Vijenac 525

Druga stranica

Dodijeljena Nagrada za književno prevodilaštvo Iso Velikanović

Laureati Vjera Balen-Heidl i Mirko Tomasović

Martina Lončar


Elegantna profinjenost secesijskoga Hrvatskoga državnoga arhiva uvelike je pridonijela svečanomu ugođaju 9. dodjele Nagrade za književno prevodilaštvo Iso Velikanović koja je održana 14. travnja. Ta iznimno važna nagrada ove je godine za životno djelo uručena Vjeri Balen-Heidl, a godišnja nagrada za najbolji književni prijevod akademiku Mirku Tomasoviću za spjev Luzitanci Luísa Vaza de Camõesa koji je objavila Matica hrvatska.˝

 

 


Vjera Balen-Heidl i Mirko Tomasović (u sredini) doajeni su hrvatskoga književnog prevođenja

 

 

Nagrada ustanovljena 2005. priznanje je Ministarstva kulture za posebno važna dostignuća na području književnoga prevodilaštva, popunjavanje je praznina u području hrvatske prijevodne literature, poticaj za poboljšanje kvalitete i vrijednosti književnih prijevoda, istaknuo je u pozdravnom govoru zamjenik ministrice Vladimir Stojsavljević te nadodao kako je danas posebno zahtjevno to zanimanje koje teži približiti suvremenomu čitateljstvu cjelokupno književno znanje, jezik i kulturu. U tom su duhu prevoditeljska djela nagrađenih i trajna hrvatska dobra.

Uvriježene predrasude kako je prevodilaštvo samozatajan posao ukalupljen u poznati izraz traduttore, traditore ili kako lijep prijevod nije vjeran i obratno, danas nisu potpune i vjerodostojane, ističe Balen-Heidl te pojašnjava kako je prevodilaštvo prije svega oprezan i minuciozan posao: „Prevoditelj je pirotehničar u kojega je sve u redu ako je obavio posao kako treba, ako nije, naišao je na minu i sam si je kriv“. Vjera Balen-Heidl ne samo da je obavljala svoj posao kako treba, već je prevoditeljskim radom obilježila horizont hrvatske prijevodne književnosti, istaknula je predsjednica Odbora za dodjelu nagrade Tatjana Jukić. Počevši prevoditi već 1967, posebno se istaknula prevođenjem američke književnosti i djela Williama Faulknera, Johna Updikea i Mary McCarthy, ali i engleske književnosti poput neizostavna romana Emma Jane Austen, a ne treba zaboraviti ni izvrstan urednički rad Vjere Balen-Heidl u biblioteci Hit nakladničke kuće Znanje od 1998. do 2007.

Akademik Mirko Tomasović nadodao je kako su prevoditelji najaltruističniji soj ljudskoga roda i kako mu je rad na spjevu Luzitanci Luísa Vaza de Camõesa najteži dosad, no posebno mu je drago što Hrvati imaju prepjeve svih većih epova, što, nadodaje, ne znači mnogo današnjemu čitateljstvu „koje je zabavljeno halabukom novokomponovane literarizacije bez ukusa i estetizacije“. Tomasovićev je kapitalan prijevod spjeva samo jedan od mnogih njegovih prijevoda s romanskih jezika: talijanskoga, francuskoga, španjolskoga, provansalskoga. Svoje je prve prijevode Petrarkinih soneta Tomasović objavio već 1964. u Zadarskoj reviji, neizostavan je i njegov prijevod Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa (također u izdanju Matice hrvatske), a 2008, podsjetila je Tatjana Jukić, dodijeljen mu je Iso Velikanović za životno djelo.

   Nagradu Iso Velikanović ove je godine dodijelio odbor u kojem su uz Tatjanu Jukić i Truda Stamać, Iva Grgić Maroević, Krešimir Nemec, Ivana Vidović Bolt, Irena Lukšić i Vlatka Valentić. Dodjelu je upotpunila glumica Jelena Miholjević čitanjem ulomaka prijevodnih djelā nagrađenih prevoditelja, a svečanost je zaključio mladi gitarist Pedro Ribeiro Rodrigues.

Vijenac 525

525 - 17. travnja 2014. | Arhiva

Klikni za povratak