Bogatstvo i šarolikost umjetnosti

Publikacija Članovi Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – likovni umjetnici i arhitekti u izdanju Matice hrvatske Sarajevo i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine nudi pregled stvaralaštva osmorice eminentnih akademskih umjetnika kroz različite vidove interpretacija. Dževad Hozo, Boško Kućanski, Franjo Likar, Affan Ramić, Ivan Štraus, Petar Perica Vidić, Mehmed Zaimović i Braco Dimitrijević primjer su stvaralaštva „kolektivne individualnosti“ definirane društvenom, kulturnom, geografskom i povijesnom uvjetovanošću. Umjetnici unutar navedenih datosti oblikuju specifične poetike vrlo diferenciranih izričaja unutar medija grafike, slikarstva i skulpture, preko arhitekture do instalacija i konceptualne umjetnosti.

Iako su umjetnici predstavljeni abecednim redom, Dževad Hozo sa svojim arhetipskim simbolima kao da otvara cijelo poglavlje suvremene umjetnosti protkane identitetom i nasljeđem Bosne. Koristeći se likovnim govorom stećaka, Hozo se zasniva na pročišćenim grafičkim znakovima pobuđujući emocije asocijacijama na kulturne obrasce podneblja. Arhetip u grafici Dževada Hoze kod Boška Kućanskog preuzima funkciju totema u obliku drvenih skulptura isprepletenih grubom užadi. Kućanski gradi asocijativnu vezu s ikonografijom svog identiteta i kulture u kojoj je odrastao pronalazeći u umjetnosti emocionalno utočište te stvarajući kompozicijsko klupko drva i užadi koje skriva tajnu emocija i bivanja.

Izd. OMH u Sarajevu i ANUBiH, 2013.

Zanimljivo je poglavlje intervju s umjetnikom Franjom Likarom, koji svjedoči o promjeni prioriteta s tijela na duh u trećoj životnoj dobi, što se očituje i u njegovu umjetničkom stvaralaštvu. Iracionalan i nepredvidiv karakter umjetnika privlači sve što je irealno, nemoguće, spontano i nedodirljivo. Taj homo ludens svakom kreativnom činu pristupa kao igri koja rezultira spontanim izrazom unutarnjeg i nesvjesnog, povezujući pritom erotiku i anđele. Svjetlost kao dominanta opusa Franje Likara u formi psihološke svjetlosti „koja uništava i oblik i boju“, kod Affana Ramića prelazi u dominantu mraka predmeta, pri čemu se autor fokusira na otkrivanje tajni materijalnoga svijeta.

Ivan Štraus, jedini arhitekt u publikaciji, predstavljen je tekstom Snješke Knežević putem reprezentativnih arhitektonskih rješenja u kojima se očituje Štrausovo razumijevanje tradicionalnih vrijednosti staroga grada i smisao za oblikovanje ambijenta u skladu s dimenzijama po mjeri čovjeka. Potpuna suprotnost racionalnoj i odmjerenoj arhitekturi u duhu funkcionalizma snažno je ekspresivno slikarstvo svećenika Petra Perice Vidića, koji čistim bojama motivom pejzaža izražava vrijednosti svoga poziva ilustrirajući pritom odu prirodi.

Kompleksnost Mehmeda Zaimovića objedinjuje utjecaj svjetske likovne tradicije i utjecaj BiH spajajući crtež i sliku, likovnu tradiciju ornamenta i arabeske s mikroskopskim oblicima ameba i geometrijskih polja apstraktnih površina sa svrhom pronicanja u unutrašnjost sama sebe. Publikacija završava svjetski priznatim konceptualnim umjetnikom Bracom Dimitrijevićem, koji je predstavljen tekstovima dvojice renomiranih povjesničara umjetnosti Loranda Hegyija i Nicolasa Bourriauda. Poznat po djelima usmjerenim na misaoni proces koji determinira materijal i predmet, Dimitrijević dokida hijerarhijske vrijednosti i lišava svijet predrasuda slaveći, kao i prethodno obrađeni umjetnici, prirodu u svim njezinim oblicima.

Knjiga pruža zanimljiv presjek istaknutih umjetnika Akademije u različitim oblicima opisa, usporednih interpretacija i razgovora s umjetnicima. Dok raznolikost formi tekstova pridonosi zanimljivosti publikacije, nedostatak unificiranosti popratnog sadržaja, poput biografija autora, neusklađenost tekstova na hrvatskom i engleskom jeziku te navođenje ili izostanak naziva reproduciranih djela mogu dovesti do zbunjenosti prigodom čitanja publikacije.