Slojevita paška povijest

Možda slučajno, a možda i ne, prva ilustracija koja prati početni autorski tekst monografije prikazuje isklesan kanal u „živoj“ stijeni. Onaj kojim se na suhom otoku s rijetkim izvorima u naselje dopremala voda. Motiv snimljen kod Caske u bespućima 285 km2 površine otoka Paga slijedi riječi koje su autori sami zapisali: „Opće je poznato da su hrvatski otoci arheološki još uvijek slabo istraženi.“ To je istina zbog koje ova knjiga ima veliku važnost. Stupanj arheološke neistraženosti hrvatskih otoka upravo je bolna točka naše arheologije, što zapravo začuđuje s obzirom na njihovu, ponajprije, komunikacijsku važnost u svim razdobljima prošlosti. Letimičan pogled na geografsku kartu odaje složenost i stratešku važnost njihova položaja.

Kamena gomila Kozje brdo na Pagu (gore) i brončani nakid djevojčice iznad Caske (dolje) Snimio Ivo Oštarić

U najranijim razdobljima prapovijesti, čak onima koja su starija od onih kojima knjiga započinje, otoci su bili prominentni komunikacijski čvorovi. Jedan je od takvih „komunikacijskih mostova“ linija ušće Neretve – Pelješac – Korčula – Sušac – Lastovo – Tremiti – poluotok Gargano (Italija). To je rutom pribavljano dragocjeno i skupo vulkansko staklo (opsidijan), koje je u razdoblju mlađega kamenog doba dolazilo s Liparskog otočja (Sicilija), a odredište mu je bila čak srednja Bosna i Hercegovina (Visočki bazen). Gotovo svaki otok, ma koliko neistražen bio, priča sličnu priču. U tom smislu iznimka nije ni otok Pag. Nakon predgovora i uvoda započinje opis i popis naselja i pripadnih grobova iz prapovijesnoga razdoblja. Istaknuti arheolozi kao Mate Suić i Šime Batović naglašavali su važnost i potencijal toga otoka još u razdoblju mlađega kamenog doba. Ipak, najvažnije prapovijesno arheološko bogatstvo, kako su sami autori naglasili, razdoblje je mlađe prapovijesti, kada se strateški položaj i velika površina te razvedenost Paga dodatno naglasila. Tomu u prilog govori velik broj otkrivenih gradina, no na otoku nije bilo sustavnog istraživanja ni jedne od njih. Bez iznimke gradinska naselja prate mnogobrojni grobni humci (tumuli). Njihovu uzajamnu vezu autori su više puta opravdano naglasili. Osim samih nalazišta o tim davnim vremenima autori donose i objašnjavaju nazive, odnosno toponime, koji redom otkrivaju da je riječ o dominantnim položajima s korijenom riječi grad: Gračišće, Gradac, Zaglav i sl. I gradine i njihovi tumuli pripadaju uglavnom Liburnima, življu s kojim je naš prostor, posredovanjem antičkih izvora, zakucao na vrata povijesnoga razdoblja. Etnička skupina pod tim imenom bila je glasovita po vještini plovidbe, a njihovi omanji, brzi i okretni brodovi bili su toliko superiorni uz istočne obale Jadrana prepune otoka, da su njihov temeljni dizajn preuzeli Rimljani i ugradili ga u svoju mornaricu.

Pag sa svojom spomenutom površinom i razvedenošću bio je idealan strateški položaj za dominaciju sjevernoga dijela istočnojadranske obale. Zanimljivo je reći da rimski pisci ne svjedoče o prekobrojnim sukobima s Liburnima, barem ne kako je to slučaj s nekim drugim ilirskim skupinama, no vještina gradnje i navigacije omogućila je djelatnost po kojoj su Liburni vjerojatno najpoznatiji – gusarenje. Ono je poprimilo tolike razmjere da im je Oktavijan tijekom 1. st. pr. Kr. zaplijenio brodovlje. Brojnost paških naselja govori u prilog tomu da su, bez velike dvojbe, mnoge otočke uvale bile dom liburnskih lađa. Istraživanje takva naselja, njegove lučice, otkrivanje uzoraka njegova funkcioniranja i unutarnje organizacije dalo bi brojne odgovore na već davno postavljena pitanja o problematici Liburna. O turističkom potencijalu gusarskih priča potkrijepljenih materijalnim nalazima ne treba govoriti.

Veći dio monografije posvećen je upravo tim prapovijesnim horizontima života na Pagu, dajući detaljne opise položaja i dosadašnjih, najčešće vrlo oskudnih, spoznaja o materijalnim nalazima na njima. Razne interpretacije kao što je prostorni razmještaj gomila na otoku sjajan su prilog problematici i definiranju vizualnih komunikacija između naselja te otkrivaju sustav kojim su naselja organizirana. Valja svakako spomenuti neodoljivo simpatične snimke svakog od predstavljenih lokaliteta koje je nacrtao jedan od autora (Ivo Oštarić) što, unatoč staroj tehnici metar, olovka i papir, vrlo dobro opisuju mikrotoponimiju nalazišta. Iako predstavljeni kako su i nastali, u obliku skice, crteži kriju mukotrpan rad snimanja na terenu bez modernih digitalnih pomagala koja su arheološkom crtežu oduzela jedinstvenost i dušu. Očigledno dinamičan život u prapovijesti nastavljen je kontaktima s grčkim svijetom, posebno u helenističkom razdoblju, iz kojega također postoje sporadični materijalni ostaci. Jedan je od vrhunaca života na otoku Pagu razdoblje antike, opisano u poglavlju IV. Knjiga donosi pregled brojnih lokaliteta iz antičkog razdoblja, no uvala Caska sa svojim kompleksom s pravom je naglašena cjelina, bogato ilustrirana fotografijama, kao uostalom i cijela knjiga.

Antičko razdoblje označava razdoblje civilizacijskoga napretka, zamašnjak pokrenut u tom razdoblju prenosi život preko srednjovjekovnoga razdoblja do naših dana. Ilustrativno su obrađeni deseci položaja koji kriju tragove žbuke, amfora, kamenoloma i druge rimskodobne keramike te dijelova koji mogu biti ostaci stambene arhitekture, rimskih ruralnih posjeda itd. Caska je lokalitet koji je u posljednje vrijeme, zahvaljujući novim istraživanjima, znatno unaprijedio naše spoznaje o životu u rimsko doba na otocima. Autori su naglasili niz specifičnosti tog nalazišta s jedinstvenom gradnjom grobova, brojnim nalazima natpisa, nakita, od kojih se dio nalazi u privatnom vlasništvu. Područje Novalje, koju autori povezuju s riječi navalia, posebno je važno jer je u najužoj interakciji s lokalitetom u Caskoj. Prvobitno vjerojatno luka naselju u Caskoj, Novalja u razdoblju kasne antike preuzima primat u odnosu na Casku. Nije stoga čudo što nam autori u vezi s tim lokalitetom prezentiraju osobito atraktivne nalaze s otoka Paga. Bazilike (čak tri u samoj Novalji), mozaici, novac, relikvijari… samo su neki od njih. Velik broj spoznaja o životu u antičkom razdoblju koje donose ta dva lokaliteta zoran su primjer kakav arheološki potencijal kriju paški lokaliteti. Samo kad bi bili istraživani. Nekako se stječe dojam da su Kurilićeva i Oštarić imali upravo tu misao, koju kao da su kriptirali između redaka i sačuvali je samo za one zainteresiranije čitatelje. Kasnoantički nalazi u kontekstima srednjovjekovne arhitekture, kao npr. ulomak stupa u dvorištu Sv. Jerolima u Vlašićima, polagani su uvod u posljednje, V. poglavlje monografije, koje obrađuje nalaze iz razdoblja srednjega vijeka. Velik broj više ili manje sačuvanih crkava, njihova kamenog namještaja, dvije bizantske utvrde, svjedočanstvo su života u srednjovjekovnim kronološkim okvirima koje karakteriziraju nemirna vremena započeta velikom seobom naroda. Njima autori završavaju pregled paške arheologije.

Svaka knjiga treba imati zanimljiv kraj, svojevrsni cum grano salis. No ova ga knjiga ima u punom smislu te riječi. Priča o otoku Pagu ne bi bila priča kada u njoj ne bi bile spomenute paške solane. O važnosti soli za ljude i stoku zaista nije potrebno pisati, a najraniji spomeni solana s kraja 12. stoljeća dovoljno govore o razvijenoj proizvodnji soli i u starija vremena. Potrebno je reći još i to da monografija na kraju ima vrlo dobar i pregledan popis nalazišta s kartom arheoloških lokaliteta.

Ova monografija bit će polazni priručnik svakom arheologu koji zakorači na Pag s namjerom bilo kakva arheološkog istraživanja. U situaciji kada takvih temeljnih radova nemaju mnogi krajevi Hrvatske počinje se ocrtavati pravi obris važnosti ovoga djela, kako je to naglašeno na početku. Nalazišta su, budući da ih ima golem broj, predstavljena u osnovnim crtama, bez pretenzija da se svaki položaj interpretira, jer za to u najvećem broju slučajeva nema dovoljno utemeljenih podataka. U tom je smislu potrebno istaknuti navedenu literaturu koja prati opis pojedinih nalazišta – još jedan važan alat u rukama budućih istraživača. Ostaje nada, kako autora tako i nas čitatelja, da će ovaj rad postati upravo takav priručnik koji će uvelike biti putokaz stručnjacima kako se kretati po bespuću paške arheologije.