Vječne nostalgične melodije

Najavljena ili zamišljena kao povratak ili oživljavanje komorne, jazz-pozornice zagrebačkoga kazališta Komedija, predstava Ella i Marilyn, nastala prema tekstu Bonnie Greer u prijevodu Davida Stoppera, premijerno izvedena 23. ožujka u režiji njihove česte redateljice Nine Kleflin, napisana je kao duodrama, a prije svega usmjerena je na usporedni, paralelni scenski monolog i pjevanje Zdenke Kovačiček kao Elle Fitzgerald i Vande Winter kao Marilyn Monroe.

Autorska ekipa koju čine i scenograf i oblikovatelj svjetla Osman Arslanagić, kostimografkinja Marija Šarić Ban, koreograf Dejan Jakovljević, autor i voditelj benda Joe Kaplowitz, uz producenta Niku Pavlovića, nije se odlučila ni za koncertni ni za komorni oblik ni za veliku komedijsku predstavu, u predstavu unoseći elemente svih oblika kazališne i glazbene umjetnosti, što inače čine prepoznatljivim ovo kazalište.

Predstava započinje kao duokoncert: na desnoj strani publici se naklanja, u maniri velike zvijezde, crna Ella Zdenke Kovačiček, a na lijevoj plava Marilyn Vande Winter. Predstava slično i završava: na pozornici ostaju dvije izvođačice i u polumraku odlaze sa scene.

Vanda Winter kao Marilyn Monroe i Zdenka Kovačiček kao Ella Fitzgerald - Snimila Ines Novković

U dubini i sredini pozornice predstava nudi drugi žanr, obrubljen prostorom jazz-kluba Mocambo i jazz-koncerta, koji s mnogo energije oživljuje Komedijin orkestar. Sljedeći žanr u predstavu unosi poletan mladi Baletni ansambl, koji velik plesački potencijal može pokazati samo u pojedinim točkama – gotovo cijelo vrijeme naime na istim sjedalicama i na istim stolovima i u istovjetnim položajima glume publiku u Mocambu i fungiraju kao donositelji scenskih rekvizita u promjenama scenskih slika.

Glas djevojčice (Antea Mandić) poveznica je sa svijetom romantičarske Komedijine osjećajnosti i izvođačkih alter ega, a uvijek sjajan, šarmantan i glumački precizan Dražen Čuček kao poseban gost u ulozi Voditelja pridonosi ostvarenju žanra kazališta u kazalištu ili replike na svijet glamura i estrade.

Prvi dio predstave, koja traje više od dva sata i petnaest minuta, sintetizira, u svojevrsnoj retrospektivi života Elle Fitzgerald, pjevačke i glumačke nastupe kao nizalicu, slagalicu i spajalicu pjevačkih i glumačkih brojeva dviju umjetnica, a drugi prikazuje spoj i susret tamnopute pjevačice Marilyn Monroe u Mocambu.

Tekst američko-britanske spisateljice Bonnie Greer, jednostavno napisani monolozi i dijalozi te slabo razrađeni odnosi, privlači gledatelje više zbog ideje i prikazana djelića izvođačke povijesti, ne nudeći veću dramsku dubinu ni dramaturšku slojevitost: autorica kreće od činjenice da su 1955. tamnoputim izvođačima bili zabranjeni nastupi u američkim jazz-klubovima i da te godine Marylin Monroe bježi iz Los Angelesa i Hollywooda u New York da bi pronašla pravu umjetnost i sebe, izgrađujući se čitanjem, učenjem i slušajući glazbu Elle Fitzgerald. Autorica u dokumentarnom filmu pronalazi podatak da je Marylin Monroe pomogla tamnoputoj pjevačici nakon što je otkrila kako Ella Fitzgerald ne smije, zbog rasne segregacije, nastupati u jazz-klubu Mocambo u Los Angelesu. Susreće se s vlasnikom kluba (Charlie Morrison) i sedam dana sjedi u tom klubu svake večeri kako bi Ella Fitzgerald mogla nastupiti i dobiti angažman.

Premda se autorska ekipa potrudila oživjeti godinu 1955. i tadašnje ozračje i premda je željela što vjernije prikazati izgled i sličnost Komedijinih izvođačica i američkih originala, zbog nedostatka dramatičnosti teksta unatoč dramatičnosti tematiziranih događanja predstava će se najviše pamtiti po dobroj, sad nostalgičnoj, lijepoj, nekad i vrhunskoj glazbi i iznimnim pjevačkim ostvarenjima Zdenke Kovačiček, koja sugestivno pjeva mnogobrojne hitove Elle Fitzgerald (Lady Be Good, Blue Moon), i Vande Winter kao Marilyn Monroe, koja je zabljesnula u izvedbama pjesama slavne glumice (Dijamanti).