Posveta velikanu hrvatskoga stripa

Zadivljujući podatak da glasoviti animator i autor stripova Borivoj Dovniković neprestano djeluje već gotovo sedamdeset godina bio je poticaj stvaranju srednjometražnoga dokumentarnoga film Bordo – vječna stripovska mladost redatelja Bernardina Modrića. Scenarist je filma Veljko Krulčić, vrsni poznavatelj stripa i filma, ali i nakladnik, čija se tvrtka Vedis, uz financijsku pomoć HAVC-a, pobrinula za produkciju.

Modrić i Krulčić su u nešto manje u sat vremena morali sažeti sedam desetljeća plodne karijere Dovnikovića kao autora stripova, a njihov je izbor primjeren najvažnijim trenucima stvaralaštva i prijelomnim naslovima. Dakako, nisu zaboravili ni mladenačko formiranje, rane utjecaje stripovskih velikana, kao ni kulturnu ili pak društvenu uvjetovanost. Nema dvojbe da način na koji sam Borivoj Dovnikovića elaborira odluku da postane crtač stripova nije samo subjektivan, već i objektivan u punom iščitavanju odrastanja stripa u prvoj Jugoslaviji. Podjednako, Dovnikovićevo eksplicitno objašnjavanje crtačke izvedbe nešto je poput zgodne vježbenice za sve buduće strip-crtače. Kako sedam desetljeća karijere, s početkom 1945, obuhvaća i najvažnija razdoblja hrvatske povijesti stripa, nije čudo da u filmu sudjeluju i vrlo znameniti stripaši, poput Rudija Aljinovića, Nedeljka Dragića ili Krešimira Zimonića, čiji komentari i opaske skladno osvjetljavaju Dovnikovićev značaj i vrijednost u domaćoj kulturi. Izvrsnost hrvatskoga stripa 1950-ih i 1960-ih očituje se dakle i u ovome filmu.

Scenarist filma Veljko Krulčić, protagonist Borivoj Dovniković, Mladen Bjažić i redatelj Bernardin Modrić na snimanju filma

Gledatelj jasno može razlučiti i životne, kao i stvaralačke prijelome, koji se prije svega tiču početka Drugoga svjetskoga rata u Jugoslaviji te prve godine Domovinskoga rata. Zanimljivo je da film tek ovlašno dodiruje segment animiranoga filma, u čijem je okrilju Bordo neupitno dosegnuo svjetsku slavu. Autori ipak preferiraju njegovo stripovsko djelovanje, zacijelo zbog činjenice da kvalitetom nimalo ne zaostaje za animatorskim dostignućima.

Strukturu i format stripa autori ovoga uratka uspješno transponiraju u medij filma. Promišljena dosjetka o mjestimičnim primjenama okvira strip-kadra ili didaskalija te oblačića svrhovito je inkorporirana u građu filma koji obiluje i arhivskom građom. Zbog svega je navedenoga izniman udjel snimatelja Roberta Kalčića i montažera Tina Kowalskog, čiji učinak kontekstualno naznačuje poveznice jezika stripa i filma. Pritom se, dakle, stil i sadržaj poistovjećuju u skladnu prožimanju, čineći dosljedan iskorak u okvirima dokumentarnoga filma. Ipak, nije riječ o ostvarenju bez nedostataka. Uz vrlo dojmljivu glavninu filma, možemo ustvrditi da je niz sudionika režiran sličnim postupcima, čime se postiže mjestimičan dojam statičnosti, koja se pak nadoknađuje zanimljivošću komentara.

Bordo – vječna stripovska mladost pregledno je ostvarenje, a ta se preglednost ne iscrpljuje na početnoj razini već se razgranava u izrazito raskošnu stvaralačkom, društvenom i povijesnom kontekstu. Film, dakle, ne zastaje tek na posveti istinskome velikanu hrvatskoga stripa, pojedincu koji je taj prečesto zanemaren segment domaćega kulturnoga okružja kvalitetnim djelovanjem uzdigao na višu razinu. Dapače, samosvojan je to rad čije sastavnice obogaćuju i biografski odvojak dokumentarnoga filma.