Ljepota solo popijevke

Posljednji ovosezonski koncert u ciklusu Molto cantabile 2 Koncertne direkcije Zagreb, 10. svibnja, u Hrvatskome glazbenom zavodu, održale su mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić i pijanistica Julia Gubajdulina, u spomen velikoj hrvatskoj sopranistici Zinki Milanov, u povodu 25. obljetnice njezine smrti, 30. svibnja 1989.

Martina Gojčeta Silić docentica je na pjevačkom odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu. Debitirala je sredinom devedesetih, još tijekom studija, u Mariborskoj operi, kao Maddalena u Rigolettu. Ostvarila je niz uloga, između ostalih Santuzzu u Cavalleria rusticana, Olgu u Jevgeniju Onjeginu, Marfu u Hovanščini, Domu u Eri s onoga svijeta, Donnu Elviru u Don Giovanniju, Fenenu u Nabuccu, Mag Page u Falstaffu, najviše u Zagrebačkoj operi. Otpočetka je osobito aktivna kao koncertna pjevačica. Pjeva glazbu raznih stilskih razdoblja, od baroka do suvremenih autora, kao i velika vokalno-instrumentalna djela Mozarta, Verdija, Beethovena, Rossinija, Puccinija, Dvořáka, Papandopula, Kuljerića te Mahlerove simfonije.

Njezin recital, pod naslovom Nade i spomeni, sadržavao je četiri programske cjeline pomno odabranih pjesama raznolikih no skladnih glazbenih i poetskih ugođaja, što otkriva istančan ukus umjetnice. Promišljeno je počela s izborom četiri pjesme Mignon Huga Wolfa, na Goetheove stihove. Kroz njihov prokomponirani karakter izrazila je intimne ispovijedi i čežnje, psihološki motiviranom deklamacijom teksta. Wolfova vokalna melodija proizlazi iz poetske misli i zaogrnuta je primjerenim bojama tonaliteta te osebujnom harmonijom i ritmikom klavirske pratnje. Pjevačica i pijanistica oblikovale su od te četiri pjesme jedinstvenu, zaokruženu dramatsku situaciju, gradiranu do pjesme Znaš li zemlju gdje limun cvate.

Martina Gojčeta Silić, temperamentna mezzosopranistica

Nakon Wolfa, kao mali kontrast, uslijedio je izbor šest protočnijih pjesama Roberta Schumanna, tri iz ciklusa Mirte i tri pjesme iz različitih opusa. I u njima je Martina Gojčeta Silić zadržala nježnu impostaciju pastoznoga glasa, osobito u pjesmi Tvoje lice, podastirući ljepotu toga dijela riznice njemačke solo popijevke.

Slijedio je izbor od pet pjesama iz ciklusa Musiche Pascoliane hrvatskoga skladatelja, Splićanina Ive Paraća (1890–1954), talijanskoga studenta koji je počeo stvarati svoj glazbeni izraz pod utjecajem talijanske kulture. Otuda ciklus od dvanaest solo pjesama Musiche Pascoliane iz 1930, na stihove istaknutoga talijanskog predstavnika simbolizma Giovannija Pascolija, s melodijama i harmonijskim utjecajem impresionizma. Izvedene pjesme predočile su tematsku okosnicu ciklusa s motivima sna, ljubavnom lirikom, ugođajima morskih krajolika te refleksivnom i meditativnom tematikom, u koju se ubraja i pjesma Nade i spomeni, po kojoj je koncert naslovljen. Martina Gojčeta Silić mogla je u njima razviti više svojega bogata glasovnog potencijala, ljepote i snage, u arioznim ulomcima koji sadrže odjeke opernog verizma. Iako je ciklus izveden prije nekoliko godina na Osorskim glazbenim večerima, u našoj je glazbenoj sredini još prilično nepoznat, a svakako bi ga vrijedilo dobro upoznati.

Na kraju je predstavila četiri pjesme vodeće francuske mezzosopranistice 19. stoljeća, španjolskoga podrijetla, Pauline Viardot García (1821–1910), protagonistice brojnih glavnih i naslovnih uloga u operama Rossinija, Glucka, Mayerbeera, Gounoda, Saint-Saënsa i drugih skladatelja. Bila je cijenjena pjevačka pedagoginja, a bavila se i skladanjem. Očigledno je bila izvrsna glazbenica u tijeku sa svojim vremenom, sudeći po zahtjevnoj, razvedenoj klavirskoj pratnji njezinih profinjenih pjesama, prožetih španjolskim ritmovima. U njima je, s vrhuncem u Habaneri, Martina Gojčeta Silić mogla dati oduška i svojemu nedvojbenom temperamentu, koji je na ovom recitalu bio podređen emotivnosti i skladbama uglavnom suspregnuta vokalnog izraza te dinamički delikatnom muziciranju u suradnji sa samozatajnom pijanisticom Julijom Gubajdulinom, koja se potpuno podredila stilskim zahtjevnostima i na najbolji im način udovoljila.

Ciklus Molto cantabile učinio je u dvije sezone neizmjerno mnogo na promicanju hrvatske solo pjesme, predstavljajući najvećim dijelom nedovoljno poznate skladbe brojnih naših skladatelja svih stilskih razdoblja. Otkrilo se tako pravo blago hrvatske glazbe i pokazalo kako je hrvatska umjetnička popijevka uvijek bila u trendu sa srodnim kretanjima u svijetu.