Kazališni globus

Moskva – Zlatna maska, nagrada za najbolja ostvarenja u drami, operi i baletu u ruskim kazalištima u sezoni 2012/13, dodijeljena je na kraju festivala u Moskvi koji potkraj svakoga travnja okupi sve nominirane predstave. Najbolja (velika) produkcija ove je godine Schillerova Ljubav i intriga u režiji Lava Dodina i produkciji Malog kazališta iz Sankt Peterburga, a nagradu za malu predstavu dobila je Vassa Anatolija Vedukovskog i kazališta Vedogon. Najbolji je redatelj u prošloj sezoni Rimas Tuminas, Litavac koji već godinama radi u Rusiji, a Zlatnu je masku zaradio za Puškinova Onjegina, dok je nagradu za eksperimentalnu produkciju dobila Udaljena intimnost poznatoga Centra za dramske pisce i redatelje u kojoj sudjeluju glumci s duševnim i tjelesnim invaliditetom. Najbolji su lutkari u kazalištu Penza kuća lutaka, koji su nagradu zaslužili za predstavu po Mrožekovu tekstu Ubiti Charlieja. Kritičarima je pak najbolja bila produkcija MHAT-a Idealan muž: komedija u režiji Konstantina Bogomolova. Priznanja su podijeljena u čak 48 kategorija, osamnaest nagrada otišlo je u Moskvu, osam u Sankt Peterburg, dok su kazališta iz Novosibirska i Ekatarinburga osvojila po četiri nagrade.

Laugharne – Malo ribarsko selo Laugharne u južnom Walesu postalo je poznato kao mjesto u koje je na jednodnevni izlet stigao najveći velški pjesnik Dylan Thomas da bi se zaboravio ukrcati natrag na autobus, ostavši tako u selu. Prozvao ga je najčudnijim selom u Walesu i u njemu našao nadahnuće za svoju legendarnu radio dramu za glasove Pod Mliječnom šumom. Kako ove godine Britanci obilježavaju stogodišnjicu Thomasova rođenja, fešta se prenijela i u kazalište. U Laugharneu je tako Marc Rees, vizualni umjetnik, napravio predstavu naslovljenu Sirovi materijal – ponovno posjećeni Llareggub, koja kombinira žive instalacije i šetnju selom kroz imaginarni Dylanov svijet iz Mliječne šume. Kazališni kritičari tu su neobičnu i maštovitu predstavu u produkciji Nacionalnog kazališta Walesa, koja po svemu sudeći podsjeća na neke radove Bobe Jelčića, ocijenili iznimnom. Još je bolje prošla premijera predstave Pod Mliječnom šumom – ove godine obilježava šezdeset godina praizvedbe na BBC-u – u Clwyd Theatr Cymru u Moldu u režiji Terryja Handa, koja je izazvala panegirike, a sprema se i na svjetsku turneju. U njoj trinaest glumaca igra šezdesetak karaktera, ali pravi dramski naboj ne dolazi iz dramske radnje, nego iz jezične virtuoznosti sama pisca.

Tokio – Međunarodni festival kazališta za djecu i mlade svakoga se svibnja održava u japanskoj prijestolnici, koncept mu je da prostor za igru nalazi i izvan kazališne scene, na tokijskim ulicama i trgovima. Tako je na početku festivala slučajne prolaznike koji su žurili na posao iznenadio arkadijski prizor usred megalopolisa, stado ovaca predvođenih pastirom koje bleje. Bila je to samo jedna od izvedbi predstave Ovce kanadske grupe Corpus koja se bavi fizičkim kazalištem. Osim njih na međunarodnom festivalu nastupa poznati švicarski duet Martin Zimmermann i Dimitri de Perrot i francuska grupa L’Immediat s istoimenom produkcijom koja je već osvajala nagrade. Camille Boitel, koreograf i redatelj te grupe, preživljavao je kao ulični izvođač dok ga nije otkrio James Thierree, poznati cirkuski umjetnik i unuk Charlieja Chaplina, nakon čega je nastala ta sjajna grupa. Osim poznatih europskih imena na festivalu će nastupiti i zanimljivo malo kazalište iz Tajlanda Kat B s dobro poznatom produkcijom Pustolovine Ju Dija, nastalom u dijelu Japana koji je nedavno pogodio cunami. Neobični festival na desetak je dana razigrao jedan od najposlovnijih i najužurbanijih gradova na svijetu, pretvarajući ga u humanije mjesto za život.

New York – Proljetni flert: prva ljubav naslov je koji objedinjuje šest jednočinki relativno poznatih mlađih dramatičara u ofbrodvejskom kazalištu Access. Čini se da osim dobre ideje produkciji nedostaje sve ostalo, prije svega inovativnost autora. Halley Feiffer, Laureen Yee, Mark Sitko, Tommy Smith, Kate Gersten i Jason Grote bez obzira na stilsku i žanrovsku raznolikost nisu u produkciji ponudili ništa zanimljivo, a frustraciju je kritika inovativno pokazala savjetujući mladim piscima koji misle da nisu dovoljno dobri da svakako pogledaju ovu predstavu. Jer, kažu, ona će im potvrditi da ako ovakve stvari mogu biti producirane, onda vjerojatno i drame koje su sami napisali vrijede toga. Nije kompliment izvođačima, ali možda posluži kao inspiracija nekom novom autoru.