Nepoćudan gost hrvatske književnosti

Godine 1914. rodio se u međimurskom Vučetincu Vinko Kos, pjesnik, prozaik i dramatičar, jedan od mnogih koji su život prerano i tragično završili negdje u blajburškim bespućima. Osim što mu se ne zna za grob, malo se u hrvatskoj književnosti znade i o njegovu književnom djelu. Nakon pučke škole u Svetom Jurju na Bregu pohađao je Franjevačku gimnaziju u Varaždinu. Dvije godine studirao je bogosloviju u Škofjoj Loki, a 1940. upisuje studij književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. U Zagrebu je djelovao kao odgajatelj i 1943. osnovao ustanovu za odgoj djece predškolske dobi Dječji grad. Tragično je skončao negdje u Austriji 1945.

Kos se poezijom počeo baviti još za đačkih dana. Prva zbirka Vodopad (1939) dobila je pohvalne kritičarske ocjene, a u roku od pet godina Kos je objavio još četiri zbirke pjesama među kojima je najuspjelija Šišmiš iz 1943, dok je zbirka Lada, nagrađena Nagradom grada Zagreba. Napisao je i četiri knjige za djecu.

U povodu stote obljetnice rođenja, u njegovoj općini Sveti Juraj na Bregu, uz Jurjevo, održani su Dani Vinka Kosa od 23. do 27. travnja. Organizatori, Općina i Župa Sveti Juraj na Bregu, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu te kao suorganizator Društvo hrvatskih književnika (Ogranak Čakovec–Varaždin) priredili su bogat program. Nakon sv. mise otvorena je izložba arhivske dokumentarne građe iz književne ostavštine Vinka Kosa u izboru kantautorice i šansonjerke Lade Kos, umirovljene profesorice Vere Kos-Paliska (obje baštinice ostavštine) te Daniela Mikulaca s pulskog Sveučilišta. Održan je i glazbeno-poetski recital u župnoj crkvi, IV. međunarodni filatelistički seminar te izložba posvećena Ivanu Pavlu II.

Središnji događaj bio je znanstveni skup održan 24. travnja. Nakon što ga je pozdravio i otvorio varaždinski biskup Josip Mrzljak, na skupu se svojim radovima predstavilo sedmero referenata. Učiteljica Katarina Bajuk predstavila je najvažnije detalje iz Kosova života, dok je akademik Tonko Maroević izdvojio posebno vrijednu pjesnikovu zbirku Šišmiš, kojom je autor dosegnuo najvišu poetsku razinu. U njoj se ističe autorova poetika stvari, njega zanima težina stvari. Maroević je to oprimjerio pjesmom Iz duše svake stvari.

Vladimir Lončarević iznio je tezu kako se ne može tvrditi da je Kos religiozni pjesnik, već se prije može govoriti o samo eksplicitno religioznim i jasno metafizičkim stihovima. Apostrofirao je pitom spjev Križni put, koji je zaokupio je i Božidara Petrača. Nakon što je upitao zašto Kosa nema ni u antologijama niti dostojno predstavljena u enciklopedijskim izdanjima (a nema ga, odgovara Petrač, jer je donedavno bio „nepoćudan gost hrvatske književnosti“), govorio je upravo o Križnom putu kao o „izrazu osobne pjesnikove pobožnosti ali i kao izrazu zajedničke nacionalne tragedije – hrvatskoga križnog puta. Ta pasija Vinka Kosa“, dodao je, „nije samo pasija na sliku Božju, ona je tipična pasija hrvatskoga čovjeka 20. stoljeća.“

Daniel Mikulaco vrlo je opširno izvijestio o bibliografiji Vinka Kosa, poglavito o djelima koja su još u rukopisu: šest drama, četiri zbirke pjesama, eseji i putopisi, proza i četiri zbirke pjesama za djecu. Založio se da se sva ta građa skupi u 2. i 3. knjigu sabranih djela (prvu je objavio čakovečki Ogranak MH 1997). Ivo Kutnjak kontekstualizirao je kajkavsko Kosovo stvaralaštvo u povijest hrvatskokajkavske književnosti, dok je Stjepan Hranjec podsjetio da je proces prožimanja dvaju književnih izraza u hrvatskoj književnosti prisutan od početaka, već tamo od Baščanske ploče. „Taj se proces naglašeno može vidjeti i u Kosovoj lirici, poglavito u zbirci Lada. Pritom Kosu narodni stih služi tek kao inicijacija, kao povod za recepcijski ugođaj, a tad ostvaruje osobne zamišljaje.“

Na skupu su nastupile dramska umjetnica Lela Margitić i šansonjerka Lada Kos. Svi radovi tiskat će se u zborniku čije se predstavljanje planira 10. srpnja, na Kosov rođendan.