Zapisi skitnice

U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, u okviru izložbe DnEvNici SnOviĐeNJa, insceniran je atelijer Virgilija Nevjestića koji se nalazio na Boulevard Saint Jacques 28 u Parizu preko puta zatvora. Njime je prezentiran sav kreativni nered kao mjesto umjetnikova stvaranja te su unutar njega izložena odabrana ulja, štafelaj, grafički alat i matrice te grafička preša. Druga soba, u kojoj je smješten njegov naslonjač i šešir, svojevrsni je memento Virgiliju Nevjestiću bez mnogo priče. Atelijer s aurom umjetnikova stvaralačkog duha, iz kojega je sabrana gotovo sva građa za izložbu, suprotstavljen je tako opustjelom prostoru u kojem se umjetnikova nazočnost sugerira tek naslonjačem i šeširom. Obje povezuje intimistički uvid kako u Nevjestićevo umjetničko stvaralaštvo, tako i u umjetnikovu osobnost i samoću. Dnevnik je to jednoga života u kojemu se preklapa autorova realnost sa snoviđenjima zabilježenima na umjetničkim djelima. Time je Virgilije Nevjestić, majstor grafike, slikar i pjesnik međunarodne slave, pet godina nakon smrti otvorio vrata svog atelijera, otkrivajući nam svoju svakodnevicu, mjesto ushita i razočaranja, kreativno mjesto gdje se rađa umjetnost. Izložba djelomično kronološki prati Nevjestićevo stvaralaštvo te predstavlja selekciju njegove ostavštine, koja je gotovo u potpunosti sačuvana zahvaljujući umjetnikovoj obitelji. Njome se rastvorio još jedan osobit krajolik, onaj koji pruža uvid u njegove najsnažnije trenutke u stvaralaštvu, radove iz 70-ih i prve polovice 80-ih, ali i ostala djela sjajnog opusa tog majstora grafike.

Janvier (Siječanj), 1988, bakropis, akvatinta u boji

Virgilije Nevjestić, rođen 1935, prošao je svoj životno-kreativni put od Kola u općini Tomislavgrad, preko Zagreba pa sve do Pariza, gdje umire 2009. Nije ga zarobilo ognjište i ne zaboravlja odakle je krenuo. Kreće prema metropolama i suočava se s njihovom zavodljivom privlačnošću, one ga oblikuju na osobnom i na stvaralačkom polju. Prvotno privučen kiparstvom, uz profesore Raoula Goldonija te Marijana Detonija, nastavio je svoje akademsko usavršavanje na odjelu grafike te poslije kao polaznik Detonijeve majstorske radionice. Upravo će u mediju grafike pronaći glavno sredstvo izraza te ostvariti sve ono što ga svrstava među najveće majstore grafičke umjetnosti dvadesetog stoljeća. U kozmopolitsku metropolu Pariz odlazi 1968, gdje će prigrliti ime Virgil, osnovati L’académie Virgile na kojoj je predavao tečaj grafike te djelovati kao predavač na Francuskom institutu za restauraciju umjetničkih djela.

Na ovoj izložbi, kao hommage vrsnom majstoru grafike, zastupljeni su akvareli, ulja na platnu, pasteli, grafičke mape, crteži na starinskim pergamentima, keramički radovi, oslikana poezija Nevjestićeva stvaralaštva, što ide u prilog svestranosti i širini njegova djelovanja. Težište je stavljeno na grafički opus u kojemu je Nevjestićeva osobna interpretacija pokazala ono najsnažnije. Lakoćom ovladavanja tim medijem prepoznao je grafiku u svim njezinim modalitetima otvarajući posve nove svjetove umjetničke izvedbe. Upravo se to potvrđuje jednim od najsloženijih djela opusa Virgilija Nevjestića, smještenim u zadnju dvoranu ove izložbe, grafičkom mapom Le Journal du Vagabond, koja je nastajala tijekom 1972. te objavljena 1973. Riječ je o paradigmi njegova cjelokupnog opusa, svojevrsnom autorovom dnevniku, jer je svaki dan napravio po jedan grafički list (sveukupno 364 lista koja je upotpunio s 12 platna). Na njima je bilježio svoje misli, opažanja, komentare i opaske, reakcije na tadašnje aktualnosti, dakle sve ono što ga je u tom trenutku zaokupljalo, naglašavajući svoju ulogu neprestanog interpretatora stvarnosti koja ga okružuje. Transpozicijom svakodnevice, kao i svojih snoviđenja na grafičkim pločama, Nevjestić je trajno zabilježio sama sebe prozvavši se skitnicom. Grafički su to zapisi u kojima se ogleda Nevjestićev život i proživljeno, dok s druge strane oni postoje i opstaju sami za sebe reflektirajući vlastiti život bezvremenosti mimo svog autora. Suvišno je pripomenuti da nam se neizbježno nameće uvid u sam karakter te osebujne ličnosti, boema, izrazitoga, ponekad i konfliktnog, individualca i samotnjaka skitničkoga duha.

Isprepletanje i spoj narativnih s nadrealnim elementima rezultirat će vrlo specifičnom ikonografijom fantazmogoričnih svjetova snažne sugestivnosti, bez obzira na medij. Figurativne projekcije, kao i prikazi lirskih vizija i snoviđenja, stvaraju začudne svjetove u kojima nerijetko komponira cjelinu od više manjih zaokruženih kompozicija unutar veće, pridonoseći cjelokupnoj višeslojnosti iščitavanja. Svaki se rad tako igrom formatima, pa i prelaženjem granica samih medija, može promatrati na mikro- i makrorazini pozivajući uvijek iznova na novo tumačenje. U slikarstvu će prevladavati snažne apstraktne kompozicije s figurativnim elementima, dok se u grafikama oslanja na nadrealizam postmodernističkoga pristupa. Ponajprije majstor male forme, tj. grafičke minijature, svoje uporište nalazi u stvaralaštvu Hieronymusa Boscha, Marca Chagalla, hrvatske naivne umjetnosti te orijentalnih grafičara i kaligrafa.

Baš kao što je Nevjestić na malim grafičkim pločama urezivao umjetničke svjetove koji nadilaze dimenziju dnevničkog zapisa, tako i mi na ovoj izložbi upisujemo i nanovo otkrivamo njegov značaj. Pustio nas je u svoj kreativni svijet lirskih vizija, snoviđenja i dnevničkih zapisa ostajući umjetničkom činjenicom hrvatskoga kulturnog prostora.