Bibinjski rječnik

U  posljednjih dvadesetak godina došlo je na zadarskom području do pravog nasrta rječnika, da parafraziramo naslov poznate kritike o pjesničkim zbirkama što ih je 1938. tiskala Matica hrvatska, a pod naslovom Nacrt lirike u Hrvatskoj reviji objavio Branimir Livadić. Livadić je pisao o 12 doista dobrih pjesničkih knjiga (Bonifačić, Kozarčanin, Delorko, Batušić, Nizeteo, Vlaisavljević, Majer, Balota, Tadijanović, Vladimir Kovačić, Cesarić, Perković), a mi bismo mogli nabrojiti cio niz dijalekatnih rječnika iz zadarske okolice. Najprije se je saljskim rječnikom javila nedavno preminula Ankica Piasevoli, a slijedili su rječnici još niza mjesta: Kukljica, Rivanj, Pag, Povljana, Kolan, Iž, Ošljak. Kako vidimo, riječ je o čakavskim otočkim rječnicima. Nedavno se pojavio brbinjski rječnik, rječnik Ista, rječnik Škabrnje i bibinjski rječnik. Vidimo da se počinju javljati i čakavski neotočki rječnici (Bibinje) kao i štokavski rječnici (Škabrnja), a u pripremi su i nova leksikografska ostvarenja. Nerijetko su autori rječnika nejezikoslovci, ali to ne znači da jezikoslovci ne rade svoj posao. Na njima je golem teret rada na tim rječnicima, recenzentski, savjetnički, lektorski itd. Svakako trud nije uzaludan, pa su i rezultati znatni.

Bibinje su selo nedaleko od Zadra prema Šibeniku. Nije Božidar Šimunić prvi koji je proučavao Bibinje, bibinjski govor i njegovu baštinu. Opsežnu knjigu Bibinjski korijeni pripremio je i objavio Ivan Šindija, glagoljske matice Bibinja objavio je u više svezaka Pavao Kero, a i otac Božidara Šimunića, Mijo Šimunić – Mičelo, objavio je zanimljivu knjižicu o Bibinjama. Bibinje su poznate po klapi Intrade i Tomislavu Braliću, po Anti Sikiriću, glasovitu bibinjskom pjesniku, autoru pjesme Croatio, iz duše te ljubim.

Nije vrlo živa samo dijalektalna leksikografija zadarskoga područja, živa je čakavska leksikografija općenito, a i kajkavska i štokavska leksikografija daju vrlo dobre plodove. Razumije se da su nam vrlo potrebni i kajkavski i štokavski rječnici, jednako kao i čakavski, s time da su čakavski daleko najbrojniji, uključujući i remek-djela hrvatske leksikografije kao što su rječnici Blaža Jurišića (Vrgada), Petra Šimunovića (Brač) te Ive Lukežić i Sanje Zubčić (Grobnik). Dugo je hrvatska leksikografija davala rječnike s malim brojem natuknica, sada već ima i opsežnih rječnika. Obiman je i rječnik Božidara Šimunića, 862 stranice. Uglavnom su svi hrvatski dijalekatni rječnici istojezični, tj. oni hrvatske dijalekatne riječi uglavnom donose tumačeći ih standardnim jezikom. Sasvim je jasno da je veliki broj natuknica u hrvatskoj dijalekatnoj leksikografiji istoga tematskog kruga, pa to u znatnoj mjeri vrijedi i za Šimunićev rječnik. U našoj je dijalekatnoj leksikografiji uobičajena točna zemljopisna lociranost, naravno, tako je i u Božidara Šimunića. Uglavnom je redovito postojanje izgovornih odrednica natuknica, pa je tako, dakako, i u Šimunića. Mnogi dijalekatni rječnici donose oprimjeravanja redovito ili u dijelu primjera; Božidar Šimunić donosi ih redovito.

Šimunićeva knjiga nije samo rječnik. Ona uvodno donosi monografiju o Bibinjama i o bibinjskom govoru. Već ta studija od kojih stotinjak stranica znači vrlo mnogo. Jasno se vidi da je piše izvrstan poznavatelj zavičajnoga idioma, čovjek iz prvoga naraštaja zadarskih studenata kojega je njegov profesor (Dalibor Brozović) uočio kao izraziti potencijal. Dobro poznavanje vlastitoga mjesnog sustava osobito je došlo do izražava u sintaksi. Sintaksu može dobro obrađivati samo intimni poznavatelj kojega idioma. Pozornost je, osim fonološkim i morfološkim pitanjima, posvećena i tvorbenim fenomenima. Razumije se, Bibinje su na starom čakavskom terenu, ali su novija vremena donijela mnogo štokavizama u selo. To se vidi po zamjeničkoj riječi što (ne ča), po primjerima tipa klišta (uglavnom svi čakavci imaju klišća), po gubljenju fonema h, pa dolazi rana („hrana“), kuvati, kru. Bibinjska čakavnost dobro je očuvana po čuvanju tri stara akcenta uključujući akut, kao npr. u riječi konj; štokavski utjecaj ogleda se u dugouzlaznom akcentu koji npr. dolazi na središnjem slogu glagola nasuti. Dakako, daleka prošlost bila je u jezičnom smislu mnogo drugačija.

Moglo bi se reći da se iz Šimunićeve knjige može doznati gotovo sve o Bibinjama i o Bibinjcima. Nema čega nema. Tu je i povijest i sadašnjost, tu su običaji, sjećanja, navike, tu je temperament, tu je izrazito katoličanstvo i hrvatstvo. Među primjerima ima i primjera stihova Ante Sikirića, ima i stihova Mira Sikirića kao i zapisa autora rječnika.

Da se vidi čega sve ima, navodim poneki primjer iz doista dragocjenih oprimjeravanja. Npr. pod natuknicom paša, uz izostavljanje akcentuacije, čitamo: „užali smo se rano dizati i ovce odvesti na pašu i do osan uri i stići u školu“. Napominjem da Bibinjci ne razlikuju č i ć, redovito imaju srednji glas. Pod natuknicom posiriti čitamo: „dok se pravija sir, u našin se pojedinin kućan znalo posiriti u jedan put i više litar mlika“. Natuknica posolica donosi ovakvu egzemplifikaciju: „Dok ni bilo ni mulov ni portov, a puvali jaki vitrovi osazmorca priko Jaza, posolice je znalo biti i na Slancu“. Natuknica rast („hrast“) pokazuje kako Šimunićev rječnik ima i mnogo onomastike: „I rastovi i brestovi dobro restu u našen Polju, osobito u Gaju“. Naravno, duge množine jednosložnih imenica muškoga roda mnogo govore o stupnju štokavizacije bibinjskoga govora. Glagol rasteći ovako je oprimjeren: „Tac mu je kupova, on će rasteći, i to je tako“. Pod natuknicom mola piše: „Mola se u našen Konalu najbolje vata u salasku sunca, i to na frišku srdelu“. Osobito s obzirom na naslov knjige Đure Vilovića Zagaljeni život, zanimljiva je natuknica galiti se: „Ostarila, a tote se na siđi gališ prid sviton kaj da ti je dvajest godin, daj pokri se.“ Pod raspraviti Šimunić bilježi: „Ni su to među se raspravili i sad su jope prijatelji kaj i prija.“ Pod fermati nalazimo primjer koji znači „zaustaviti“ i svaki bi ga istraživač lako našao: „Oćeš li, molin te, vode fermati, rekla mi je žena da uzmen kru.“ Drugo je značenje „nešto učvrstiti“ i doista bi do njega teško došao onaj koji nije domaći: „Ko je ničin ne fermaš, va će ti daska pasti s vrat.“

Nije potrebno ni isticati da je detaljan rječnik jednoga mjesnoga govora golem posao i da to s uspjehom mogu svršiti samo najuporniji ljudi i veliki radnici. U tom smislu s punim uvjerenjem ističem da je Božidar Šimunić svojim djelom proslavio oca i majku kojima je rječnik posvećen, proslavio je i Bibinje i bibinjski govor. Mnogo je lakše prigovarati, stavljati opravdane primjedbe, pa ja to ovdje neću učiniti. Ali će ipak reći da priželjkujem novo izdanje, jer se inače izvanredni bibinjski rječnik u leksikografskom smislu može mnogo popraviti.