Vijenac 526

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS - svijet

Jasen Boko

Bez „ružnih riječi“ na sceni

Moskva – Ruski je parlament izglasao zakon koji će zabraniti psovke i druge ružne riječi na ruskim scenama, u glazbi i na filmu, dakle, u cjelokupnim izvedbenim umjetnostima. Zakon još mora dobiti Putinov potpis, ali kako nema dvojbe da će ruski predsjednik tako nešto rado potpisati, umjetnici su zabrinuti za umjetničku slobodu, pogotovo što nije točno definiran pojam ružne riječi.

Dostojevski je jednom napisao da Rus – a vjerojatno bi se i većina Hrvata s tim složila – može izraziti svoj cjelokupan raspon emocija psovkom koja spominje muški spolni organ. No prema novom zakonu takvo izražavanje emocija na pozornicama neće više biti moguće. Pa komadi provokativnih autora poput Maksima Kuročkina (nije pseudonim!) vjerojatno više neće moći na scenu. Tako da su mjesto i vrijeme za praizvedbu Isključitelja bili idealni, jer kad novi zakon stupi na snagu Kuročkina, kojega su mediji nedavno napali kao propagatora prljavštine na sceni, više neće biti moguće igrati. Što će biti velika šteta sudeći po kritikama praizvedbe njegovih sedam kratkih drama. Ovaj autor inače je poznat kao prgav i sklon eksperimentalnim kazališnim oblicima, ali temeljenima na riječi, i to onoj nepristojnoj. Isključitelj je nastao na Akademiji, kao studentska predstava, ali je bio odveć grub da bi tamo i igrao pa ga je uzeo pod svoje poznati Teatar.doc. Satirična, sirova, gruba, ali i genijalna, okarakterizirali su produkciju oni (rijetki) mediji koji su joj skloni.

Vampiri zavladali scenom

London – Činjenica da je Bram Stoker prije nego što se počeo baviti Drakulom bio kazališni kritičar vjerojatno nema veze s ulaskom vampira u britanska kazališta i to na velika vrata. Ipak, sad je jasno da se vampirska renesansa iz literature i filma prenijela i na pozornicu. U kazalištu Apollo premijeru je doživjela adaptacija švedske hit-knjige Pusti pravog unutra Johna Ajvidea Lindqvista, koja je već postala komercijalni i vrlo uspješan film. U samo nekoliko mjeseci ovo je treća premijera komada na britanskim scenama, a produkcija u Apollu dobila je u lokalnim medijima rijetko zabilježene panegirike. U režiji Johna Tiffanyja i dramatizaciji Johna Thornea, produkcija ponešto ublažava socijalni angažman švedskoga romana, ali temeljno pitanje što zapravo znači biti čovjekom ostaje. Nimalo vedar triler poremećenih obiteljskih odnosa i života u malom gradu u kojem je ubojica na slobodi, a policija je nemoćna, pretvara se u iznimno dramatičnu i odlično režiranu produkciju koja je uzbudila London.

Knjižari, nekad i sad

New York – Sadržaj vatre (The Substance of Fire) Jona Robina Baitza, praizveden 1991, vratio se na njujoršku scenu. U kazalištu Second Stage, posvećenu suvremenim američkim piscima, obiteljsku dramu režirao je Trip Cullman, a u njoj igraju John Noble i Charlayne Woodward. Obitelj, novac i etička pitanja uvijek su aktualne teme i u dobro napisanu komadu rijetko izlaze iz mode, ali u ovoj drami neke stvari doimaju se zastarjelima. Priča o polaganu propadanju obiteljskoga knjižarskog posla zbog pojave knjižarskih lanaca početkom devedesetih bila je novost.

Danas je propast izdavača svakodnevica i malotko u njoj vidi dramu. Ipak, vješto napisan komad i kvalitetna produkcija čine predstavu zanimljivom. Uostalom, pokušaj da se izdavačka kuća koja se bavi ozbiljnim akademskim radovima spasi tako da izda potencijalnu uspješnicu temeljenu na seksu čini se i u današnjoj situaciji vrlo aktualnim. Sadržaj vatre ipak, osim izdavačke teme, ima dublju dramu, disfunkcionalnu obitelj: oca kojem nedostaje elementarno poštovanje prema djeci i mlađoj generaciji, koja ne može skriti svoj problematični odnos prema njemu.

 

Opet uspješni licemjer

Los Angeles – Na drugoj strani Amerike skloniji su laganijim sadržajima, scenska zabava jest ono što vlada središtem svjetske komercijalne filmografije. Ipak u slučaju Tartuffea pronađen je kompromis, produkcija Molièreva klasika sretan je spoj pametnoga satiričnog teksta i zabavne produkcije. Pomalo mračan, ali ipak zabavan i duhovit, odlično igran i majstorski režiran – redateljica je Julia Rodriguez Elliott – najpoznatiji svjetski scenski licemjer zasigurno će imati dug scenski život.

 

 

Vijenac 526

526 - 1. svibnja 2014. | Arhiva

Klikni za povratak