenik i popularizator znanosti. Prvi upravitelj zvjezdarnice u Zagrebu, predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva.

Krsto Pavletić 1917–1918.

Književnik, profesor klasične filologije i hrvatskog jezika na gimnaziji.

Fran Tućan 1918–1920.

Mineralog. Prvi dekan zagrebačkoga PMF-a. Predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva, glavni urednik časopisa Priroda.

Dragutin Domjanić 1921–1926.

Književnik. Radio u sudstvu. Vijećnik Sudbenog stola u Zagrebu. Predsjednik zagrebačkog odjela PEN-a.

Albert Bazala 1927.

Filozof. Dekan Filozofskog fakulteta, rektor i prorektor Zagrebačkog sveučilišta. Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca u prvoj polovici 20. stoljeća.

Filip Lukas 1928–1945.

Geograf, povjesničar i teolog. Napisao više od 170 geografskih i znanstvenih radova te 12 knjiga.

Mihovil Nikolić 1945–1949.

Književnik. Jedan od osnivača DHK-a.

Gustav Krklec 1950–1954.

Književnik. Predsjednik Društva književnika.

Jakša Ravlić 1954–1968.

Povjesničar književnosti.

Hrvoje Iveković 1968–1970.

Kemičar. Rektor Sveučilišta i redoviti član HAZU-a. 

Ljudevit Jonke 1970–1971.

Jezikoslovac i prevoditelj. Voditelj katedre za suvremeni hrvatski književni jezik.

Petar Šegedin 1990.

Književnik. Dvaput predsjednik DHK-a. Redoviti član HAZU-a. 

Vlado Gotovac 1990–1996.

Pjesnik, filozof, publicist.

Josip Bratulić 1996–2002.

Filolog, povjesničar umjetnosti i kulture.

Igor Zidić 2002–2014.

Književnik, povjesničar umjetnosti.

Stjepan Damjanović 2014.

Paleoslavist, filolog i akademik.