U čast banu pučaninu

Dana 22. svibnja u Društvu hrvatskih književnika održana je umjetnička večer u povodu 200. obljetnice rođenja hrvatskoga pisca i političara Ivana Mažuranića. Na skupu su bili i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ranko Mažuranić, potomak obitelji velikoga pjesnika.

Prisutne je pozdravio predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač, istaknuvši da Ivan Mažuranić pripada klasicima hrvatske književnosti te da je izgradio cjelovit književni opus nadahnut kako nacionalnom tradicijom tako i dometima stranih književnosti i kultura. Njegovo je djelo prožeto idejom slobode i ravnopravnosti, a pripada mu i čelno mjesto u hrvatskoj preporodnoj književnosti.

Akademkinja Dunja Fališevac govorila je o životu i djelu Ivana Mažuranića te iznijela sve važne točke Mažuranićeva života koje se odnose na školovanje, obiteljski život, profesionalnu te političku karijeru. Vrhunac njegova političkog djelovanja svakako je banovanje (1873­–1880). Budući da je bio prvi hrvatski ban nearistokratskoga podrijetla, prozvan je prvim banom pučaninom. Htio je učiniti Hrvatsku modernom državom pa je reorganizirao upravu i sudstvo otvorivši mnoge škole. U vrijeme njegova banovanja počelo je djelovati i Sveučilište u Zagrebu.

Književno djelovanje Mažuranić je započeo još kao srednjoškolac s pjesmom Vinodolski dolče, da si zdravo! napisanom u duhu Kačićeva Razgovora ugodnoga naroda slovinskoga, koji mu je tada bio omiljena lektira. U poeziji se vodio različitima uzorima, od klasicističkih preko hrvatskih pjesnika koji su stvarali u Dubrovniku, romantičara te narodne deseteračke poezije.

Autor je dopune Gundulićeva Osmana, 14. i 15. pjevanja, koja se može smatrati, istaknula je akademkinja Fališevac, i samostalnim umjetničkim djelom jer nije napisana u strogo gundulićevskom duhu. Mažuranićeva dopuna sadrži romantičarske elemente (afektivnost, avanturizam) te je prožeta demokratskim duhom koji je plemiću Gunduliću bio posve stran.

U političkom spisu Hrvati Mađarom analizira, naglasila je Dunja Fališevac, hrvatsko-mađarske odnose pozivajući Mađare da ne uzurpiraju nacionalna i politička prava Hrvata. Lijepom ritmičkom prozom zagovara jednakost, bratstvo i slobodu među narodima. Središnje mjesto pak Mažuranićeva književnog opusa, ističe profesorica Fališevac, svakako je spjev Smrt Smail-age Čengića, nadahnut povijesnim događajem u Crnoj Gori. U spjevu autor slijedi tradiciju narodne poezije koja je prožeta romantičarskim elementima. U pet pjevanja nejednake duljine (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob) ističe se nasilje Smail-age nad kršćanskom rajom i otpor čete hrabrih Crnogoraca, koja na koncu ubija silnika. Osim kršćansko-turskih sukoba kao tada važne teme, u spjevu se ističe i alegorija borbe dobra i zla, pri čemu dobro uvijek pobjeđuje. Smrt Smail-age Čengića zapravo je „vrhunac preporodne književnosti u nas“.

Zasluge Ivana Mažuranića, intelektualca, književnika, političara, poliglota, za hrvatsku su kulturu i društvo u cjelini vrlo velike, može se zaključiti iz svega što se na proslavi 200. obljetnice njegova rođenja u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu čulo i saznalo.