Furiozan i duhovan pjev

Mlada, 25-godišnja ruska sopranistica Julija Ležneva još nije ni započela pravu opernu karijeru, a već je poznata i tražena svjetska zvijezda. Slavu zahvaljuje izvođenju pretežno baroknoga repertoara, a način na koji ga izvodi zadivio je i oduševio zagrebačku publiku na koncertu iz ciklusa Lisinski subotom 17. svibnja.

Već kao petogodišnja djevojčica Ležneva je počela svirati klavir. Na Moskovskom konzervatoriju diplomirala je klavir i solo pjevanje. Pozornost svjetske javnosti privukla je još kao sedamnaestogodišnjakinja pobjedom na Međunarodnom pjevačkom natjecanju Elena Obrazcova, a zatim na otvaranju Rossinijeva opernog festivala u Pesaru 2008, gdje je nastupila s Juanom Diegom Flórezom. Nastup u briselskoj dvorani La Monnaie 2011. donio joj je titulu mlade pjevačice godine, prema ocjeni časopisa Opernwelt, titulu koju je potkraj prošle godine dobila i naša mezzosopranistica Diana Haller. Ležneva je snimila niz ploča, među kojima se izdvaja album Alleluia s motetima Vivaldija, Händela, Porpore i Mozarta, ostvaren s ansamblom Il Giardino Armonico, pod umjetničkim vodstvom Giovannija Antoninija. U sklopu tog projekta prošle su sezone održali vrlo uspješnu europsku turneju. Program zagrebačkoga koncerta ponešto se razlikuje od albuma, ali je na istom tragu.

Julija Ležneva, Giovanni Antonini i Il Giardino Armonico nakon koncerta u Lisinskom / Snimio Davor Šiftar

Arije iz Händelovih opera Rodrigo i Agrippina, moteta Saeviat tellus inter rigores, oratorija Pobjeda Vremena i Prosvjetljenja te antifona Salve Regina pokazale su nesvakidašnje glasovne i pjevačke odlike mlade pjevačice. To je, u prvome redu, njezino izvanredno vladanje dahom iz kojega može nastati svaka vrsta zapjeva i na temelju kojeg može dozirati glasovni intenzitet u rasponu od poput niti tankih, ravnih tonova do punih, vibrantnih tonova ispunjenih ornamentikom, u svim dinamičkim oznakama, s trilerima i drugim ukrasima te paljbom koloraturama. A sve se to u pjevačkom aparatu Julije Ležneve odigrava bez vidljiva pokreta tijela, s mirnom mimikom i blaženim izrazom lica. Vokalna čudesa sama od sebe izlaze iz nje pa slušatelj ni u jednom trenutku uopće ne pomišlja na postojanje bilo kakva napora što bi ga drugi pjevači morali uložiti u izvođenje takve glazbe.

Pored toga, ona muziciranjem i interpretacijom donosi odgovarajući karakter pojedinih recitativa i arija te dojmljive kontraste između, primjerice, furioznih opernih arija i duhovnih napjeva poput recitativa i arije Carmelitarum… O nox dilcis iz moteta Saeviat tellus inter rigores, kada joj fraze zamiru u dugim sotto voce decrescendima.

Il Giardino Armonico jedan je od prvih talijanskih ansambala za ranu glazbu. Godine 1985. u Milanu su ga utemeljili flautist Giovanni Antonini i nekoliko instrumentalista specijaliziranih za izvedbe baroknih djela pa repertoarom dominira glazba 17. i 18. stoljeća. Broj je članova promjenjiv, ovisno o programu koji izvode, te se kreće u rasponu od tri do trideset pet glazbenika. U Zagrebu ih je nastupilo osamnaest. Ansambl je snimio pozamašan diskografski opus od tridesetak kompaktnih ploča. Njihovo muziciranje zvukom crta karakter opernih prizora i stvara duhovno ozračje tekstu duhovnih skladbi. Izveli su dva Händelova concerta grossa i jedan Francesca Geminianija, jednostavačni u d-molu, op.1, br. 12, La Follia, u kojem su očarala živopisna smjenjivanja nastupa pojedinih solističkih glazbala s tutti zvukom ansambla, kao i dražesni staccati početnoga larghetto-stavka Händelova Concerta grossa u D-duru, op. 6, br. 5.

Dirigent Giovanni Antonini, zaljubljenik u glazbu kojom se bavi, precizan je čitač Händelovih i srodnih partitura. Svojom je osobnošću nadahnuo zajedničko muziciranje ansambla i sopranistice u jedinstvenu cjelinu.