Treba li očekivati čudo?

Ponovno gostovanje redatelja Aleksandra Popovskog u Kerempuhu rezultiralo je predstavom Živio Harms!, premijerno izvedenom 7. ožujka. Izbor iz Harmsova djela zajednički su napravili dramaturginja Dora Delbianco i redatelj koji je prije četiri godine također postavljao Harmsa u Rijeci.

Kerempuhova predstava, za razliku od riječke, polazi od teksta Moj muž Daniil Harms nastala prema sjećanjima Marine Vladimirovne Durnove ili, prema Harmsovu nadimku, Fefice (u predstavi Maja Posavec). Lica čija imena ne uspijevamo zapamtiti, jer neki glumci tumače po nekoliko uloga, na scenu dolaze, pozdravljaju se, rukuju i kreću prema nekom samo njima znanu obrascu. I taman kad bi gledatelj pomislio da će konačno započeti predstava, zastor se spušta, a kroz njega se provlači Maja Posavec, govori koga će glumiti u predstavi, posipa kosu puderom ne bi li time jasno dala do znanja da je u pitanju starica i počinje priču… Nakon što se razmakne zastor, njezinu priču sluša ansambl predstave, naguran na živopisnoj sofi s lulama u rukama… No priča se uzastopno prekida žestokim upletanjem Hrvoja Kečkeša, koji za svaki početak pripovijedanja ima svoju, ili tuđu, već ispričanu pripovijest.

Maja Posavec i Rakan Rushaidat / Snimila Maja Kljajić

Neke od scenskih minijatura koje slijede već su uspješno bile ispričane i u riječkoj predstavi Cirkus Destetika (npr. ona o Mišinu, čovjeku koji živi u hodniku jer nema stana, a glumi ga Tarik Filipović). Jedan od likova je i Elizaveta Bam (Linda Begonja), glavno dramsko lice drugog od Harmsova Tri lijeva sata, koji se sastojao od devetnaest „komadića“. Odabirući postupak montaže, neki puta više, a neki puta manje uspješne, proznih, dramskih i poetskih Harmsovih tekstova, redatelj i dramaturginja ponekad su zaboravljali na inicijalni dramaturški okvir ljubavne priče između Harmsa i njegove žene. Zbog toga u srednjem dijelu predstave ritam postaje neujednačeniji i sve je teže pratiti likove u njihovim eskapadama, izlaženjima i ulaženjima na scenu pa se, uz lascivnost pa čak i vulgarnost te ustrajavanju na Harmsovoj promiskuitetnosti kao na vezivnom elementu predstave, ono što je možda trebalo biti smiješno čini tek slabo zanimljivim.

Šarm Harmsova apsurda i ironijskog odmaka – kako od književne tradicije tako i od stvarnosti – nisu uspjeli pokazati ni glumci, iako je svatko od njih ostvario pojedinačne trenutke. Uz spomenute Hrvoja Kečkeša, Lindu Begonja, Tarika Filipovića i Maju Posavec, ansambl predstave pojačan je Rakanom Rushaidatom koji kao Harms, u vječnoj potrazi za ženskom esencijom, upada u stanove nepoznatih žena manifestirajući pritom iznimnu fizičku spremnost, ali i sve one interpretativne kvalitete koje bismo glumca očekivali. Njegove vratolomije izazivaju ushićenje pa je šteta što se redatelj nije njima više koristio. Tarik Filipović odlično je izveo i ubojičinu obranu u kojoj, ravnim tonom, punim isprike – ne zbog zločina nego zbog krive interpretacije motiva – objašnjava poroti i sucu što je zapravo učinio, nižući staloženo i smireno najstrašnije rečenice. Luka Petrušić, Ivan Đuričić i Mia Anočić Valentić svoje su osobe nastojali odigrati kao cjelovite i potpune unatoč kratkim i razlomljenim scenama u kojima se pojavljuju i unatoč njihovoj plošnosti.

Koliko god Harms bio atraktivan i koliko god apsurd u njegovim tekstovima omogućavao ludičnost i scensku „zaigranost“, nakon odgledane predstave ostaje dojam nedorečenosti. Kao da nije bilo dovoljno razloga za smijeh ili kao da je igra na sceni bila opterećena nekim smislom koji su redatelj i dramaturginja imali na umu, a publika ga nije mogla iščitati. Ipak, uz sve navedeno, posebno je atraktivan i osmišljen prinos predstavi dala glazba makedonske grupe Foltin.

Predstava završava deklarativnim citiranjem Harmsa: „Jednu stvar moraš zapamtiti zauvijek. Čuda na zemlji postoje!“, podsjećajući time gledatelja i na činjenicu da se Harmsu čudo nije dogodilo (s obzirom na njegovu smrt u lenjingradskom zatvoru), a da se većini neće dogoditi ni danas… jer, iako su čuda možda i moguća, ona su iznimno rijetka, kako u životu, tako i u kazalištu.