Žar za umjetnošću

Prizori iz suvremenog života novi je ciklus slika Borisa Bućana kojim nastavlja svakogodišnje predstavljanje u Gliptoteci. Pritom slijedi senzibilitet naglašene individualnosti i kritičke distanciranosti od dnevnih događanja, nastavljajući slikati svakidašnjicu; prizore koje promatra dok sjedi u kafiću na Britancu i dok hoda Ilicom na putu do svog atelijera. Tu bilježi ono u čemu nalazi dobru sliku: prolaznike, žene, ptice, golubove, zgrade. Kako sam kaže, treba zapažati; zadatak je slikara gledati, vidjeti svijet oko sebe i slikati. Pritom Bućan ne slika ono što vidi, nego slika ono kako vidi. I u tome je jedinstven. Misli sliku potpuno drukčije od drugih autora, zapaža ono što drugi ne vide. Na njegovim se slikama događa preobrazba predmeta: stolac se pretvara u pticu, list u ženu, zgrada u brod, sjena u lava. Naslovi na slikama su upute, oni ukazuju kako sliku gledati, da ne bude traženja i lutanja, nagađanja i netočnih interpretacija. Neiscrpnost tema i zapažanje detalja osnova su za nove slike.

One nastaju brzo, impulzivno, nadahnuto, u njima je strast gledanja i slikanja, lakoća stvaranja. Na slici Žar za umjetnošću slikar to jasno pokazuje: na ispruženom dlanu intenzivno žute boje drži užareni ugljen. U žaru stvaranja ne skriva ni poteze ostale od prijašnje slike preko koje je naslikao novu, jer ova prethodna, jednostavno kaže, nije bila dobra. A ti tragovi prethodne slike samo su dobitak za novu sliku (Pas koji je izašao bez glave).

Akt Šestinčanke, 2013.

Slika Crtač u autobusu reproducirana je na pozivnici i postavljena kao uvodna, na ulazu u izložbene dvorane Gliptoteke. Slika mondrianovska, geometrijska, plavih i sivih polja unutar crnih širokih rubova. Iza njih crveni auto, a u prednjem planu crtež tankom žutom linijom koja naznačuje rukohvate u autobusu. To je pogled kroz vrata autobusa na ulicu. Prizor običan, svakodnevan, nezanimljiv i neslikarski običnom pogledu. Okom vrsna promatrača i majstorskom rukom postaje prizor vrijedan zapažanja i slikanja. Kao i Kosturi nad Zagrebom, odnosno TV-antene iznad gradskih krovova, u crnom crtežu na sivoj podlozi, sjene u hodniku (Hodnik, Hodnik 5) i zgrade koje postaju plovila (Nasukani brodovi u Ilici). Asfaltno siva Bućanu je temeljna za gradske vizure, razigrava je žarko narančastim stupom i crveno-bijelom rampom (Scena iz modernog života – rampa), žutim neboderom (Rat arhitekture), zelenom zgradom (Vlak kraj Esplanade), crvenom teglom za cvijeće (Cvjećarnica iza). Narančasto-sivi kamion za smeće i tamnozeleni kamion iste namjene postaje Umjetnički auto. Bojom i oblikom to je zanimljiv predložak za dobru sliku.

Na dvije slike sivu boju Bućan kombinira sa svijetloružičastom na kojoj je crnom iscrtana struktura ciglenog zida i krova sa crijepom (Lav s ptičjom glavom na Britancu – istok i Massacciov Adam na Britancu – zapad). Sjena ili mrlja na zidu pretvorila se u razjapljena usta u kriku kao na slici Izgon iz raja Lorenza Massaccia.

Bijeli stolci s nježno ružičastim nogama na sivoj podlozi postaju Ptice za stolom, list postaje ženski akt, zeleni smokvin list (Katedrala u mom dvorištu) gaudijevska građevina, a crveni šestinski suncobran s crnim trokutom Akt Šestinčanke.

Žena su Bućanova omiljena tema, njegovo nadahnuće. Žene ga privlače, zanimaju, intrigiraju, promatra njihova tijela, kosu, odjeću, kretnje. Slika ih dok hodaju (Ulica), razgovaraju (Na ulici), čekaju u redu (Žena sa zlatnim nogama u banci), prolaze (Narančasta žena), sjede u kafiću (Cipele po modi), nose torbe s tržnice (Žena u crvenom). Promatra ih kako su odjevene: ženu naslikanu s leđa, koja u obje ruke nosi vrećice s namirnicama s tržnice zapaža po bojama odjeće, crvenoj majici i crvenim hlačama s trokutastim uzorkom u zelenoj i ljubičastoj boji.

Uz žarke boje odjeće tu su i naranče u vrećici u jednoj ruci i u drugoj ruci šarena torba. Toliko zanimljiv i slikarski zahvalan prizor da autor pita i slici daje naslov Gospođo, slikate?.

Moja apstraktna slika prikazuje ženu s leđa u crnoj majici, s crnom torbom i u crnim lakiranim čizmama. Lak na čizmama toliko je sjajan da je prednja strana donjeg dijela čizama naslikana bijelom bojom. No bit je slike u svijetlosivoj suknji s apstraktnim geometrijskim i mrljastim uzorcima u crnoj, bijeloj i žutoj boji. Cijelu povijest apstraktnog slikarstva slikar sažima na tom odjevnom predmetu!

Na slikama Leptir i Jesi ju vidio? Bućan voajerski zagleda i slika erotične prizore: čipkasto donje rublje koje proviruje ispod crnoga kaputa i poprima oblik leptira te na drugoj slici tetoviranu crveno-crnu ptičicu na bedru ispod vjetrom zadignute crne suknje.

Takva je naboja i prizor na slici Žena sa psom na kojoj je mlada žena s dubokim izrezom haljine na leđima i slapom duge raspuštene crne kose. Putenost i mekoću leđa naglašavaju dijagonalni široki potezi kista s desne strane koji sugeriraju zagrljaj.

Iznimne je ljepote slika Sa mobitelom, žena u profilu kao egipatska figura, u tamnoj haljini na tamnoj podlozi na kojoj se ističu samo njezina kosa naslikana u nekoliko poteza intenzivno plave te vrat, ramena i ruke u sjajno zlatnoj.

Na izložbi je i nekoliko slika na kojima je dominantna crvena boja, od svijetlocrvene do tamne karmin i krvavocrvene (Livada nakon bitke, U javnoj kući). Slika Britanac u potpunosti je u crvenom, samo s iscrtanim crnim fugama cigli i crjepova koji sugeriraju niz kuća. U slici Venezia ugao tornja crkve Sv. Marka čini smjela kombinacija crvenog i ružičastog zida ciglene strukture.

Crvena dijagonalna površina zauzima i najveći dio slike Moj stol. Samo su uglovi svijetlosivi, oslobođeni crvenila. U dnu slike na crvenoj površini mala je crvena boca s crnim čepom. To je slikarev radni stol kako ga sada vidi, žarke boje, bez detalja, samo čista strast za slikanjem.