Aktualne jezične teme

Za ovogodišnje Dane hrvatskoga jezika Ogranak Matice hrvatske u Zadru priredio je dva skupa. Na prvom je 13. ožujka dijalektolog Josip Lisac izlagao o temi Klaić i Krleža, dok je Božidar Šimunić predstavio najvažnija zbivanja koja su obilježila hrvatski jezik i jezikoslovlje u protekloj godini. Drugi događaj odnosio se na predstavljanje Rječnika bibinjskoga govora Božidara Šimunića (izd. OMH u Zadru, 2013) u prostorima Ogranka o kojem su uz autora 20. ožujka govorili jezikoslovac, veliki i zaslužni dijalektolog i leksikograf akademik Petar Šimunović te Josip Lisac, redovni profesor dijalektologije i povijesti jezika na zadarskoj kroatistici te član suradnik HAZU-a.

Akademik Petar Šimunović naglasio je da se Rječnik bibinjskoga govora od dosadašnjih rječnika mjesnih govora razlikuje opsegom natuknica (kojih je više od deset tisuća) te brojem donesenih leksema. Pothvat je ocijenio nesvakidašnjim i korisnim, osobito pohvalivši studije morfološkoga sustava bibinjskoga govora, rječotvorja i za taj mjesni govor tipičnih primjera sintakse, kazavši da ne bi bila pogreška Rječnik bibinjskoga govora nazvati Bibinjski govor s rječnikom.

Božidar Šimunić

Razmatrajući podrobnije određene pojedinosti koje donosi rječnik Josip Lisac ukazao je na određene promjene koje se stjecajem suvremenih zbivanja u životnoj i društvenoj praksi odražavaju ne samo na leksikografski postupak bilježenja riječi nego osobito na akcentološki sustav govora: „Temeljni tronaglasni sustav u sklopu cjelokupnih prozodijskih događanja u govoru, vidljivo je, ipak čuva svoju izvornost“, zaključio je.

Kazivajući neka pjesnička ostvarenja na bibinjskom govoru Božidar Šimunić na kraju promocije osobito je naglasio kako u bilježenju riječi u svrhu vjerodostojnosti treba odabrati trenutke kada se mjesni govornici, kao izvor građe, nalaze u posebnim emocionalnim stanjima kao što su obrana od povrijeđenosti, ugroženosti materijalnih dobara i slično. U takvim stanjima, kazao je, naglasak i glasovni sastav riječi koje treba bilježiti nedvojbeno su autentični.

Govoreći o hrvatskom jeziku u minuloj godini Božidar Šimunić na prvom skupu istaknuo je dva događaja: pojavu novoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te grubu diskriminaciju Hrvatske zaklade za znanost, koja je u listopadu objavila natječaj za istraživačke projekte s uputom da se sva dokumentacija prilaže isključivo na engleskom. Šimunić se osobito osvrnuo na izjavu Razreda za filološke znanosti HAZU-a u kojoj stoji da su već dva hrvatska postojeća pravopisa usklađena sa zaključcima Vijeća za normu standardnoga jezika. U tom kontekstu izjava Instituta s tezom da zaključci Vijeća za normu nisu zaživjeli te da je stanje u hrvatskom pravopisu ozbiljno nesređeno Razred smatra neutemeljenim, kazao je Šimunić. U Izjavi Matice hrvatske o Hrvatskom pravopisu Šimunić posebno izdvaja ocjenu da je nacrt novoga pravopisa ispod razine onoga što nude postojeći te da se o rezultatima javne rasprave znalo prije nego što je bila završena.

Što se tiče natječaja Hrvatske zaklade za znanost, Šimunić je podsjetio na zahtjev da se sva dokumentacija projektnoga prijedloga podnese na engleskom jeziku, uz iznimku projekata iz humanističkoga znanstvenog područja za koje je moguće prijavu dostaviti i na hrvatskom, ali uz podrobno objašnjenje. Kazao je kako je riječ o davanju drugorazredne važnosti i uloge hrvatskome jeziku i podsjetio na reagiranja niza relevantnih institucija, osobito apostrofiravši Izjavu Matice hrvatske o diskriminiranju hrvatskoga jezika u kojoj se postupak Zaklade ocjenjuje kao grubo kršenje Ustava Republike Hrvatske.

Josip Lisac u predavanju o Klaiću i Krleži iznio je Krležina stajališta o hrvatskom nacionalnom pitanju, o hrvatskom jeziku i odnosima među južnoslavenskim nacijama te naglasio da je u doba Klaićeve djelatnosti bilo više rječnika stranih riječi, ali nije moglo biti rječnika materinskoga jezika.