Vrhunske violinske izvedbe

Prošli je mjesec njemačka diskografska tvrtka cpo, u svojoj ediciji posvećenoj stvaralaštvu Dore Pejačević, objavila peti CD, koji donosi vrhunske izvedbe violinskih skladbi neupitno najveće hrvatske skladateljice. Podsjetimo: na prethodna četiri CD-a objavljene su visokokvalitetne snimke odreda respektabilnih izvedbi: Simfonije u fis-molu, op. 41, Koncertantne fantazije za klavir i orkestar u d-molu, op. 48, Klavirskog kvinteta u h-molu, op. 40, Klavirskog kvarteta u d-molu, op. 25, Gudačkog kvarteta u C-duru, op. 57, Klavirskog trija u C-duru, op. 29, Sonate za violončelo i klavir u e-molu, op. 35 te reprezentativnog izbora od 29 popjevaka za glas i klavir skladanih na njemačke tekstove.

Naslovnica CD-a s akvarelom Slave Raškaj

Neobično sustavno predstavljanje Dorina skladateljskog opusa na svjetskoj diskografskoj sceni tvrtka cpo ostvaruje u suradnji s Muzičko informativnim centrom iz Zagreba i njegovim entuzijastičnim voditeljem, muzikologom Davorom Merkašem, a spiritus movens cijeloga projekta na neizravan je način zapravo akademkinja Koraljka Kos, koja je proučavanju i promicanju Dorina skladateljskog opusa posvetila golem dio znanstvene karijere. Logično je stoga što u iscrpnim popratnim brošurama pomno promišljene edicije sve komentare o Dori Pejačević i njezinim skladbama potpisuje upravo muzikologinja Kos, koja se prethodnih desetljeća koristila svakom prigodom da inozemne strukovne krugove upozori na nadnacionalni, dakle – europski značaj hrvatske skladateljice.

Izvedba Dorinih violinskih opusa na najnovijem CD-u ove njemačke edicije s pravom je povjerena dvojici međunarodno uglednih koncertanata solistâ, koji se s istovjetnom pozvanošću i najvišim rezultatima stalno bave i komornim muziciranjem. To su: njemački pijanist Oliver Triendl (o kojemu smo već u Vijencu pisali) te ukrajinski violinist Andrej Bielow, za kojega je još 2004. veliki njemački maestro Kurt Masur izjavio: „Očaran sam njegovom muzikalnošću, tehnikom i nadasve – silno uvjerljivom umjetničkom osobnošću!“

A sada evo i popisa violinskih skladbi Dore Pejačević koje su, zahvaljujući tom sjajnom ukrajinsko-njemačkom duu, doista dospjele u ponajbolje glazbeničke ruke: Canzonetta, op. 8, Menuet, op. 18, Romanca, op. 22, Sonata u D-duru, op. 26, Elegija, op. 34, Sonata u b-molu, op. 43 (Slavenska) i Meditacija, op. 51.

O presudnu značenju njemačke edicije za međunarodnu reafirmaciju cjelovitoga skladateljskog opusa Dore Pejačević mogu nam ovom prigodom posvjedočiti navodi iz osvrta Remy Franck, objavljena početkom veljače u luksemburškom glazbenom časopisu Pizzicato: „Susret s glazbom hrvatske skladateljice Dore Pejačević (1885–1923) isplati se s dvaju razloga. S jedne je strane ovdje moguće slijediti razvitak mlade skladateljice od njezinih salonskih skladbi do moderne. S druge su pak strane interpretacije izvrsne do te mjere da je ova kompaktna ploča uistinu sretan slučaj. Bielow i Triendl zajedno tvore odličan duo. S takvim tumačima svaka je dobra glazba na dobitku, a sretnim se može smatrati svaki skladatelj kad se njegova djela interpretiraju tako znalački i angažirano. Na taj se način i glazbene kvalitete Dore Pejačević pojavljuju u najboljem svjetlu. Kad su isprva spomenute salonske skladbe, ne bi pritom trebalo pomisliti ni na što obezvređujuće. Canzonetta koju je Dora Pejačević skladala već kao četrnaestogodišnjakinja svjedoči o silnoj darovitosti. Canzonetta i ostala rana djela više su nego samo dopadljiva: to su istinski biseri visoko nadarene skladateljice. Taj se dojam zatim podcrtava i potvrđuje kasnim skladbama. Sonata u D-duru, op. 43 iz godine 1917. pravo je majstorsko djelo, a Meditacija, op. 51 na temelju modernosti te glazbe navodi na pomisao za što bi još Dora Pejačević bila sposobna, da nije 1923. u dobi od samo 38 godina zbog otkazivanja bubrega umrla rađajući svoje prvo dijete. Glazba Dore Pejačević i interpretacija Bielowa i Triendla zaslužuju naše najviše ocjene.“

Već i ova „nasumično“ odabrana inozemna recenzija daje naslutiti da glazba velike hrvatske skladateljice tek sada doista postaje i europskom kulturnom svojinom, a zahvaljujući zaista dragocjenoj njemačkoj ediciji sada i mi u Hrvatskoj njezin vrijedni opus prvi put počinjemo sagledavati u njegovoj složenoj cjelovitosti. No veliki pothvat njemačkoga diskografskog nakladnika ni u kojem slučaju ne bi bio moguć da u skladateljičinoj domovini nisu temeljito istražene, a potom i kvalitetno tiskane njezine najvrednije skladbe, što zapravo znači da smo mi Europi otkrili svoju Doru Pejačević!