Buntakova duhovna putovanja

Crpeći nadahnuće iz slikarskoga nasljeđa i tradicije povijesti europskoga slikarstva, kao i antičkih, bizantskih, staroegipatskih, indijskih i mezopotamskih vizualnih uporišta, Tomislav Buntak komponira naizgled nespojivo. Umjetničku priču, između ostalog, gradi i s pomoću vlastitih reminiscencija ranijih susreta s avanturističkom literaturom, filmom ili pak stripom (primjerice stripom Corto Maltese Huga Pratta ili pak knjigom o putovanju Thora Heyerdahla na splavi Kon-Tiki 1947. preko Tihog oceana). No nadahnuće ovdje ne prestaje. Razotkriva nam Buntakovo kršćansko nasljeđe, bogatu slikarsku erudiciju popraćenu dječačkim fascinacijama te posebice pustolovinama pročitanog i proživljenog. Nadilaženje naizgled različitih i nepomirljivih svjetonazora rezultirat će osobitim i osebujnim duhovnim kolektivizmom Buntakova svijeta. U njemu uvijek realizira kompozicije u kojima je ljudski lik u središtu promišljanja, podvlačeći tako nepresušno bavljenje poimanjem čovjeka i njegova potencijala. Buntakovi prepoznatljivi ljudi jesu ljudi vizija, snoviđenja, primordijalnih priča, dalekih praiskona, paralelnih zbilja i vlastitih svjetova. Vitalnost njihovih golih izduženih tijela sugerira izvanvremenost u kojoj ih zatječemo, u kojoj žive u sveopćem skladu s prirodom i kozmosom.

Slika s izložbe

Intuitivni osjećaj za izrazitu narativnost može se iščitati iz samih naslova slika (primjerice Korto, Pandora se vratila; posveta Gauguinu) kao i složenih kompozicija u kojima nerijetko nailazimo na više različitih sekvenci povezanih u cjelinu. Slikarskom naracijom stvara vlastiti svijet čineći ga dvostruko svojim i iskonski slobodnim; živeći u njemu i znajući ga. Iznimnom stvaralačkom energijom plijeni pružajući uvide u vizije i mitologije univerzalno razumljivih poetika. Buntakov je estetski kredo oslobođenje od ograničenja ovoga svijeta po kojemu je duhovnost ono što čini čovjeka čovjekom. Realizacija te duhovnosti opčinjuje nas svježinom te i ovom izložbom uvlači u svoje pripovijedanje. Arkadijski skladne kompozicije simboličkog naboja svjedoče o pripovjedaču epskih sposobnosti i snažna izraza. Njegovi neopterećeni protagonisti jednostavno žive snovito, čudesno i duhovno, ponegdje zalazeći u sentimentalnost i melankoliju. Baš poput perzijske kraljice Šeherezade, Buntakove mentalne priče u slikama nastavljaju se iz noći u noć zaokupljajući nas svojim sadržajem. Snagom poteza kista te magičnog i začudnog prikaza ostvaruje razgovor s okolinom. Dok god stvara, on postoji i pripovijedajući prenosi dah života. Izravnost njegova figurativnog slikarstva posjeduje energiju s kojom uspostavlja dijalog te u konačnici ogoljuje ono vlastito, potisnuto, ali snažno prisutno izvrćući svoju unutrašnjost uvijek iznova i uvijek drukčije.

U harmoničnom spoju prostora i vremena to je slikarstvo bujno, puno utopijske vedrine i egzotične morfologije u kojoj prevladava koloristička otvorenost i zamrznuti pokret. Njegovo stvaralaštvo nije opterećeno ispravnošću crteža, ono se odmiče od striktnih kontura i linija te zalazi u tonsko slikarstvo. U pristupu razabire se Buntakova potpuna sloboda, koja prokazuje užitak i šarm stvaranja te koja nikako ne zaobilazi metjersku izvrsnost, već upravo suprotno. Neujednačen stilski tretman plohe Buntakova poteza oslobađa sinergiju duhovnih struktura i životnih sila. Mimo izbora motiva i tema, nesputanost i zaigranost u samu pristupu slikanju progovara o iskonskom, instinktivnom i intuitivnom.

Likovi dugokosih žena, pustolova, svetaca, sirena, izgubljenih dječaka, životinja i nemani djevičanske prirode međusobno koegzistiraju emitirajući sklad onostranog i transcendentalnog. Kreću se i zatječu na Buntakovu duhovnom putovanju, na kojemu ih on spremno zamišlja i stvara, skicira i bilježi, pokreće i prati. Dinamične i intenzivne scene prepleću se s onima spiritualnoga karaktera (podjela ciklusa na dnevni i noćni pol), rastvarajući pred našim očima pravu avanturu užitka sama sudjelovanja. Splavi, jedrenjaci i parobrodi koji tonu, susreti različitih svjetova, galopi konja po egzotičnim predjelima, mistične rijeke i izmaglice, plemena i pojedinačne priče čine ta duhovna putovanja slikarovim osobnim svemirom. Opetovani užitak stvaranja prožima iscrpljujući narativno i snovito, misaono i emotivno te nerijetko budi senzualnost pojedinih likova. Ogledalo je to slikarskih i životnih fascinacija i vizija, želja i društvenih utopija kojima svjedočimo otkrivajući istovremeno osobne pustolovine, nemire i smiraje, pritom postajući svjesni vlastitih neiscrpnih mogućnosti. Platna Tomislava Buntaka ne definiraju ono što trebamo vidjeti ili kakvu priču moramo čuti. Ona potiču slobodu promišljanja i asocijativnost, no ipak u sebi njeguju temelje ljudskog i univerzalnog. Svitanja, noćna kupanja, večernji susreti, snovi ljetnih noći, pričanje priča, izvori života, zdravlja i mladosti iskonskih krajolika samo su neki od vizualnih prikaza koji nastaju na granici prelaska svjesnog u podsvjesno, opisnog u asocijativno, stvarnog u imaginativno postajući tako snažnim i izravnim slikarstvom kozmičke simbolike.

Izložba Ogledalo pustolovine u Galeriji Galženica nanovo je razotkrila i potvrdila umjetničku zrelost i snažnu stvaralačku osobnost Tomislava Buntaka. Prepoznatljiv, ali uvijek sasvim nov, realizira svoj doživljaj ljepote kao i sam doživljaj čudesnosti stvaranja otvarajući nam nove prostore za njihovo osobno poimanje i tumačenje.