Sjećanje na maestra

O stotom rođendanu violinista, dirigenta, pedagoga i ponajprije skladatelja bio je red barem se nakratko, na jednom koncertu, prisjetiti njegova dobrog i utjecajnog djela koje je obilježilo nadolazeće generacije glazbenika. To je na svom redovitom koncertu u sklopu Majstorskoga ciklusa u Lisinskom Simfonijski orkestar HRT-a učinio za Stjepana Šuleka. Tek dovoljno dobro za poslovičnu zagledanost u inozemna gostovanja, a situacija se neće uskoro, vjerojatno ni ikada, promijeniti, barem za gostovanja uvježbanih „terijera“, koja su uvijek na svoj način atraktivnija. Takvo je jedno gostovanje bilo u ciklusu Lisinski subotom kada je gostovala davno razglašena i odlična Filharmonija BBC-a, moćne i još dominantne europske ili „otočke“ (kako hoćete) medijske kuće. Dirigent je bio sabrani šef Juanjo Mena, a nastup Martina Grubingera bio je prilog u posljednje vrijeme procvaloj udaraljkaškoj sceni. On je sa svim danas potrebnim scenskim efektima izveo dovoljno nepotreban, težak i dugočasan Koncert za udaraljke i orkestar austrijskog skladatelja Brune Hartla i suptilno obojenu, jednostavnije koncipiranu i osjetljiviju rapsodiju za marimbu i orkestar Keiko Abe. Lomovi zvučanja iz kakvih japanskih krajolika Keiko Abe nazvani su Prizmom. U svježoj pomami za „škotskim temama“ dobro je došla i Mendelssohnova Simfonija u a-molu, Škotska.

Pavle Dešpalj  i Simfonijski orkestar HRT- a u izvedbi Šulekove Sedme simfonije / Snimio Dinko Bažulić

Za Šulekovu večer u Lisinskom bili su i zasad najkompetentniji tumači i veterani koji su izbliza poznavali Šuleka. Jedan kao izvođač kojemu je skladatelj posvećivao svoja djela, a drugi kao njegov đak, obojica posljedično autentični tumači djela. S jedne strane bio je to Vladimir Krpan, pijanist dugovječne solističke karijere s osobitom sklonosti skrbi za hrvatsku glazbu te zamjetne pedagoške djelatnosti. S druge je strane u stanovitom generacijskom razumijevanju isto tako neumoran dirigent i skladatelj Pavle Dešpalj. Uoči koncerta otvorena je i izložba o svjedočanstvima i zapisima iz umjetnikove ostavštine koju je priredila Eva Sedak, a predstavljen je i komplet snimki koji sadrži pet kompaktnih ploča Šulekovih osam simfonija nastalih u razdoblju između šezdesetih godina i lani. Kako je razdoblje dugo za današnje pojmove, snimke su potekle iz fonda Hrvatskoga radija.

Program svečanog obljetničkog koncerta sadržao je Treći klavirski koncert u znakovitome C-duru i predzadnju, Sedmu simfoniju majstora koji nije odustajao od naslijeđenih dobrih starih glazbenih oblika bez težnji za nametnutom modom svojevrsne i često svakojake inovativnosti. U velikoj vještini skladanja Šulek se s kriterijem vrhunskoga poznavatelja nije libio pozivati pa i obilato, u promijenjenu obliku, citirati prethodnike. Bila riječ o Haydnu, Lisztu, Brahmsu, Beethovenu, Čajkovskom, Prokofjevu, Rahmanjinovu, Stravinskom ili kome drugome, prikupljao je i Ravelove ili Debussyjeve orkestralne boje... Čini se da je u današnje doba sveprisutne i navodne slobode glazbene produkcije Šulek svojevremeno uporno gradio „dorske“ stupove dobrih nasljeđa zapadnoeuropskoga glazbenog stvaralaštva. Pavle Dešpalj, njegov đak i neumorni zagovaratelj, upornim izvedbama djela iz Šulekova opusa naglasit će da njegovo vrijeme dobrih navada čuvanja naslijeđenih obrazaca ponovno dolazi. Dakako, ako ih ne budemo u vremenu brza življenja i traženja navodne izvornosti isto tako, bez mnogo grižnje savjesti, u vrlom novom svijetu uredno zaboravili.

U okvirima izložbe, promocije snimaka i jednoga koncerta uživo Simfonijskog orkestra HRT-a pod vodstvom Pavla Dešpalja i srčanim solistom Vladimirom Krpanom za klavirom, nastavljala se živost jednog utjecajnog opusa u našoj sredini. Klavirski koncert u C-duru početkom nimalo društveno blagih sedamdesetih godina praizveo je upravo Vladimir Krpan, kojemu je i posvećen. Ozbiljnost i angažman izvedbe su to i danas potvrdili. Za znakovitu ilustraciju još jednoga velikog poglavlja Šulekova skladanja, simfonijskoga, s mnogo osjetljivosti za isticanje detalja koji vežu zagledanost u nasljeđe i modernističke pokušaje, ogledno su se ponovno pobrinuli Simfonijski orkestar HRT-a i bliski poznavatelj opusa, dirigent Pavle Dešpalj.