Graditeljica kulture

„Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti svoga srca“, pisao je norveški književnik T. E. Gulbransen. I doista, u nizu tekstova s ispraćaja i komemoracije dugogodišnje predsjednice OMH u Dubrovniku i voditeljice Centra za mediteranske studije Ivane Burđelez, njezini je prijatelji i suradnici predstavljaju kao izrazito pozitivnu osobu, graditeljicu kulture, organizatoricu, motor i snagu brojnih događanja, osobu koja je entuzijazmom poticala i povezivala ljude. Temat uz pisma, stihove, prozu posvećene njezinu liku i djelu donosi i fotografije s različitih Matičinih događanja te komemoracije i sprovoda.

Izd. OMH Dubrovnik, 2013.

Rubrika Studije započinje tekstom Stjepana Krasića u povodu 400. obljetnice rođenja Stjepana Gradića, svestranoga Dubrovčanina i homo universalisa koji je živio u doba baroka, a u nastavku slijede radovi o mitološko-astrološkim temama na Kneževu dvoru Ive Babića te prilog Dva raspela iz crkve Sv. Ane na Brgatu Vinicija B. Lupisa, koji napominje da još postoji niz nepopisanih spomenika zlatarstva s dubrovačkoga područja. Tematskoj raznovrsnosti pridonose radovi Antuna Nodila o splitskom pleteru i Anice Kisić o dubrovačkom pomorstvu u vrijeme dolaska Francuza, dok Ivan Armanda piše o realnoj gimnaziji sestara dominikanki u Gružu, Ana Veselić o položaju žene u Konavlima početkom 20. stoljeća, a Zdenko Zlatar bavi se novom interpretacijom Njegoševe razvojne linije. Zlatar navodi kako se još jednim radom o tom pjesniku stiže na bojno polje na kojemu su se lomila mnoga koplja. Njegova studija daje novu interpretaciju ne samo razvojne linije Njegoša kao pjesnika nego i osobnosti na osnovi Lacanove psihoanalitičke teorije.

Istraživanje lika i djela Silvija Strahimira Kranjčevića ne može se interpretirati kao bojno polje, no može kao kamen kušnje hrvatske književne kritike. O tome piše Antun Česko u radu Kranjčević do Bugarkinja i njegovo rodoljubno pjesništvo od Zavjeta do zadnje uskočke šajke, uz 105. obljetnicu smrti velikana hrvatskoga pjesništva. Tekst se odnosi na manje poznat dio pjesnikova stvaralaštva, uz što Česko ističe da se hrvatska književna kritika nerijetko osvrtala na Kranjčevićev lik kroz prizmu samo jedne njegove zbirke, Izabrane pjesme. Analizom „ranog“ Kranjčevića, njegovih prijelaznih stvaralačkih etapa koje su uvertira „velikom Kranjčeviću“, primjera slabije poznatih pjesama „vječnog tugovanja i bugarenja“, Česko dolazi do zanimljivih zaključaka, ali i utire put novim pitanjima i dilemama. Nastavak vrlo sadržajna broja Dubrovnika donosi recentna književna ostvarenja vrsnih pisaca i esejista te prikaze vrijednih izdanja.