Kazališni globus

New York – Godinu dana čekalo se da Macbeth u režiji Roba Ashforda i Kennetha Branagha premijerno izveden na festivalu u Manchesteru prijeđe ocean i stigne u New York. Najočekivanije gostovanje sezone konačno je predstavljeno u Americi, izazvavši ovacije i oduševljenje. Ambijentalna predstava preseljena je iz engleske crkve u adaptirani prostor s povijesnom pričom, nekadašnju oružarnicu na aveniji Park, a riječ je o furioznom dvosatnom spektaklu punom borbi i koerografije u kojem blista najpoznatiji tumač Shakespearea Keneth Branagh, koji se nakon duge stanke vratio svom omiljenom autoru na sceni. Ovakva produkcija i po kvaliteti, a i po spektakularnosti, rijetko se viđa na sceni, pa je slično kao i u Engleskoj i u SAD-u brzo rasprodana. Dinamični triler donosi dva sata furiozne akcije, a za scenografsku i kostimografsku bravuru odgovoran je Christopher Oram. Atmosfera mračne Škotske dočarana je scenskim prostorom koji ne koristi scenu kutiju, predstava se događa među publikom. Tu stalno pada kiša, a zemlja na kojoj se odvijaju borbe pretvara se u krvavo blato. Niz komplimenata dobila je i glumačka podjela predstave u kojoj Macbethovu suprugu igra Alex Kingston pa se može reći da su velika očekivanja od Branaghova viđenja velike tragedije u potpunosti ispunjena.

Manchester – Ako je Branaghov Macbeth prešao ocean, ne znači da je scenski život u Manchesteru ostao bez kvalitetnih predstava. Agilno kazalište Royal Exchange predstavilo je novi spektakl nastao po klasiku, a izbor je ovaj put pao na prvo europsko književno djelo, Homerovu Ilijadu. Opsežan ep u adaptaciji poznatoga pjesnika Simona Armitagea sveden je na „samo“ tri sata. Zeus, narator priče, danas je sitni prodavač na Hisarliku u Turskoj, mjestu na kojem je Troja nekad stajala, koji se prisjeća mladosti i bezumne bitke koja se tu odvijala. Fatalnu Helenu, „krivca“ za rat, igra supermodel Lily Cole, mlada žena koja definitivno nije ono što bismo očekivali od modela, visoko je obrazovana i nije bez glumačkog iskustva, ali kritika je u ovom slučaju nije štedjela. No, u konačnici, produkcija u režiji Nicka Bagnalla koja sadrži brojne konotacije na nedavnu upletenost Velike Britanije u Iraku, ali i istražuje seksualno uzbuđenje koje donosi rat, vrlo je kvalitetna i magnet za publiku.

Pariz – Uz dramu Osa, koju su zajedno napisali Japanac Hideki Noda i Irac Colin Teevan uvijek ide pridjev „nelagodna“. Premijerno izvedena 2006, ta crnohumorna tragedija kritika je suvremenoga društva i uloge medija u njemu, ali i drama koja postavlja pitanja o ljudskom dignitetu. Osa, koja je imala desetke izvedbi u svijetu, prošloga je tjedna došla i do Pariza, ali u engleskoj verziji, a u njoj igra i glumac koji ju je napisao, Hideki Node. Drama započinje kad japanski poslovni čovjek Ido sazna da mu je odbjegli zatvorenik Ogoro provalio u kuću gdje drži kao taoce njegovu ženu i šestogodišnjeg sina. Situaciju pokušava razriješiti tako da ode Ogorovoj ženi i moli je da mu pomogne. No kako pomoći od Ogorove žene nema, situacija izmakne kontroli i Ido postaje identičan kriminalcu: drži njegovu ženu i sina kao taoce. Počinje mučni dio: zlostavljanje talaca koje, naravno, pažljivo prate mediji, a drama završava smrću sinova i jednog i drugog otmičara. Osa govori o trenutku kad običan čovjek dobiva moć da odlučuje o životu i smrti. Pokazuje se da je on sposoban raditi najstrašnije stvari, a slična se priča ponavlja u svakoj takvoj situaciji. I ova pariška produkcija još jednom potvrđuje kako je Osa koja istražuje slojeve podsvjesnog u čovjeku, zapravo slika strašnoga suvremenog svijeta.

Napulj – Najveći kazališni festival juga Italije započeo je prošlog vikenda i traje do 22. lipnja, a u dva tjedna trajanja okupit će više od trideset međunarodnih produkcija. U vrlo zanimljivu programu teško je izdvojiti najbolje, ali mnogo se očekuje od ruskih produkcija po Čehovljevim dramama Ujak Vanja i Tri sestre u režiji poznatoga Andreja Končalovskog. Još jedan Ujak Vanja dolazi u španjolskoj produkciji u režiji Marcela Savignonea, a i Talijani u segmentu Čehova imaju što reći, njihov je Višnjik u koprodukciji dva Teatra Stabile, iz Verone i Napulja, režirao Luca de Fusco. Iako festival nije posvećen Čehovu, čini se da će proći u njegovu znaku, jer gostuje još jedan Ujak Vanja, i opet ruski iz kazališta Vakhtangov u režiji Litavca Rimasa Tuminasa. Za dodatni čehovljanski začin pobrinut će se premijerna festivalska produkcija Galeba, u režiji Gianluce Merollija. Ali, Beckett, De Filippo, Kafka, Collodi, na spisateljskoj strani i Lluis Pasqual, Alvis Hermanis, Mario Sciaccaluga, Paolo Valerio i drugi redatelji pobrinut će se da produkcije nastale po Čehovu ne budu jedine kvalitetne na ovom zanimljivom festivalu.