Tragovima baštine

Zbornik radova sa znanstvenoga skupa Glagoljica na biogradskom području održana 2012. u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Zadru, Grada Biograda te Zadarske nadbiskupije i Sveučilišta u Zadru ukoričeni je dokaz zanimljive i bogate hrvatske kulturne glagoljaške povijesti. Glagoljska pismenost koja se u Biogradu i okolici razvijala u najranijim godinama privukla je velik broj sudionika, koji su svojim istraživanjima osvježili gotovo zaboravljene dijelove glagoljaške baštine. Tako se u zborniku mogu naći radovi o glagoljskom prvotisku, neizostavnim širiteljima vjere i pismenosti, benediktincima i benediktinkama pa sve do svakodnevice malih ljudi upisanih u mjesnim župnim glagoljskim knjigama.

Izd. OMH Zadar – Grad Biograd – Sveučilište u Zadru, 2013.

Anica Nazor iznosi glavne značajke prvog izdanja glagoljskoga Misala iz 1483. te posebnu pozornost pridaje nepotpunomu primjerku Misala koji se čuva u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a sadrži bilješke na marginama kurzivnom glagoljicom i donosi zanimljive podatke o župi Sikovo i mještanima na području Zadarske nadbiskupije. O mještanima rodnoga otoka Vrgade i njihovu govoru pisao je Blaž Jurišić čitajući upravo glagoljičke tekstove, što ga čini, ističe Stjepan Damjanović, važnim istraživačem hrvatskoga glagoljaštva. Svećenike glagoljaše u biogradskom kraju od 17. do 20. stoljeća, više od dvjesto imena, detaljno bilježi Pavao Kero, a o ranosrednjovjekovnom Biogradu, koji politički i kulturni procvat doživljava u vrijeme kralja Petra Krešimira IV, piše Tomislav Galović ističući kako taj kralj stoji iza utemeljenja dvaju važnih benediktinskih samostana te se u njegovim ispravama donose prvi podaci o Biogradskoj nadbiskupiji. Suživot latiničke i glagoljičke baštine na primjeru biogradsko-ćokovsko-rogovske opatije donosi Jozo Milanović opisujući znameniti benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana, koji uz brojne glagoljske spise čuva jedan od najstarijih u svijetu prijevoda Benediktova pravila na hrvatski jezik.

Najvažnije dijalektalne osobine biogradskoga područja zabilježene u glagoljskim spisima, a uspoređene s današnjim osobinama prikazuje Josip Lisac, a boljoj dijalektalnoj slici tekstova s glagoljskih epigrafa nastalih od 15. do 20. stoljeća pridonosi tekst Vedrana Žužaka. Tragom glagoljaških napjeva na zadarskom i biogradskom području vodi tekst Izaka Špralje, a zbornik donosi i pojedine rezultate arheoloških istraživanja Crkvine u Pakoštanima te srednjovjekovnih nalazišta u biogradskom kraju. Toponimiju i topografiju srednjovjekovnih sela i crkava temeljenu na zapisima iz izgubljena bibinjskoga misala donosi rad Ivne Anzulović, a zanimljivu knjigu računa – kvateran iz 18. stoljeća, koju su mnoge bratovštine posjedovale, opisuje Grozdana Franov-Živković, i to na primjeru bratovštine Sv. Ante u Radošinovcima koji daje jedinstven uvid u gospodarski i društveni život ondašnjih ljudi.

Stranicama ovoga zbornika putuje se u pomalo zaboravljena i zapostavljena područja hrvatske pismenosti i kulture, u područja koja su temelj razvoja ostalih kulturnih dosega pa je zbornik ujedno trag zavidne razine biogradske glagoljske kulture i podsjetnik na začetnike bogate hrvatske pismenosti.