Laureati arhitektonskih nagrada

Nakon gotovo osam mjeseci iščekivanja i teško razumljiva kašnjenja odluke o dobitnicima strukovnih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata, Stručni je savjet na čelu s Borisom Fiolićem 28. travnja konačno otvorio tradicionalnu Godišnju izložbu ostvarenja hrvatskih arhitekata u 2013. te je dodijelio nagrade za najbolja realizirana djela u prošloj godini.

Podsjetimo se da je prva naša nagrada za istaknutu arhitektonsku izvedbu Viktor Kovačić utemeljena još 1959. te da se isprva dodjeljivala slobodno, a tek od 1984. vezana je uz radove prijavljene na godišnju izložbu UHA-e, koja se od tada održava svake jeseni. U međuvremenu nomenklatura je proširena specifičnim nagradama za slabije afirmirane strukovne zadaće, poput one Drago Galić za stambenu arhitekturu (dodjeljuje se od 1983), Bernardo Bernardi za interijer i oblikovanje (od 1989) te Neven Šegvić za teorijski i kritičko-publicistički rad (od 1996). Pritom je simptomatično da ni jedan od dosadašnjih pokušaja utemeljenja nagrade za urbanizam nije uspio.

Idis Turato, Gradska dvorana i trg u Krku (godišnja nagrada Viktor Kovačić za 2013) /  Izvor DAZ / Foto: Domagoj Blažević

Izložbe UHA-e nemaju selekcijske mehanizme, autori slobodno prijavljuju ono čime se žele prezentirati, jer je primarna namjera osigurati što cjelovitiji neutralan pregled godišnje produkcije u Hrvatskoj. Posljedično nerijetko su se mogli vidjeti i radovi izloženi bez dostatne autorske samokritičnosti, važne valjda zbog broja projekata i reklame ureda, pa ovogodišnja izložba sa tek 98 prijavljenih realizacija (od toga sedam knjiga) pokazuje povijesno gotovo najniži broj relevantnih uradaka. S obzirom da su u autorskom indeksu izložbe nanizana samo 153 imena, kolateralno se postavlja pitanje što zapravo radi i od čega u godinama krize preživljava oko 4500 djelatnih hrvatskih arhitekata, među kojima su polovica ovlašteni članovi Komore? Ipak, najuspješniji među njima ovogodišnji su laureati strukovnih priznanja UHA-e.

Uglednu nagradu Viktor Kovačić za životno djelo, kojom se valorizira cjelokupni autorski opus, dobio je sveučilišni profesor Marijan Hržić, jedan od nedvojbeno najsnažnijih autoriteta u hrvatskoj arhitekturi, čijem ćemo djelu posvetiti sljedeću kolumnu.

Godišnja nagrada Viktor Kovačić za ukupno najbolje arhitektonsko djelo u 2013. dodijeljena je Idisu Turatu za Gradsku dvoranu i trg u središtu Krka, djelo ekspresivne likovnosti i dojmljiva kompozicijskoga rukopisa, smješteno u delikatnome povijesnom okruženju. Nominaciju su opravdali i Mrtvačnica na groblju u Viru Bogdana Marova te OŠ Alojzija Stepinca u Zagrebu, autora Davora Matekovića.

Nagrada Drago Galić u nedostatku kvalitetnih višestambenih zgrada i socijalno osviještenih programa racionalnoga stanovanja (svi žalimo za POS-om!) ponovno je, kao i prošle i pretprošle godine, dodijeljena unikatnoj obiteljskoj vili, nazvanoj V2, koju je Studio 3LHD u Lozici kod Dubrovnika projektirao za nogometaša Marka Viduku (procijenjena tržišna vrijednost joj je 5 milijuna eura).

Oko ovogodišnje nagrade Bernardo Bernardi za najbolji interijer sigurno postoji čvrsti konsenzus struke jer je već i prije izložbe Gradska knjižnica Labin autora Ivane Žalec, Margite Grubiše, Damira Gamulina, Marina Jelčića Zvonimira Kralja i Igora Presečana pobrala afirmativne ocjene i arhitekata i šire javnosti. U toj sekciji zasluženo je nominiran i interijer Boutique hostela Forum u Zadru, Studija UP, inače ranijih godina nagrađenih i za „dizajnerski“ hostel Goli & bosi u Splitu.

I dok je kod arhitektonskih realizacija u nedostatku ažurne periodike zasad teško zapaziti nedostaje li na izložbi nešto bitno od recentnih djela nastalih u „provinciji“, u kategoriji publicističkih i nakladničkih radova očigledna je nereprezentativnost u prikazu godišnje produkcije. Tako za izložbu (a posljedično i za nominacije i nagrade) uopće nisu prijavljene nesumnjivo najvažnije arhitektonske knjige izašle 2013, poput kapitalne Magaševe teorijske sinteze Arhitektura – pristup arhitektonskom djelu, Hržićeva uredničkog pothvata enciklopedijske važnosti Širenje horizonata – hrvatski urbanizam 1991–2011, Mutnjakovićeve monografije Idealni grad, potom zaključnoga sveska Marasovićeve edicije Dalmatia praeromanica, Živkovićeva Hrvatskoga tradicijskog graditeljstva, Damjanovićeve monumentalne knjige Arhitekt Herman Bollé, kao i niza izdanja Arhitektonskog fakulteta (udžbenika Nenada Lipovca i Feđe Vukića, knjižica studentskih radionica u Dubrovniku i Orebiću, Godišnjaka AF...). Također među prijavljenim publikacijama ove godine, za razliku od prethodnih, nema ni jednoga našeg arhitektonskog časopisa (Oris, Prostor, Presjek, Projekt). Stručni je savjet od sedam pristiglih knjiga za nagradu Neven Šegvić nominirao tri, a nagradio dvije (!), i to opusne monografije arhitekata: Lavoslav Horvat – kontekstualni ambijentalizam autorice Zrinke Paladino i Miroslav Begović Borke Bobovec. U toj „podvojenoj“ odluci Savjet je pokazao najmanje uvjerljivosti, jer unatoč žanrovskoj sličnosti nikako nije riječ o dvjema podjednako kvalitetnim knjigama (kako ih žiri valorizira), između kojih se eto nije mogla razabrati bolja.

Na koncu spomenimo da je dokumentarno pregledan i uzorno pripremljen katalog izložbe, koji je uredila Sanja Cvjetko Jerković, zapravo deklariran kao četverobroj (9–12 / 2013) ugasloga časopisa ČIP. Očigledno je prema pretplatnicima toga zadnjega godišta ostala neizvršena obveza pa je tim sveskom nakon 715 brojeva i 60 godina izlaženja taj kultni časopis sada zaista okončao svoje postojanje.