Sezona arhitektonskih izložbi

Iako arhitektura nije česta tema izložbenih projekata, osobito ne onih velikih istraživačkih, problemskih ili retrospektivnih (poput još aktualne izložbe Radovana Tajdera u zagrebačkom MUO-u), godina je započela neočekivano plodnim programom takvih događanja u nekoliko većih hrvatskih gradova, ponajviše u Rijeci, gdje je u prva tri mjeseca održano čak osam zapaženih arhitektonskih izložbi!

Neke od tih tema širega značenja gostovale su u više gradova, što je hvalevrijedna gesta popularizacije arhitekture i kulture prostora, kao što je to nakon niza prezentacija učinjeno s izložbom Nedovršene modernizacije posvećenoj nasljeđu socijalističke izgradnje, koja je nakon zagrebačke Gliptoteke sada udomljena u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici (1–18. travnja). Slično je i s estetičnom Bernfestovom izložbom fotografija Nagrađena hrvatska arhitektura 1961–1989. prvobitno postavljenom u Narodnome muzeju Zadar, dok se trenutno može pogledati u Gradskoj knjižnici Šibenik (3–19. travnja).

Instalacija Pulske grupe Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor / MMSU, Rijeka

U skupini istraživačkih izložbi koje se bave arhitektima starije generacije u Muzeju grada Rijeke moglo se pogledati (nažalost samo do 8. ožujka) izložbu Giovanni Rubinich – arhitektonski opus, autorice Debore Pustišek, gdje je cjelovito prezentirano djelovanje jednog od najvažnijih riječkih secesijskih arhitekata. Slična je metodološkog postupka i izložbeni projekt Arhitekti braća Žagar iz fundusa Muzeja grada Splita (postav je otvoren do 27. travnja) u kojemu je kustosica Tea Blagaić Januška uz suradnju Ane Šverko revalorizacijski obradila graditeljsku obitelj Žagar – Eduarda, koji je kao nesvršeni münchenski student početkom 20. stoljeća u Splitu ostavio brojne secesijske zgrade (npr. amblematsku Vištičiju kuću iz 1907), njegova mlađeg brata Danila neoklasicističkoga vokabulara te Eduardova sina Dorisa, koji pak u čistome internacionalnom stilu projektira neka od prvih djela splitske moderne (primjerice zgradu na uglu Istarske i Riječke ulice).

Od arhitekata „klasika“ novije generacije monografsku je izložbu u rodnome Osijeku dobio akademik Miroslav Begović, gdje je uz promociju monografije autorice Borke Bobovec u Muzeju Slavonije bio postavljen i izbor iz njegova plodnog opusa. Priključujući se vrlo popularnoj manifestaciji Noć muzeja 31. siječnja, Hrvatski je muzej arhitekture HAZU-a u Zagrebu izložio ostavštinu arhitekta Julija De Luce, uz projekciju dokumentarnoga filma. U istoj Noći u tome je muzeju zatvorena izložba crteža Arhitekt Dominik Kunkera. Novalja – Zagreb – Bruxelles, koja je otkrila grafičku intimu jednog od naših nedovoljno poznatih arhitekata sa zavidnom međunarodnom reputacijom. Poseban „rodni“ naglasak (!) autorica Lidija Butković Mićin istaknula je na izložbi Ada Felice Rošić i Nada Šilović – ženski trag u arhitekturi Rijeke postavljenoj (samo do 7. siječnja) u Muzeju grada Rijeke, gdje je bio prezentiran opus prvih dviju riječkih arhitektica koje su kasnih 40-ih godina prošloga stoljeća u grad donijele beskompromisni rukopis suvremene arhitekture.

Znanstvenim se prinosom ističu dvije „baštinske“ izložbe koje se još mogu pogledati: Fragmenti prekinutog vremena – neizvedeni projekti turističke arhitekture do 1918. autorice Jasenke Kranjčević (Državni arhiv u Zadru, od 31. siječnja) te Riječka industrijska priča Eme Aničić (Muzej grada Rijeke, 20. ožujka–25. svibnja) u okviru koje su kao multimedijski slojevi izložbe uključene fotografije Stanislava Beličke, videozapisi Kristijana Vučkovića i namjenski skladana glazba Josipa Maršića i Zorana Medveda.

Nekonvencionalan iskorak u izložbenoj praksi ponudio je mladi studij arhitekture pri Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu (nedavno su proslavili desetogodišnjicu), koji je u ožujku na riječkome Građevinskom fakultetu postavio izložbu studentskih projekata s temom Riječka bolnica 2020. U drugom slučaju isti je studij u zadarskoj Kneževoj palači izložio rezultate radionice s temom Škola u Gornjem Karinu (otvaranje je bilo 28. veljače). Zagrebački je pak Arhitektonski fakultet potkraj ožujka izložio radove nastale u suradnji naših i studenata iz Ljubljane i Graza, a sve to dobrodošle su geste otvaranja visokoškolske edukacije arhitekata prema široj kulturnoj javnosti.

U tome mladenačkom miljeu po svježini ideja pozicionirao se i audio-video izložbeni performans 100 pokušaja (da se promijeni sve) – Tomislav Pavelić (riječki Mali salon MMSU-a, 28. ožujka–10. travnja), a u istome muzeju upravo je otvorena (10. travnja) izložba instalacija Pulske grupe, tima koji je na prošlom Bijenalu arhitekture u Veneciji predstavljao Hrvatsku. Na kraju spomenimo i izložbe buduće arhitekture, odnosno prezentacije netom dovršenih javnih arhitektonskih natječaja – za školski kompleks i klizalište u Međugorskoj u Zagrebu, za rješenje riječke Delte i luke Baroš (Mali salon MMSU-a u Rijeci) te za oblikovanje spomen-obilježja velebitskim junacima (Društvo arhitekata Rijeke, otvoreno od 1. ožujka).

U godini koja je brojnim izložbama arhitekture započela neobično plodno ohrabruje i podulja lista projekata u pripremi poput zakašnjele Godišnje izložbe realizacija UHA-e (s umjerenim optimizmom možemo je očekivati u svibnju), zatim hrvatskoga nastupa na Venecijanskom bijenalu (otvaranje je 7. lipnja), no s ponajviše interesa struka iščekuje veliki „opusni“ projekt o arhitektu Hermanu Bolléu, autora Dragana Damjanovića, najavljen za jesen u MUO-u.