Bogat koncert za oproštaj

Zagrebačka je filharmonija prije koje godine zajedno sa Slovenskom i Beogradskom filharmonijom ambiciozno krenula u objedinjeni Regionalni ciklus koji je podrazumijevao razmjenu orkestara na međusobnim gostovanjima u glavnim gradovima. Nazvan je Točka–tačka–pika ili nekim drugim redom tek toliko da bude šarmantnije i privlačnije. Da li zbog skupoće putovanja i gostovanja ili iz kakvih drugih razloga, Regionalni ciklus nije se više širio, nego je s drugim gostovanjem Beogradske filharmonije u dvorani Lisinski ugašen.

Već je na prvom gostovanju godine 2012. Beogradska filharmonija uživo potvrdila sve dobre glasove koji je prate, a i zbog rastuće i postojane kvalitete orkestra pod vodstvom šefa dirigenta Muhai Tanga, koja orkestar odvodi i na gostovanja po Europi, a odnedavna i u Sjedinjene Države. Čini se da je presudan potez bio angažiranje kineskoga dirigenta međunarodne glasovitosti, a zatim otvoren račun i ruke sada već bivšem direktoru Ivanu Tasovcu, koji se u novije vrijeme pak odao politici (postao je srbijanski ministar kulture). Novo je gostovanje Beogradske filharmonije bilo znatno manje posjećeno, a dio razloga može se pripisati duljim danima, kraju sezone i zasićenosti zagrebačke publike mnogobrojnošću koncerata koji su održani od rujna prošle godine. To je šteta, jer kvaliteta sviranja stalno je visokoj razini, izbor djela na rasporedu nije bio banalan, a za osjetljivost i logičnost glazbenoga tijeka odgovara iznimna dirigentska figura. Njegovan i zaobljen ton, mogućnost velikoga dinamičkog raspona bez snagatorstva u forteu i fortissimu, uravnoteženost orkestralnih skupina koje se bez rezova nadopunjuju na neki blagi način, bile su odlike i ovoga nastupa.

Šef dirigent Beogradske filharmonije, kineski maestro Muhai Tang

Možda je američka turneja bila i poticaj izboru skladbi Samuela Barbera, jednoga od omiljenih američkih skadatelja. U drugom dijelu večeri izvedeni su Simfonijski plesovi, op. 45 Sergeja Rahmanjinova, koji je također znatan dio svojega „radnog“ vijeka s velikom uspjehom proveo preko Oceana. Početak večeri bio je obilježen svjetskim hitom – sjetnim Barberovim Adagiom za gudače, čija je intenzivno intimistička i jednostavna izvedba bila posvećena stradalima u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u poplavama biblijskih razmjera. Nakon Adagia ostale su sekunde znakovite tišine kao svojevrsni znak sućuti sa žrtvama.

Središnji dio večeri pripao je opsežnu Barberovu Koncertu za violinu i orkestar s nadasve kompetetnom solisticom Lianom Isakadze. Barberov je Koncert na svjetskim podijima kao ogledno djelo violinske koncertantne literature 20. stoljeća relativno redovito na repertoaru. Pravi je izazov virtuoziteta, ali to nikako nije njegova najvažnija odlika. Smireniju formu i ugođaj prvih dvaju stavaka, pa čak i u uvodnom Allegru, nastavlja vatrometni finale Presto in moto perpetuo. Solističku dionicu sadržajno je predstavila violinistica Isakadze u pomnoj suradnji s razvijenim slogom orkestra pod vodstvom Muhai Tanga. Isakadze je nekih prošlih desetljeća bila nekoliko puta gošća u Zagrebu, a s izvedbom Barbera pokazala je svoje široke interese u golemu repertoaru koji je razvila još od pobjede na međunarodnom natjecanju u Parizu 1968, kada joj je bilo samo osamnaest godina. Od tada ona je dijelom svjetske violinističke solističke elite, a posvećenost u izvedbi Barberova koncerta, kao da ga „otkriva“ prvi put, ogled je njezine vještine, izbrušena toplog tona, odmjerenosti, koji su za desetljeća karijere zacijelo bili zalog dugovječnosti opstojanja na koncertnim podijima po cijelom svijetu.

Bogata zvukovnost i izrazita rimičnost Simfonijskih plesova Sergeja Rahmanjinova bila je istaknuta u koncentriranoj izvedbi filharmonije i maestra Tanga. U prvi plan izbila je bogata skladateljska imaginacija nadahnuta plesnim ritmovima koji pomalo zazivaju i mogući scenski prikaz. Doduše, samo jedan stavak, Andate con moto, ima jasne konture elegancije i otmjenosti nekog engleskog valcera, dok ostali na maštovit način, opipljivo iznesen, nose mnoge plesne asocijacije i nadahnuća. Bio je to lijep i sadržajno bogat koncert za oproštaj od Regionalnog ciklusa.