Odlična gluma

Kazalište Planet Art znalo je od počeka da želi publiku. Zato je njegov ravnatelj Marko Torjanac publici nudio aktualne kazališne komade, jednostavna i prepoznatljiva sadržaja, s dobro napisanim glumačkim ulogama, što je jamčilo uspjeh kod gledatelja. Na dobrom tekstu, dobrim glumačkim interpretacijama i publici željnoj dobrih predstava osmišljeno je i realizirano kazalište koje rijetko promašuje. To potvrđuje i najnovija premijera komedije Ritina škola, Willyja Russella, izvedena 7. travnja u Lisinskom u Zagrebu.

Publika je još jednom mogla uživati u nečemu što se posljednjih godina rijetko događa na zagrebačkim kazališnim pozornicama; u jednostavnoj, ljudski toploj priči i nepretencioznoj, ali nadarenoj glumi Nataše Janjić Lokas i Marka Torjanca, koji je prevoditelj, adaptator teksta, scenograf i uspješan redatelj predstave.

U tome osobito velike zasluge ima britanski dramatičar i skladatelj Russell, rođen 1947. u Liverpoolu, koji je za uspješan rad nagrađen nizom najprestižnijih nagrada, kao što su: Oscar, Tony, Lawrence Olivier, BAFTA... I koji je je osim po komediji Ritina škola poznat i po mjuziklu Blood Brothers, za koji je skladao glazbu, a neprekidno se 26 godina izvodio u Londonu.

Marko Torjanac i Nataša Janjić Lokas

Dok nije postao poznat, Russell je radio sve i svašta, čak je bio i frizer, što je zanimanje protagonistice komedije Ritina škola, inače njegova najpoznatijeg dramskog djela po kojem je, kao i po većini njegovih djela, snimljen film. Po Russellu je nazvan i Centar za djecu i odrasle s problemima mucanja, a njegovo ime odabrano je zbog snažne pozitivne poruke u njegovim djelima, a ona glasi; svatko je sposoban za promjenu bez obzira na kakve prepreke nailazio. To je i poruka komedije Ritina škola, koju je na hrvatske prilike prilagodio i režirao Torjanac.

Riječ je dakle o predstavi koja na ozbiljno-komičan, provokativan i satiričan način problematizira odnos znanja i neznanja, koja propituje stanje znanja u današnjem svijetu koje znanje malo zanima. Govori nam o tome što se događa kad se u društvu koje baš ne cijeni znanje pojavi djevojka koja „želi znati, želi shvatiti, želi skužit…“. Što je znanje, zašto je uopće potrebno, čemu služi i što nudi samo su neka od pitanja na koja Ritina škola pronalazi odgovore.

S obzirom na probleme obrazovanja u Hrvatskoj priča o znanju i obrazovanju postaje još intrigantnija. Pogotovo ako taj problem promatramo kroz prizmu našega neznanja i općenito neznanja našega doba, koje je čovjeka primarno pretvorilo u stroj za trošenje materijalno potrebnoga i nepotrebnoga – a ne i u čovjeka koji se brine za svoj duh. I u čovjeka koji će se neznanju suprotstaviti obrazovanjem i pitanjima koja dovode u sumnju konzumerističko shvaćanje svijeta. Rita je jedna od takvih osoba.

Kako se s problemom neznanja i neobrazovanosti svakodnevno susreće u frizerskom salonu u kojem radi, ona se odluči na promjenu, na večernje pohađanje nastave o književnosti kod profesora Pavdana. Pravdan je oženjen, sredovječni muškarac bez ambicije, više ravnodušan nego razočaran; njemu su alkohol, druženja uz večere i učenice bez sudbinskih pitanja postali smisao života. Tako je sve dok njegov svijet iz ravnoteže ne izglavi Rita; inteligentna, znatiželjna, lucidna frizerka koja osjeća i vidi što nedostaje životu u kojem vegetira. Tada i Pravdan svoj život i životarenje počne sagledavati drukčije, u njemu se probudi nekadašnji interes za istinsku književnost, za njezin kontekst i razlog, opet je počne vidjeti dublje od površnosti koju mu nudi svakodnevica preživljavanja. Rita i Pravdan na večernjim se seansama o književnosti suočavaju i s vlastitim životima, pitanjima i odlukama, koji su itekako slični našima.

Osim po sadržaju, koji je Torjanac obogatio hrvatskim književnim kontekstom – Krleža je zamijenio Shakespearea – komedija je dramaturški doista odlično osmišljena, a likovi vrhunski napisani. Nema pretencioznih suvišnosti ni praznina, sve je dokraja ispunjeno dinamikom misli i inteligentnih rečenica, frca humorom, a osobito glumačkom suigrom u kojoj briljira Nataša Janjić Lokas, koja je od početka do kraja „vukla“ predstavu.

Njezina je Rita brbljava, dosjetljiva, inteligentna, iskrena, a nadasve glumački izvrsna. Svaka gesta, svaki ton, svaki pokret, svaka misao minuciozno su prostudirani. Premda je glupo govoriti o savršenstvu inteligentno odigrane uloge, njezina Rita je savršeno odigrana uloga. Na našim scenama već dugo rijetko tko tako točno odigra karakternu ulogu. Jednostavnost koja graniči s nevjerojatnošću.

Torjanac nije dosegnuo umijeće Lokasove, ali više se nego dobro uklapao i pratio njezin ritam te bio bio poticaj njezinoj Riti. Umijeće je u današnjem hrvatskom teatarskom trenutku prilagoditi se partneru, a Torjanac je to i htio i znao. 

Zasluge za uspješnu predstavu pripadaju i kostimografkinji Đurđi Janeš, skladatelju Miloradu Straniću i svim drugim članovima projekta.