Zapamtite Picelja

U Kabinetu grafike HAZU u povodu 90. rođendana autora, 9. travnja, otvorena je izložba Ivan Picelj, retrospektiva grafike. Grafičko djelo autora koji nedvojbeno zauzima jednu od središnjih pozicija unutar korpusa konstruktivističke apstrakcije u Hrvatskoj veoma je važan dio njegove cjelokupne umjetnosti. Na ovoj je izložbi publici prezentirano u obliku jedanaest grafičkih mapa nastalih u vremenskom rasponu od gotovo pedeset godina.

Cyclophoria, 1971.

Grafika je kao likovni medij demokratična, umnožena forma koja se činjenicom multiplikacije putem jedne originalne ploče za otisak pojavljuje u određenom broju više-manje identičnih otisaka. Ne ulazeći u problem činjenice jednakih ili nejednakih otisaka, grafiku tehnički uz malo rezerve možemo smatrati umnoženim medijem, sličnim visokobrojnom tisku, ali istodobno ekskluzivnom zbog činjenice realizacije u malom broju otisaka. Upravo zbog toga, pojam grafike kao medija danas je vrlo širok i na umjetničkim se manifestacijama pod njime obično zaista podrazumijeva svašta. U povijesnom smislu prikazivanja i sakupljanja umjetnosti grafika je kolekcionarski medij čija je prezentacija moguća u individualnom obliku pojedinačnih grafičkih listova ili u zatvorenoj formi grafičke mape. Vrlo slobodno tumačeno, ona je pomalo bastardna forma na putu između programski višedijelne slike poput diptiha ili triptiha prema mnogo kasnijoj ideji knjige umjetnika. Grafička mapa tim osobinama omogućava autoru oblikovanje zatvorene cjeline radova koji mogu biti publici prezentirani na više načina.

U opusu Ivana Picelja, antologijske i središnje figure geometrijske apstrakcije u Hrvatskoj, grafički radovi realizirani u tehnici serigrafije važna su i trajna djelatnost. Grafika postaje područje autorova djelovanja i interesa nakon eksatovskog i posteksatovskoga razdoblja od 1951. do 1957, unutar kojega je, i prema manifestu EXAT-a, realizirao djela u skladu s bauhausovskim načelima socijalizacije umjetnosti te ih je trebalo učiniti dostupnim široj javnosti. Temeljne ideje EXAT-a su, naime, kritika dogmi visokog modernizma ponajprije u smislu autonomije umjetnosti. EXAT-u je bitno uspostavljanje proizvodnog umjetničkog standarda, kao i narušavanje granice između visoke i primijenjene umjetnosti. Nije se radilo o apstrakciji, nego o slobodi naslov je svjedočenja o biti EXAT-ova priloga duhovnoj i kulturnoj klimi, u kojoj je ova skupina nastala i djelovala, Radovana Ivšića. Ipak, naslov je moguće parafrazirati i obrnuti, jer se itekako radilo i o apstrakciji! Apstrakcija, kao činjenica neprikazivačkog i nemimetičkog, a pod utjecajem ruskih avangardista i nekih sličnih pokreta i umjetničkih ideja na Zapadu, bila je ključna za EXAT. Piceljevo slikarstvo u vrijeme EXAT-a estetski i tipološki bilo je srodno jeziku poratne geometrijske apstrakcije kao tendencije koja je tada vitalno postojala na europskoj umjetničkoj sceni. Njezini su protagonisti bili Herbin, Magnelli, Mortensen, Bloc, Dewasne, rani Vasarely u Parizu, pripadnici talijanskih skupina Forma Uno i Movimento Arte Concreta, britanske Nine Abstract Artists i drugi.

Remember Mondrian 3, 1986.

Devedeseta obljetnica rođenja Ivana Picelja izravan je povod za retrospektivnu prezentaciju njegovih grafika, rekapitulaciju vrijednosti, ljepote i sjaja toga opusa u instituciji za koju je stvarao i izlagao, i koju je zadužio i obilježio. Za Picelja grafika nije nezavisna djelatnost namijenjena određenim oblicima izlaganja, već je integralni dio njegova rada, strogo estetski i ideološki utemeljena na idejama EXAT-a. Po svom sastavu i djelatnosti na više medijskih područja EXAT je multidisciplinarna grupa, najvidljivija na području likovnosti, no njihovi su radovi bitni i u arhitekturi, urbanizmu, industrijskom i grafičkom dizajnu, animiranom filmu, teoriji umjetnosti i likovnoj kritici.

Na izložbi Piceljevih grafika u Kabinetu grafike kustosice Slavice Marković prezentirano je jedanaest grafičkih mapa: Picelj (1957), Oeuvre programmée No1 (1966), Cyclophoria (1971), Géométrie élémentaire-soft and hard (1973), Remember (1976), Connexion (1979/1980), Remember (1984/1986), Odnosi (1992), Varijacije (1994), Varijacije (2002) i posljednje Ulmske varijacije (2006). Ostvaren tijekom pola stoljeća rada, prezentiran na svim važnijim konstruktivističkim izložbama širom Europe i Amerike, taj je opus respektabilno poglavlje hrvatske grafičke umjetnosti u mediju serigrafije i nezaobilazna dionica europske moderne grafike. Grafičke mape i serije primjer su Piceljeva programatskoga djelovanja i umjetničkoga istraživanja mogućnosti grafičkoga medija u skladu s umjetničkom orijentacijom i osobnim manifestom.

Čini mi se da su upravo dvije grafičke mape nazvane Remember iz 1976. i iz sredine osamdesetih (1984–1986) središnje ne samo za Piceljev grafički opus nego i za čitavu ideju njegova artističkog djelovanja. Naime, sam je razvoj grupe EXAT 51 vodio od reduktivne i konstruktivne apstrakcije realizirane na slikarskoj plohi prema složenim kinetičkim formama, i bio je istodobno izravno utemeljen na estetici ruske avangarde i konstruktivizma i na idejama nizozemske grupe De Stijl. Ideja pozitivnog odnosa prema povijesti umjetnosti i prema povijesti ideje apstraktnoga konstruktivističkog slikarstva za Picelja je postala važna kada je 1956. realizirao rad U čast Elu Lissitzkom, koju je poslije manifestirao i u grafičkim mapama Remember. Izborom tog autora kao umjetničkog uzora (koji mi se, usput, čini i središnjom figurom ruske avangarde – pametnim interpretatorom Maljevičevih ideja i osobom koja ih je primijenila na mnogim razinama umjetničkog djelovanja), Picelj fiksira unutar korpusa ultimativnog modernizma EXAT-a svoju neopoziciju.

El Lissitzky je naslovom Piceljeva djela zapravo postavljen u ulogu prethodnika i uzora; artističke figure čija se uloga ponajprije cijeni i poštuje. Asocijativni moment usmjeren prema Lissitzkom ili nekim drugim akterima avangarde (Maljevič, Rodčenko) vidljiv je kako na razini naslova, tako i na onoj estetskoj i vizualnoj. Utjecaj je apstraktnih umjetnosti prve polovice 20. stoljeća za one kasnije (primjerice EXAT) ključan. Sasvim u skladu s općim i izvanumjetničkim idejama, taj utjecaj vidljiv je na socijalnoj, kontekstualnoj i utopijskoj razini. Sama sudbina ruske avangarde i njezinih aktera postala je njezinom ideološkom odrednicom, koja je kao takva djelovala na generacije budućih umjetnika. EXAT u tom smislu možemo promatrati i kao nastavak avangarde na prostorno i ideološki manje zahtjevnu području, koji nije ostao samo na razini utopije koju je politički establišment uništio. EXAT je u sferi svakodnevnoga života svakako realizirao niz avangardnih ideja. Pod pojmom svakodnevnog ovdje, dakako, podrazumijevam stvarni život, a ne zatvoreni krug redovnih konzumenata umjetnosti naviklih na različite i raznorodne umjetničke eksperimente.

Ivan Picelj jedan je od protagonista klime obnoviteljskoga moderniteta u likovnoj kulturi vlastite sredine, mudar i estetski odličan interpretator nekih ranijih ideja apstraktne umjetnosti, čija su likovna usmjerenja vrlo jasno vidljiva u njegovu grafičkom opusu. Naposljetku, svakako – za 90. rođendan – Zapamtite Picelja!