Uvijek nova stara priča

Ono što dodjeljivanje nagrade Porin izdvaja od sličnih priredbi možda je činjenica da je to strukovna nagrada u kojoj profesionalci nagrađuju profesionalce, budući da stručno biračko tijelo bira najbolje među sobom. Biračko tijelo čine profesionalni glazbenici, skladatelji, glazbeni urednici, glazbeni producenti, aranžeri, ton-majstori, glazbeni pisci i kritičari, dakle oni kojima su strukovne udruge dale povjerenje i predložile ih na popis glasača. Porin je zapravo hrvatska inačica svjetski slavnoga Grammyja, ustvari njegova kopija u adekvatnom mjerilu. I kako bi rekli na televizijskim reklamama, to još nije sve, jer se Porin uspio održati već dvadeset godina, a ove će se godine dodijeliti po 21. put, što ga čini najnotornijom kulturnom nagradom u suvremenoj hrvatskoj povijesti...

Porin od crnog kristala iz 2013.

Za one koji su propustili gradivo ili proteklih dvadeset godina nisu bili doma da gledaju prijenos dodjele na HTV-u podsjetimo da je Porin ustanovljen 1993, a redovito se godišnje dodjeljuje od 1994. Idejni su začetnici i pokretači nagrade skladatelj Zrinko Tutić, diskograf Veljko Despot i novinar Dražen Vrdoljak, a utemeljitelji Hrvatsko društvo skladatelja, Hrvatska glazbena unija, Hrvatska radiotelevizija i Hrvatska diskografska udruga.

O tome će svojevremeno Zrinko Tutić reći: „Nalet primitivizma u glazbi je i 1993, kad smo osmislili Porin, bio jak. Činilo mi se potrebnim stvarati estetsku liniju obrane. Koliko će ona postati masovna ili ne, nije bilo toliko važno, ali mi se činilo važnim da ta linija obrane postoji. Otišao sam Siniši Škarici, koji mi je, prezauzet, rekao: Eno ti Veljka, vidi s njim! Veljko Despot u tom je trenutku bio non-voting član američkog NARAS-a (National Academy of Recording Arts & Sciences), vlasnika Grammyja. Nazvao sam i Dražena Vrdoljaka i tako je krenulo – Grammy nam je bio apsolutni uzor za stvaranje Porina. Paralelno sam raspravljao o ideji s Marijom Nemčić i Đelom Hadžiselimovićem i stvorila se kritična masa da krenemo u nešto što je zapravo struka – struci. To je bilo neobično za ono vrijeme i ovaj prostor. Znali smo, a to se i održalo do danas: postoje rizici. Na primjer, iz Grammyja su nam poručili da je njima trebalo 25 godina da ljudi počnu glasovati za nekog, a ne protiv nekog. Jer to je vanity fair – od tri osobe zaokružujem jednu ne zato jer sam za nju, nego zato da ne pobijedi ona koju ne podnosim.“

Zapravo, posve je logično da je upravo glazbena nagrada uspjela i opstala, jer ipak je riječ o najvitalnijem dijelu hrvatske kulturne scene, jednom od rijetkih koji živi samo od svog rada, dakle bez državnih donacija ili financijske pomoći... Upravo zato nemojte se izrugivati nijednoj pevaljki ni neuštimanim sviračima u lokalnom vatrogasnom domu, jer svi oni uredno uplaćuju svoje zdravstvene i mirovinske prinose, radeći najčešće u teškim radnim uvjetima i u noćnoj smjeni. I ne kradite njihove uratke s interneta!

I na kraju dolazi Porin, kao kruna svačije karijere. Kad bismo se danas osvrnuli na prošlost, vidjeli bismo prema broju osvojenih kipića tko su naposljetku bili protagonisti hrvatske glazbene scene u prošla dva desetljeća, jer zakon velikih brojeva ovdje ipak nadmašuje eventualne pogreške ili klanovske povezanosti. Činilo se u nekoliko trenutaka da će Porin pokleknuti pod prijateljskim vezama i poslovnim interesima pojedinaca. Bilo je to najviše zbog nagla povećavanja ionako vrlo brojnih i nejasnih kategorija i spora mijenjanja glasačkog tijela. U jednom trenutku odvojila se i klasična glazba od ostatka glazbene scene, no vrlo brzo postalo je jasno da se time narušava cjelokupni sustav Nagrade, koji baš obuhvaća sve glazbene vrste, jedinstvene glazbene umjetnosti, pa je brzo vraćena u zajedništvo s ostalim glazbenim vrstama. Jedne je sezone istaknuti pjevač Toni Cetinski, koji je te godine dominirao domaćom scenom, medijima i koncertima, dobio samo jedan jedini Porin, i to onaj od publike, izjavljujući da bi bez publike bio samo fikus na sceni. Doista, bila je to jedna od većih nepravdi stručnjaka u povijesti Porina. Ipak organizatori su prilično uspjeli pratiti novosti i vrijeme u kojemu više nisu najbitniji nosači zvuka, nego prevladava internet ili koncerti. Ali diskografija je i dalje osnovni i jedini mjerljivi orijentir cijele struke.

Tako je i natječaj za 21. Porin značio prijavu izdanja za postignuća u diskografskoj produkciji (za izdanja objavljena od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013), a trajao je od 9. prosinca 2013. do 7. siječnja 2014. te bi se, sudeći prema broju prijava, ovu godinu moglo okarakterizirati kao diskografski vrlo uspješnu.

„Iako se posljednjih godina povećavao broj nakladnika, ove godine bilo ih je nešto malo manje, ali je zato vidljiv porast broja prijava. Naime, u odnosu na prošlu godinu broj prijava koje konkuriraju za Porin povećan je za 374, odnosno za 28 posto. Time se potvrđuje stalno ulaganje diskografskih kuća u novu glazbu, razvoj i produkciju novih audio- i videosnimaka, kao i distribuciju i promociju novih nosača zvuka i glazbenih sadržaja te otkrivanje i promicanje umjetničkog talenta“, napisao je glavni tajnik Porina, Branko Komljenović, na službenoj internetskoj stranici nagrade.

Ukupno je 38 diskografa (proizvođača fonograma) prijavilo svoja izdanja za nominacije za Diskografsku nagradu Porin te je zaprimljeno 1705 prijava u sveukupno 54 kategorije.

Koliko je bila aktivna domaća glazbena scena 2013, govori nam i podatak kako za najbolji album godine konkurira čak 85 izdanja, dok će se za dobitnika Porina u kategoriji novog izvođača godine boriti čak 36 novih imena, mahom mladih interpreta. Ili, da budemo sarkastični, prijave dolaze stihijski i bez kriterija u diskografskim kućama.

Porinovi glasači – skladatelji, izvođači, muzikolozi, radijski zaposlenici i suradnici, dizajneri, režiseri, organizatori koncerata i festivala te mnogi drugi istaknuti glazbeni djelatnici – i ove su godine online-putem izabrali najbolje te predložili kao konačne nominacije-kandidate, po troje najboljih u svakoj kategoriji.

Posthumno će se dodijeliti i tri Porina za životno djelo, i to jednom od najvažnijih promotora jazz-glazbe u Hrvatskoj Miroslavu Križiću, poznatom trogirskom tenoru Vinku Coci i znanom aranžeru, pijanistu i glazbenom producentu Krešimiru Oblaku.

U prepunoj dvorani Rab Hypo Event Centra održana je svečana objava nominacija za 21. Diskografsku nagradu Porin 2014. pa ćemo prepisati s njihove službene stranice:

Najviše nominacija u raznim kategorijama glasilo je na Massimove izvedbe, čak deset. Oliver Dragojević s pjesmama s albuma Tišina mora nositelj je sedam nominacija, a slijede ih Pips, Chips & Videoclips sa šest nominacija za album Walt i Elemental s četiri nominacije za album U redu je.

Tu su još i Psihomodo Pop s trima nominacijama za singl Donna te Gibonni s istim brojem nominacija. Parni valjak, Pavel i Lado sudjeluju sa po dvjema nominacijama, a valja spomenuti i da će glasači Porina u drugom krugu imati priliku glasati za album Morska svitanja pokojnoga Vinka Coce, koji je ove godine i dobitnik Porina za životno djelo.

Za najboljega novog izvođača natjecat će se Filip Dizdar, Sara Renar te grupa Silente, koja ima i nominaciju za najbolji pop-album.

Tko su ovogodišnji pobjednici i komu će pripasti popularni kipići saznat ćemo na svečanoj dodjeli koja će se održati 27. lipnja u Hypo Event Centru u Zagrebu.

Ako bismo malo zagrebali ispod golih brojki, lako bismo mogli doći do ocjene kako je Porin prilično zabrazdio u glazbeni populizam i srednjostrujaške vode, gdje je pop-glazba ipak mnogo više mišljena kao komercijalna negoli autorska i rokerska, premda se možemo složiti da Bare, Jajo Houra ili Gibo i Coco Mosquito, da izdvojimo samo neke, ne mogu svake godine proizvesti antologijske albume, a to pogoduje Huljićima i drugim proizvođačima glazbene bižuterije... No baš zato Porin i dalje ima draž neizvjesnosti.