Arhitekti akademici

Na izbornoj skupštini 15. svibnja Hrvatska je akademija znanosti i umjetnosti primila jedanaest novih redovitih članova, među kojima je i arhitekt Mladen Obad Šćitaroci, izabran kao vrsni znanstvenik u dominantno artističkom Razredu za likovne umjetnosti. U svih devet razreda Akademije sada je ukupno 150 redovitih članova, 136 dopisnih (poglavito iz inozemstva) i 96 članova suradnika, pri čemu je u likovnom razredu od 19 akademika trenutno pet arhitekata.

Prigoda je ovo da se podsjetimo i drugih arhitekata koji su tijekom duge povijesti Akademije bili njezini članovi u različitim statusima. Iako je Akademija osnovana još 1866, tek je 1919. u članstvo primila prvog arhitekta – Martina Pilara, koji je te godine utemeljio studij arhitekture u Zagrebu, postavši i prvi izabrani profesor Visoke tehničke škole.

Kronološkim slijedom, nakon Pilara, redoviti su članovi bili: Ćiril Metod Iveković, Mladen Kauzlarić, Lavoslav Horvat, Drago Galić, Andre Mohorovičić, Josip Seissel, Miroslav Begović, Ante Vulin, Boris Magaš te današnji članovi Velimir Neidhardt, Andrija Mutnjaković, Branko Kincl, Dinko Kovačić i Mladen Obad Šćitaroci. Status izvanrednih članova imali su Marijan Haberle i Radovan Nikšić (ta kategorija u HAZU-u danas više ne postoji). Među dopisnim članovima tijekom povijesti navode se: Josip Vancaš, Janko Holjac, Hugo Ehrlich, Edo Šen, Nikola Dobrović, Juraj Neidhardt, Edo Ravnikar, Ernest Weissmann, Marjan Mušič, Juraj Denzler, Vlado Antolić, Kenzo Tange, Zvonimir Vrkljan, a danas su dopisni članovi Marko Mušič, Boris Podrecca i Zlatko Ugljen. Članovi suradnici bili su: Sena Sekulić Gvozdanović, Melita Viličić i Igor Emili, dok su trenutno u tome statusu Nikola Bašić i Nenad Fabijanić. Zanimljivo je da su i izvan Razreda za likovne umjetnosti u drugim odjelima Akademije također bili birani neki arhitekti – primjerice kao dopisni su članovi u Razredu društvenih znanosti zbog svoje „arheološke vokacije“ djelovali beogradski arhitekt Đurđe Bošković i dansko-splitski istraživač antičke Salone Ejnar Dyggve.

Mladen Obad Šćitaroci

Novoizabrani redoviti član HAZU-a Mladen Obad Šćitaroci rođen je 1955. u Cirkveni (Križevci), diplomirao je arhitekturu u Zagrebu 1979, magistrirao 1986. na zagrebačkome Šumarskom fakultetu, a doktorsku disertaciju Metodologija obnove povijesnih perivoja obranio je 1989. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je danas redoviti profesor u trajnom zvanju te dugogodišnji predstojnik Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu. Na međunarodnom seminaru Andrea Palladio u Vicenzi sudjeluje 1984, a kao stipendist talijanske vlade 1986. boravio je u Rimu na znanstveno-stručnom usavršavanju iz područja perivojne arhitekture.

Autor je antologijskih knjiga: Perivoji i dvorci Hrvatskoga zagorja, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Hrvatska parkovna baština – zaštita i obnova, a s Bojanom Bojanić potpisuje i monografije Dvorci i perivoji u Slavoniji (objavljena je i u austrijskom izdanju), Vrbanićev perivoj u Karlovcu, Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću i Dvorac Golubovec u Donjoj Stubici. Te su knjige u našoj znanstvenoj publicisti postale nedostižni bestseleri s ukupno 44.000 tiskanih primjeraka!

U istraživanjima Šćitaroci teži interdisciplinarnom pristupu pa se u njegovim teorijskim i planerskim radovima, kao i u akademskom djelovanju, isprepleću urbanizam, pejzažna arhitektura, prostorno planiranje, arhitektura, povijest umjetnosti i zaštita kulturnog nasljeđa.

Kao istraživač vodio je više međunarodnih i nacionalnih znanstvenih projekata, primjerice: Prostorno uređenje i zaštita okoliša Hrvatske (2000–02), Urbanističko i perivojno naslijeđe Hrvatske kao dio europske kulture (2002–05, a uz komponentu pejzažnoga aspekta projekt je kontinuirao do 2013). Koordinator je za Hrvatsku europskih projekata Villas te UNESCO-ova Les espaces du baroque (1992–93), i Stadtparkanlagen... (1996–98). Dugogodišnji je glavni i odgovorni urednik znanstvenoga časopisa Prostor (2001–13), koji je pod vodstvom akademika Šćitarocija uvršten u najugledniju svjetsku referencijsku znanstvenu bazu Web of Science. Objavio je više od 180 radova, od toga 90 znanstvenih studija i dvadesetak raznih publikacija u inozemstvu. U uglednim svjetskim časopisima i enciklopedijama (The Oxford Companion to the Garden, London; Encyclopedia of Gardens, Chicago) objavio je sintezne prikaze najvažnijega perivojnog nasljeđa Hrvatske (Maksimir, dubrovački renesansni perivoji, perivoji hrvatskih gradova, perivoji dvoraca). Članci i knjige redovito su mu citirani u inozemnim znanstvenim bazama.

Za istraživačko djelovanje dodijeljena mu je godišnja Državna nagrada za znanost za popularizaciju i promidžbu znanosti (1998) te Nagrada HAZU-a za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u RH (2004), koju je u području likovnih umjetnosti, zajedno s Bojanom Bojanić, dobio za knjigu Gradski perivoji Hrvatske u 19. stoljeću – javna perivojna arhitektura hrvatskih gradova u europskom kontekstu.

Osim znanstvenoistraživačkog opusa, akademik Šćitaroci u struci je prisutan i kao ovlašteni arhitekt-urbanist te krajobrazni arhitekt, pri čemu je kao aktivni planer/i projektant vodio ili je sudjelovao u izradi čak 190 prostornih i urbanističkih planova, studija i projekata pejzažne arhitekture! Usto bio je dugogodišnji član Savjeta za prostorno uređenje RH. Otprije je i redoviti član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.

Svečano proglašenje i predstavljanje novih članova HAZU-a najavljeno je za 17. lipnja u palači Akademije.