Arhitektonski Nobel za 2014.

Prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu posljednjih godina sve više naginje k Istoku pa među posljednjih pet dobitnika jedino Eduardo Souto de Moura (2011) nije bio iz Japana ili Kine. Ovogodišnji laureat, arhitekt Shigeru Ban, šesti je Japanac ovjenčan tim priznanjem – prije njega primili su ga Kenzo Tange (1987), Fumihiko Maki (1993), Tadao Ando (1995), dvojac Kazuyo Sejima i Ryue Nishizawa (2010) i Toyto Ito (2013).

Ne postoji formula za osvajanje te ugledne nagrade, no inklinacije prema pojedinim trendovskim „zadaćama“ ili tipovima arhitekture, ovisno o sastavu žirija, uvijek je moguće iščitati pa i ovogodišnji izbor Shigerua Bana nije iznenađenje. Već sam pogled na zvučna imena međunarodnoga žirija poput australskog arhitekta Glenna Murcutta (dobitnika Pritzkera 2002) i Finca Juhanija Pallasmaa, s obzirom na njihov pristup projektiranju daje naslutiti da korporacijski arhitekti te oni manje fokusirani na socijalne projekte i istraživanja alternativnih materijala i detalja u aktualnom trenutku nemaju velike šanse. Treba reći da je Shigeru Ban svojevremeno i sam bio u žiriju nagrade (2006–09) pa je „izbliza“ imao prilike upoznati principe koje Pritzker promovira. U konačnici njegova su djela ogledno utjelovljenje tih postavki, primjerice vrednovanja kreativnih reakcija na ekstremne prirodne katastrofe te humanitarno i socijalno osvješteno djelovanje.

Centar Pompidou u Metzu ostvarenje je Shigerua Bana

Obitelj Pritzker osnovala je 1979. nagradu koja se svake godine dodjeljuje živućem arhitektu čiji je rad posebno pridonio skladnom odnosu okoline i ljudi putem medija arhitekture, sa svrhom da potakne kreativnost i inovativnost unutar arhitektonske struke. Nagradu su u proteklih 35 godina osvajala najveća imena svjetske arhitekture – od prvog dobitnika Philipa Johnsona, preko „klasika“ Alda Rossija, Franka O. Gehryja i Roberta Venturija, pa do recentnih zvijezda poput Rema Koolhaasa, Normana Fostera, Petera Zumthora i Zahe Hadid. Pritzker se sastoji od pozamašna novčanog iznosa (100.000 dolara) i brončane medalje izvedene iz dizajna čikaškog arhitekta Louisa Sullivana (prije 1987. dodjeljivane su skulpture iz limitirane „edicije“ Henryja Moorea). Naime, sjedište Pritzkerove zaklade Hyatt je u Chicagu, ishodišnom gradu američke modernističke arhitekture i prvih izvedenih nebodera u svijetu (dakako Sullivanovih). Često se Pritzkerova nagrada kolokvijalno naziva i arhitektonski Nobel. Nagrada se uručuje uvijek na drugoj kulturološki, arhitektonski i povijesno važnoj lokaciji, a ove će se godine svečanost u čast Shigeruu Banu održati 13. lipnja u Rijksmuseumu u Amsterdamu.

Japanski arhitekt rođen 1957. u Tokiju izvrsnost u umjetnosti i obrtu pokazao je već tijekom osnovne i srednje škole, što ga je poslije usmjerilo na arhitekturu (umjesto izgledne alternativne karijere u profesionalnom ragbiju!). Iako mu je prva želja bila upisati Cooper Union u New Yorku, ponajviše zbog tadašnjega dekana Johna Hejduka, škola nije primala strance tako da je za početak Ban upisao cijenjeni The Southern California Institute of Architecture (SCI-Arc). Nakon završene četvrte godine napokon se prebacio na Cooper Union, gdje je studij započeo gotovo iznova, od druge godine. Profesori su mu bili renomirani Ricardo Scofidio, Tod Williams, Diana Agrest, Bernard Tschumi, Peter Eisenman i John Hejduk. Tijekom studija radio je u uredu slavnoga japanskog arhitekta Arate Isozakija, a ubrzo nakon diplome bachelora (nikada nije završio master) otvorio je 1985. vlastiti biro i počeo razvijati internacionalnu praksu (danas ima urede u rodnom gradu, Parizu i New Yorku).

Surađivao je na mnogim humanitarnim projektima UN-a na izgradnji skloništa i privremenih nastambi za izbjeglice i ljude koje su izgubili domove u potresima i prirodnim katastrofama, primjerice u Ruandi (1994), Turskoj (1999), Indiji (2001), Šri Lanki (2004) i Haitiju (2010), više puta u Japanu i Kini, a posebno je poznat njegov projekt za crkvu na Novom Zelandu podignutu kao simbol rekonstrukcije nakon potresa 2011. Tijekom izgradnje tih projekata nerijetko je surađivao s volonterima na terenu, studentima ili lokalnim stanovništvom, što današnji starhitekti ne prakticiraju. Na arhitektonskoj sceni snažnije se istaknuo 2000. s paviljonom za Expo u Hannoveru izvedenim kao gigantska struktura od kartonskih tuba! Za nas je zanimljivo da se 2008. okušao i na natječaju za zagrebačku zračnu luku, gdje je osvojio drugu nagradu.

Shigeru Ban nedvojbeno zaslužuje nagradu, ali je nemoguće ne zapitati se kada će Pritzkerov odbor ispraviti nepravdu prema nekim „preskočenim“ ponajvećim arhitektima današnjice, poput Stevena Holla ili Banovih profesora Bernarda Tschumija i Petera Eisenmana, koji su na nedostižan način obilježili cijele epohe novije arhitektonske povijesti.