Zagreb kakav je nekoć bio

U ovoj je knjizi riječ o dvjema podjednako zanimljivim i izazovnim temama: obilježavanju i proslavi blagdana te o Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

Doba koje autorica zahvaća, prva dva desetljeća dvadesetoga stoljeća, jedno je od najdinamičnijih razdoblja u suvremenoj zagrebačkoj prošlosti, doba kad se grad  urbanistički, brojem stanovnika i društvenim raslojavanjem najbrže i najviše mijenja.

Svadbena povorka u Radićevoj ulici

Na početku pronalazimo relativno malen grad s oko 60.000 stanovnika na periferiji velikoga Habsburškoga Carstva, koji živi u sjeni dvaju centara moći, velegradova Beča i Budimpešte, iz kojih dopiru, premda s vremenskim odmakom, politički, gospodarski, kulturnoumjetnički i modni utjecaji. Ali u dvadeset godina Zagreb će postupno gubiti periferni značaj, njegovi će stanovnici preživjeti godine Prvoga svjetskog rata, doživjeti raspad Austro-Ugarske Monarhije, ući u novu državnu tvorevinu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i započeti dinamičan život u novoj fazi modernosti grada. Na toj vremenskoj i povijesnoj razdjelnici grad je na početku još duboko uronjen u 19. stoljeće, uljuljan u sigurnost navikâ svojih stanovnika, u miran protok svakidašnjice, u unaprijed propisane i poštovane običaje. Prvi svjetski, takozvani Veliki rat, prvi u nizu koji je zahvatio cijeli planet i kojemu ove godine obilježavamo stogodišnjicu, bio je događaj koji je grad definitivno okrenuo novomu dobu: raste broj stanovnika, no ljudi postaju svjesni nesigurnosti, iznenadnih velikih promjena, utjecajâ velikih događaja na svakidašnjicu, na život u cjelini. Knjiga koja tako slojevito zahvaća zagrebačko povijesno vrijeme oslikava najdinamičnije doba o kojemu danas, zbog vremenskog odmaka, možemo razgovarati mirno, bez afekta, zapravo sentimentalno.

Blagdani su, kako govori autorica, prigode ili dani u kalendaru kad se prekida uobičajeni tijek svakidašnjice da bi se nešto proslavilo, da bi se nečemu ili nekomu iskazalo štovanje ili, pak, da bi se proveselilo i zabavilo. Povodi mogu biti različiti: slavi se neki povijesni ili mitski događaj važan za zajednicu ili obitelj, slave se vjerske i državne svetkovine; slavljem ili obredom obilježavaju se prijelomni trenuci u životu pojedinaca: rođenje, stjecanje (spolne) zrelosti, vjenčanje, smrt. Budući da svaka zajednica, pa i država, stvara vlastiti godišnji blagdanski kalendar, svetkovine uz socijalno imaju i važno političko značenje, a njihova ovisnost o društveno-povijesnim čimbenicima, a osobito o vjerskim i svjetovnim vlastima, utječe na podložnost promjenama. Obilježavanje blagdana postaje razumljivije i zanimljivije kad je razmatrano u posve određenom (topografskom) prostoru i vremenu i kad protagonistima znamo imena, a katkad imamo i njihove fotografije. Opis blagdana u ovoj knjizi slijedi u etnologiji uobičajen hod kroz godinu: od poklada jedne godine do Svetih triju kraljeva sljedeće, dakle doba u kojemu se zrcali godina, ali i cijeli život. Njihovo svakogodišnje ponavljanje, želja da se sve uvijek dogodi isto i jednako propisano govori i o ljudskoj potrebi za sigurnim utočištem u okrilju znanih postupaka, ali mijene koje se vide upravo u dvadesetak izabranih godina govore da se vrijeme ne može zaustaviti. Obrađene su javne svetkovine u kojima je sudjelovala većina predstavnika različitih društvenih slojeva, ali i one privatne, iza vrata vlastita doma i u zakupljenim javnim prostorima. Slavljenju blagdana pridodani su i opisi slobodnoga vremena zagrebačkih građana: zabave i pučke veselice, izleti u Maksimir, na Savu, na Sljeme i u Samobor.

Izd. AGM, Muzej grada Zagreba i Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, 2013.

Autorica je vrsna etnologinja s respektabilnim dugogodišnjim etnološkim terenskim istraživanjima u Hrvatskoj. Uobičajena etnološka metoda terenskoga istraživanja prikupljanjem neposrednih iskustava i autentičnih doživljaja sudionika svetkovina u ovome se istraživanju nije mogla primijeniti jer svjedoci vremena jednostavno više nisu živi i zamijenjena je pomno istraživanim novinskim izvorima: dvama dnevnim listovima – serioznim, tada već dugovječnim Obzorom te upravo pokrenutim, nešto manje serioznim Novostima – i dvama ilustriranim časopisima – tjednikom Prosvjeta i dvotjednikom Dom i svijet. Dakako, novinska građa ima i svoja ograničenja jer u prvome redu komentira javna, skupna događanja te javne i zbog nečega istaknute osobe, a izostaju pojedinačni doživljaji i iskustva. Taj je dio autorica dopunila podacima iz rukopisa obiteljske kronike gospođe Šolc, snimljenog usmenog kazivanja te iz opisa književnih i publicističkih djela koja se odnose na razmatrano razdoblje. Time grad progovara i jezikom i iskustvima svojih stanovnika, čujemo zvukove, žamor i glazbu, osjećamo mirise pečenja i kobasica, primjerice kraljevskoga sajma u opisima Marije Polanović i jednostavno uranjamo u taj nestali svijet koji nam se otvara na svim i nama danas prisnim i dragim gradskim ulicama i trgovima.

Prikazati svakodnevicu, koja se sama po sebi sastoji od brojnih međusobno isprepletenih i nepovezanih pojava, a k tomu još u tako heterogenoj sredini, jedva da je savladiv posao. Kako bi se stekao barem neki uvid u tu složenu sliku, autorica na početku ukratko odgovara na nekoliko pitanja: kako je grad izgledao, kako se stanovalo, kako se odijevalo i kako se provodilo slobodno vrijeme. To je kontekst iz kojega zatim izranjaju svi opisani događaji. Zagreb postaje velikom pozornicom s neizbrojivim tekstovima, kulisa su ulice, trgovi i parkovi, javni i privatni zatvoreni prostori iz kojih dopiru glasovi, a glumci i statisti svi imenovani i neimenovani Zagrepčani koji vrlo plastično promiču pred nama. Koliko su to dopuštali izvori, u knjizi progovaraju predstavnici svih društvenih slojeva: ostaci plemstva, bogati građanski sloj, radnici, sluge, žene i, što je vrlo rijetko u svim dosadašnjim prikazima gradskoga života, djeca, a zbog dubokih uzajamnih interakcija nisu zanemarene ni blagdanske tradicije ruralnoga stanovništva iz neposredne zagrebačke okolice.

Svi zagrebački javni prostori obiluju događajima: kavane, gdje se okupljaju novinari, književnici, burzovni mešetari, bankovni i vladini činovnici, časnici;  gostionice s vrtovima kamo se odlazilo na nedjeljne objede, gdje se muziciralo, a nerijetko su nastupale i damske kapele; gradski parkovi, gdje su šetale majke ili dadilje s djecom; Zrinjevac s koncertima limene glazbe i sličnih ansambala u Umjetničkom paviljonu koji nastaje tih godina; korzo, gdje se skuplja u prvome redu mladež; gradska klizališta; kazališta, uz detaljne opise i toaleta i večera u stankama dugih opernih izvedbi.

Prisustvujemo procesijama i pokladnim povorkama na ulicama, ulazimo na zabave i sudjelujemo u šaljivoj pošti, zatvoru, tomboli, ukratko, pravoj pučkoj veselici, spominjemo se bludilišta u Kožarskoj ulici, sportskih klubova, odlazimo na izlete u prigradska sela, a ponad svega u Samobor, pa na hodočašća, proštenja i zavjetne procesije u zagrebačka svetišta i okolicu. Proslave, javne i obiteljske, posebno se izdvajaju iz godišnjega ciklusa jer neke i nisu svake godine pa se u posebnome poglavlju tematiziraju: zaruke i svadbe, obljetnice vjenčanja, obljetnice mature, promocije na sveučilištu, jubileji rada. I one su privatne i javne istodobno, javne koliko nam uvid pružaju novine njihovim najavama ili komentarima, ali i privatne jer ulazimo i u zagrebačke domove na obiteljske proslave rođendana, Božića...

Raskriva se taj potonuli ponajprije građanski svijet koji se ne mistificira niti obožava: kritički, s humorom i blagom ironijom, autorica komentira neka od događanja pa knjiga nije sentimentalno putovanje u zagrebačku (bolju?) prošlost, nego pomna pitka studija koja iza novouređenih zagrebačkih pročelja, reprezentativnih palača i parkova raskriva život i živost, jela i pića, toalete, zabave, ali i rat, ranjenike, socijalnu raslojenost, siromaštvo, osamljenost, sudbine neudanih i neoženjenih koji putem oglasa nastoje pronaći životnog partnera, reguliranje socijalne, posebice imovinske nejednakosti široko primjenjivanom praksom dobrotvornosti. Zagreb pred našim očima izrasta iz dotadašnjega provincijskog grada u moderno nacionalno središte s političkim, gospodarskim i kulturnim potencijalom.

Knjiga  je bogato ilustrirana fotografijama iz toga doba, a autorica, Aleksandra Muraj, pridružuje se nizu istraživača kulturne zagrebačke prošlosti.