Vijenac 528

Kazalište

Kazališni globus

Jasen Boko

 

Prst u oko cenzorima

Moskva – Na ruskim se scenama nastavlja polemizirati s konzervativnim odlukama politike da umjetnost stavi pod kontrolu raznim mjerama u koje pripada i zabrana ružnih riječi (ma što one bile) na sceni i na filmu. Nakon što je prošao taj zakon ruska vlada priprema nov dokument koji bi trebao predstavljati rusku kulturnu strategiju, a naišao je na suprotstavljanje javnosti. Nakon što je rečenicom „Rusija nije dio Europe“ strategija nazvana Temelji državnih kulturnih politika razbjesnila mnoge Ruse ministar kulture Vladimir Medinski sad je okrenuo ploču, valjda kako bi razbjesnio Europljane. Izjavio je: „Rusija je posljednji čuvar europske kulture, kršćanskih vrijednosti i europske civilizacije.“ Te se vrijednosti ovih dana intenzivno propituju na sceni Kazališta nacija u Moskvi, gdje je najprovokativniji ruski redatelj, „hodajući skandal“ Konstantin Bogomolov, postavio dramatizaciju Rabelaisovih Gargantue i Pantagruela, proznoga djela s vjerojatno najvećim brojem psovki u povijesti europske književnosti. Bogomolov vrlo vješto provocira, službeno psovki na sceni nema, ali prošlotjedna je premijera u pravom rableovskom duhu bila puna skarednosti, uvrijeđene publike i pravi je prst u oko dobru ukusu, pogotovo onom dežurnih cenzora. „Raspjevana vagina“ samo je jedna u nizu provokacija u toj produkciji, a hoće li politika intervenirati, znat će se vrlo brzo.

Drame vrijedne milijarde

New York – Brodvejski producenti već zbrajaju rezultate sezone i zadovoljno trljaju ruke. Unatoč jakoj zimi, koja itekako utječe na prodaju ulaznica, u odnosu na prošlu sezonu publike je bilo 5% više, što je u četrdesetak brodvejskih kazališta rezultiralo s 12,2 milijuna prodanih ulaznica. Izbrojano u dolarima to čini senzacionalnih 1,27 milijardi dolara ili nešto više od 7 milijardi kuna sezonskoga prihoda s blagajne! U svakom slučaju, prvi put nakon početka recesije 2008. brojke ponovno rastu do novih rekorda. Ako rast publike i zarade i nije iznenađenje za one koji prate zbivanja na Broadwayu, ono što je potpuno neočekivano jest činjenica da za povećanje publike nisu zaslužni mjuzikli, nego dramski program. Premijerni mjuzikli i nisu imali baš sjajnu sezonu, tako da je prihod od glazbenoga kazališta podbacio, ali je zato drama bila uspješnija nego ikad. Klasici su u modi, moglo bi se reći, jer je serija uspješnih dramskih produkcija po poznatim tekstovima obilježila sezonu. Pinterove Prevara i Ničija zemlja, Beckettov U očekivanju Godota te Williamsova Staklena menažerija odlično prolaze kod publike, a poseban su uspjeh ostvarile dvije Shakespeareove premijere „u paketu“ Na tri kralja i Rikard III. u režiji Marka Rylancea i u kompletno muškoj glumačkoj podjeli.

Što sam ono zaboravio?

Brighton – Svima nam s godinama nekako postaje blizak onaj vic o Nijemcu koji nam po kući skriva stvari, a čijeg se imena ne možemo sjetiti. Alzheimer, međutim, nije nimalo zabavna bolest, a demencija je sve ozbiljniji problem u društvu u kojem se produžio životni vijek i koje je sve starije. Sutra je naslov produkcije poznate kazališne grupe Vanishing Point, nastale u koprodukciji s brazilskom grupom Cena Contemporanea i Tramwayom iz Glasgowa, u čijem je središtu George, čovjek koji sutra ne razlikuje od danas ili jučer. Vrijeme je u njegovu svijetu stopljeno u jednu dimenziju, a običan izlazak na ulicu nudi niz pustolovina. Matthew Lenton osmislio je i režirao projekt o mladiću koji se iznenada nađe u sasvim drugom svijetu, u ustanovi koja se brine o starima i nemoćnima. U tom svijetu stvari su bitno drukčije od onoga što je dotad susretao u životu, a gorka, ali i zabavna produkcija zaslužila je vrlo dobre kritike.

Australski Shakespeare

Perth – Kazališne vijesti iz Australije rijetko dopiru do Europe, a još rjeđe stižu one iz zapadnoga dijela kontinenta. Da ipak nije riječ o kazališnoj margini, svjedoči posljednja premijera u kazalištu Black Swan, koje nosi titulu državne kazališne grupe, a čiji je uspjeh dospio i u medije daleko izvan Australije. Komediju Kako vam drago ljubitelji Shakespearea ne drže jednim od boljih Bardovih radova, ali to kazalištima ne smeta da je rado stavljaju na repertoar. Činjenica da ne pripada u njegova bolja djela nije omela redatelja Rogera Hodgmana da se pozabavi njom, a za početak je priču iz srednjovjekovne Francuske prebacio u suvremeni svijet. Dinamična, zabavna i duhovita produkcija osvojila je i kritiku i publiku, a osim režije i scenografije, i glumci su zaslužili pohvale. Cecelia Peters (Phebe), Jovana Miletić (Rozalinda) i Grace Smibert (Celia) kreacijama su se izdvojili iz skladnog ansambla predstave.

Vijenac 528

528 - 29. svibnja 2014. | Arhiva

Klikni za povratak