Vijenac 527

Naslovnica, Tema

Izbor iz poezije Tadeusza Różewicza

Čega će mi biti žao

S poljskoga preveo Pero Mioč

zašto pišem?

katkada „život“ zaslanja

Ono

što je veće od života

Katkada gore zaslanjaju

Ono

što je iza gora

trebalo bi dakle premjestiti gore

ali ja nemam nužnih

tehničkih sredstava

ni snage

a niti vjere

koja pokreće gore

pa to nećeš vidjeti

nikada

to znam

i stoga

pišem

od usta do usta

ideja

ima jezik

lijep i okretan

kao zmija

u raju

iz filozofovih usta

izlazi čista

daleka

od „stvarnosti“

kao duša od tijela

tada je uzima

na jezik

političar svećenik

aktivist

prožvače

i ispljune na glave

stanovnika

iz političarevih usta

ideju vadi

novinar

začinja ju slinom

arogancijom

provokacijom

i izbacuje putem

„masovnih medija“

ideja raste u ustima

ideja dopire do pločnika

izlazi na ulicu

tetura se

kao pijana prostitutka

lijevo desno

ideja prelazi

iz ruke u ruku

pred očima

onijemjelog svijeta

pretvara se

u oruđe zločina

a što čini filozof

on šuti i odlazi

ne osvrćući se

iza sebe

kao da nije čuo riječi:

„Čovjeka ne čini nečistim

ono što u usta ulazi,

nego ono što iz usta izlazi

nečistim ga čini…“

domaća zadaća

mladom pjesniku

ne opisuj Pariz

Lavov i Krakov

opiši svoje lice

po sjećanju

ne iz zrcala

u zrcalu možeš pobrkati

istinu s njezinim odrazom

ne opisuj anđele

opiši čovjeka

kojega si mimoišao jučer

opiši svoje lice

i počasti me

njegovim promjenljivim izrazom

nisam u poljskoj poeziji

pročitao

dobar autoportret

* * *

Dostojevski je govorio

kada bi mu bilo zadano birati

između istine i Isusa

izabrao bi Isusa

počinjem shvaćati

Dostojevskoga

rođenje život smrt

Isusovo uskrsnuće

veliki su prevrat

u svemiru

bez Isusa

naša je mala zemlja

lišena važnosti

taj Čovjek

sin božji

ako je umro

uskrsava

u osvit svakoga dana

u svakom

tko ga slijedi

2003–2004.

filozofi

Das Wesen der Wahrheit

Ist die Freiheit

Napisao je Martin Heidegger

godine 1930.

potom je pristupio

hitlerovskoj partiji

Hampelmann der Nazis

rekao je o njemu

pravednik među filozofima

Karl Jaspers

ali se i on prevario

kada je Hannah Arendt prestrašenoj

Hitlerovom pobjedom odgovorio

Das Ganze ist eine Operette

Iich will kein Held in einer Operette sein

H. A. je emigrirala…

Jaspers je ostao…

i uvjerio se

sa ženom

Gertrudom Židovkom

da to nije bila opereta

na Njemačku i Europu

pala je kristalna noć

pomračilo se zvjezdano nebo

umro moralni zakon

šteta

nisam do konca pročitao

Raj mea culpa!

Dosađivao sam se u Čistilištu

mea culpa

Samo sam Pakao čitao

s prištevima na licu

mea maxima culpa

Ezra Pound

nije pročitao samo cijeloga

Dantea i Konfucija

nego i pjesnika iz Predappija

(la Clara a Milano!)

kojega je obožavao

taj Pound bio je luđak genij

i mučenik

Njegov omiljeni učenik

Possum

pisao je lijepe pjesme o mačkama

nosio lijepe kravate

i bio suzdržljiviji u riječima

od svoga učitelja

za to je dobio Nobelovu nagradu

Pound

je imao pravo

što nije bio sklon

kapitalistima i lihvarima

htio je istjerati trgovce

iz hrama

obukli su mu

luđačku košulju

u tom ruhu hoda

po Parnasu

gdje razgovara sa štovateljima

Dantea Ariosta Schillera

Klopstocka Platena

i Weiblingera…

s pjesnikom skladateljem vođom

prevoditeljem i autorom pjesme

Die Worte vom Brot

Sa samim Benitom Mussolinijem!

(neka ti bude! Ti glupane pjesniče)

P. S.

šteta što Pound nije pročitao

Mein Kampf

prije nego je počeo slaviti

Führera

srce u grlu

godine 1945.

u listopadu

izišao sam iz ilegale

počeo sam disati

riječ po riječ

vraćao mi se govor

činilo mi se

kako se „Sve“ slaže

dobro

ne samo u mojoj glavi

nego i na svijetu

u kući u domovini

skupa s Przybośem tražio sam

mjesto na zemlji

skupa sa Staffom započeo sam

obnovu od pepela

na kominu

skupa s profesorom Kotarbińskim

glasovao sam 3xda

studirao sam na proseminaru

profesora Ingardena

uvod u teoriju spoznavanja

Hume mi je pomagao

u sređivanju míslī

referendum je bio krivotvoren

obnova hrama

napredovala je sukladno

planu i nadama

Bog me ostavio na miru

čini što hoćeš odrastao si

rekao je

ne drži me za ruku

ne obraćaj mi se

za svaku sitnicu

na glavi imam dvije milijarde ljudi

zamalo ću imati deset milijardi

pomogao sam Ti 1935. godine

riješiti jednadžbu

s jednom nepoznatom rekao je Bog

iz gorućeg grma

koji se pretvorio u pepeo

21. stoljeće prikradalo se kao lopov

moja se glava

razletjela na sve četiri strane svijeta

na zidu sam ugledao

napis Mane Tekel Fares

u Babilonu nož na ljudskom vratu

poeta emeritus

Czesławu Miłoszu

sjedi na klupi

skida naočale

sklapa oči

briše naočale

otvara novine razgleda se po svijetu

slaže novine ustaje

gubi ravnotežu

podupire se štapom

čita napise

na naslonu klupe

ide govori sam sebi

razgovara s umrlim

pjesnicima

pristupaju mu

dvije žene

pitaju čita li bibliju

vjeruje li u pakao

svršetak svijeta raj na zemlji

osmjehuje se klima glavom

pod starost voli

razgovarati s ljudima

koji šute

odlazi

sjeda na klupu

promatra oblake

tada slijeće

gavran

prelazi crnim perom

preko njegovih usta

zatvara ih

i odlijeće

1996.

* * *

zašto pjesnici piju votku

piju jer znaju

što u njima klija

i što još može

iz njih izniknuti

piju jer ne mogu slušati

ono što im drugi govore

i ono što govore sami sebi

piju jer žele oklevetati

kolegu po peru

a kada su trijezni

tako su plemeniti

piju sami (bez zrcala) jer se boje

da će u njemu ugledati onog drugog

boljeg i „ljepšeg“

ogledalce ogledalce

reci mi…

piju jer znaju što su već

napisali

i ne znaju što će još

napisati